Rubinski laser
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/25/Ruby_laser.jpg/300px-Ruby_laser.jpg)
Rubinski laser je tip čvrstotelnog lasera koji kao izvor zračenja koristi sintetički proizveden kristal rubina. Kristal rubina je oksid aluminijuma dopiran hromom. Upravo ovi atomi hroma su aktivni medijum u rubinskom laseru. Rad ovog lasera je prvi put demonstriran maja 1960. godine, od strane Teodora Majmana, bio je prvi laser koji ja napravljen za rad u vidljivom delu spektra. Pobuđivanje ovog lasera se vršilo svetlosnom pumpom, odnosno kesnonskom bljeskalicom u obliku spirale. Šema prvog rubinskog lasera data je na slici.
Princip rada[uredi | uredi izvor]
Rubinski laser je tronivoski laser. Atomi hroma se pobuđuju optičkim putem u niz d orbitala. Ove d orbitale, u interakciji sa ostatkom kristala čine široke trake, pa se na atomima hroma apsorbuje relativno širok raspon talasnih dužina. Iz tog trakastog spektra, atomi se relaksiraju u metastabilno stanje. Relaksacija je vrlo brza (nekoliko pikosekundi), i događa se neradijativno: ne emituju se fotoni, nego se energija troši u obliku toplote. Metastabilno stanje ima vreme života oko 4 milisekunde. Lasersko delovanje se događa između metastabilnog i osnovnog stanja. Lasersko zračenje ovog lasera ima talasnu dužinu 694.3 nm, što odgovara crvenoj svetlosti. Kao pobuda koristi se ksenonska bljeskalica.
Primena[uredi | uredi izvor]
Rubinski laseri osporni kao dobar laserski medijum. Ipak, još uvek se koriste u nizu aplikacija gde se zahtevaju kratki impulsi crvene svetlosti. Toniranje piksela crvenom bojom na holografskom portretu se upravo radi rubinskim laserom. Usled njegove velike izlazne snage i koherentne talasne dužine na 694 nm, pokazao se kao bolji od Nd:YAG lasera koji često zahtevaju više impulsa pri formiranju većih holograma. Rubinski laseri se isto tako dosta često koriste pri uklanjanju tetovaža i kose, ali se u poslednje vreme sve češće zamenjuju aleksandritnim laserima čija cena pada.