Rusanda (slatinsko stanište)

Koordinate: 45° 31′ 32″ N 20° 17′ 56″ E / 45.52556° S; 20.29889° I / 45.52556; 20.29889
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Русанда)
Rusanda
Rusanda - slatinsko stanište
Rusanda (slatinsko stanište) na karti Srbije
Rusanda (slatinsko stanište)
Lokacija19km od Zrenjanina
Država Srbija
Koordinate45° 31′ 32″ N 20° 17′ 56″ E / 45.52556° S; 20.29889° I / 45.52556; 20.29889
Nacionalni rangPark prirode

Rusanda je slano jezero u Srbiji, kod vojvođanskog mesta Melenci. Pored slanog jezera u parku prirode Rusanda su značajna i slatinska staništa koja predstavljaju prirodno bogatstvo ogromne vrednosti. Ova staništa se nalaze na Direktivi o staništima Evropske unije kao stanište koje zahteva neodloživu i prioritetnu zaštitu zbog velike ugroženosti i ogromnih botaničkih vrednosti.

Slatine[uredi | uredi izvor]

Slatine ili slana zemljišta su zemljišta koja se nalaze pod uticajem alkalnih soli i u kojima je natrijum odlučujući faktor. Slatine su hidro-halogene tvorevine, i u njihovom stvaranju prva uloga pripada vodi i solima. Slatine su zemljišta koja su usled procesa zasoljavanja i alkalizacije, odnosno rasoljavanja i dealkalizacije, izmenila više ili manje svoje prvobitne osobine.

Za ekologiju i poljoprivredu slatine su značajna grupa zemljišta pošto se na njima razvijaju posebni ekološki tipovi biljaka- halofite. Shodno činjenici da su to vrste koje su prilagođene životnim uslovima sa visokim koncentracijama soli u zemljištu, one predstavljaju retke i specifične zajednice a samim tim je i životinjska komponenta koja ih prati specifična. Usled velike koncentracije soli u zemljištu, slatine predstavljaju nepovoljnu sredinu za uzgajanje poljoprivrednih kultura.

Slatine, u širokom smislu, predstavljaju kompleksnu grupu zemljišta koja se, i pored nekih bitnih zajedničkih osobina, među sobom u mnogo čemu razlikuju, tako da se može izdvojiti nekoliko njihovih tipova. Jedna od glavnih osobina slatina je njihov sadržaj u alkalnim solima, mada u pogledu vrste i koncentracije tih soli postoje velike razlike.

Na osnovu procesa koji vladaju u njima, koncentracije i karaktera soli kao i fizičkih osobina, tipične slatine se mogu podeliti na tri grupe:

solončak — slana zemljišta bogata vodorastvorljivim solima. Mogu se podeliti na slanice (dominiraju hloridi i sulfati), sodnjače (dominira soda) i soliternjače (dominiraju nitrati).

solonjec — slana zemljišta u kojima su štetne soli u većoj ili manjoj meri isprane, dok je adsorptivni kompleks zasićen pretežno Na-jonima.

solođ — u njima je iz adsorptivnog kompleksa istisnut i natrijum, i to jonima vodonika ili nekim drugim.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Slatinska staništa, iako izuzetno bogata prirodnim vrednostima, prema sumi njihovih površina dominiraju među staništima u Vojvodini koje karakteriše nedovoljna zakonska zaštita. Rusanda najveće zaslanjeno jezero u Srbiji, zajedno sa Slanim kopovom i Okanj barom predstavlja deo očuvanog i ekološki funkcionalnog kompleksa zaslanjenih jezera i livada u banatskom Potisju. Slatinska staništa i jezero Rusanda se nalaze u okviru parka prirode Rusanda koje se nalazi u blizini Zrenjanina i Novog Bečeja.

Biljni svet[uredi | uredi izvor]

Na području Rusande zabeležen je veliki diverzitet biljnih vrsta, u okviru koga se izdvajaju vaskularne biljke (235 taksona). Najveći broj zabeleženih vrsta spada u strogo zaštićene vrste, u skladu sa Pravilnikom o proglađenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva. Naročito značajne biljne vrste su: Bassia sedoides, Suaeda pannonica, Scorzonera parviflora, Silene viscosa, Trifolium ornithopodioides i Aster tripolium subsp. pannonicus.

Životinjski svet[uredi | uredi izvor]

Prostor Rusande predstavlja i jednu od najznačajnijih stanica za seobu ptica vodenih staništa (posebno šljukarica Charadriiformes) u Vojvodini i na migratornom koridoru koji sledi tok Tise, kao i važno mesto gneđženja brojnih vrsta specifičnih za slana jezera i zaslanjene močvare, među kojima se ističu sabljarka (Recurvirostra avosetta) i vlastelica (Himantopus himantopus). Slatinske livade u njenoj okolini značajno su stanište tekunice (Spermophilus citellus)

Značaj područja[uredi | uredi izvor]

Značaj i ekološke funkcije ovog područja su mnogobrojne. To je jedan od nekoliko preostalih lokaliteta sa veoma dobro izraženom kombinacijom predeonih elemenata: zaslanjenog jezera i pripadajuće halofitske vegetacije( vegetacija zaslanjenih zemljišta), okruženih mozaikom očuvanih i delimično očuvanih livadsko-stepskih, močvarnih i poljoprivrednih staništa u Srbiji, koji sadrži veoma veliko bogatstvo biljnog i životinjskog sveta specifičnog za panonska slana jezera.

Prostor Rusande ima i koridorsku funkciju, obezbeđujući fizičku vezu između slanih jezera i zaslanjenih livadskih staništa susednih područja koje spaja, formirajući tako središte slatinsko-stepskog koridora u banatskom Potisju.

Faktori ugrožavanja slatinskih staništa[uredi | uredi izvor]

Fragmentacija[uredi | uredi izvor]

Površine pod prirodnom vegetacijom su izuzetno male, te se na njima ne mogu odvijati prirodni procesi i opstati stabilne populacije. Obrađene površine u zaštitnoj zoni između prirodnih fragmenata onemogućavaju kretanje sitnih životinja i otežavaju raznošenje semena i plodova. Tako su sve više ugrožene populacije retkih vrsta, jer na malim prostorima žive male populacije koje poseduju samo deo varijabilnosti genetskog fonda vrste, pa je i njihova otpornost smanjena. Osim toga na malim površinama nema dovoljno prostora za spontane sukcesije što dovodi do smanjenja diverziteta.

Marginalni uticaj[uredi | uredi izvor]

Velika je dodirna zona prirodne vegetacije sa obrađenim površinama i sa linijama saobraćaja, što pomaže prodor invazivnih vrsta. S druge strane unutrašnji, neometani delovi su male površine ili potpuno nedostaju, što je u suprotnosti sa potrebama životinjskih vrsta za neometanim staništem.

Antropogeni uticaji[uredi | uredi izvor]

Danas su na ovom prirodnom dobru sve raznovrsnije delatnosti koje direktno ili indirektno ugrožavaju opstanak prirodnih retkosti i ukupne prirodne vrednosti područja. Dobar deo prirodnih ekosistema čovek je do danas, postupno uništavao u cilju dobijanja poljoprivrednih površina. Predeo je narušen prvenstveno zbog pretvaranja slatinskih staništa u njive.

Degradacija usled neadekvatnog korišćenja[uredi | uredi izvor]

Na prvom mestu se ističe preterana ispaša a potom i neadekvatno košenje livada

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Studija zaštite Park prirode „Rusanda”
  • Bojana Nadaždin: Fauna stenica (Heteroptera, Insecta) stepskih i slatinskih staništa SRP „Selevenjske pustare” - master rad

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]