Rusko-persijski ratovi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Područja sukoba.

Rusko-persijski ratovi predstavljaju sukobe između Ruskog carstva i Persije, današeg (Irana) u novom veku. Iako su Sloveni u Rusiji još u ranom srednjem veku organizovali svoje pohode ka Persiji sa područja Kaspijskog mora, a kasnije u doba carstva pod Ivanom Groznim osvajanjem Astrahan i otvaranjem puta ka kaspijskom predelu uz sukob sa Persijom stvorili bolje uslove za dalje napredovanje. Sukobe sa Persijom nastavio je i otac Petra Velikog, car Aleksej I Mihajlovič, što je predstavljalo uvod u seriju rusko-persijskih ratova u 18. i 19. veku, koje su vodili ruski carevi Petar Veliki, Katarina Velika, Aleksandar I Pavlovič i Nikolaj I Pavlovič.

Rusija je ovom serijom ratova koja je trajala skoro 100 godina, obezbedila sebi trajno mesto na kavkazu, otvorivši sebi put bez prepreka za dalje osvajanje Centralne Azije. Usled ovih sukoba ona je politički uspela da istisne Britaniju. U kasnijim vremenima Rusija je povremeno bila u sukobima sa Iranom, sovjetska vojska ga je kasnije je 1941 okupirala zajedno sa Britanijom, takozvana Anglo-sovjetska invazija na Iran, dok je poslednji njihov konflikt predstavljala iranska kriza 1946, kao jedan od početaka hladnog rata.

Sukob Ishod
1 Rusko-persijski rat (1651–53) Persijska strateška pobeda. Safavidi ojačavaju svoj uticaj na Severnom kavkazu.
2 Prvi rusko-persijski rat (1722—1723) Pohod ruske armije i flote u Zakavkazje i Dagestan, koji su do tada bili pod Persijom, prvi veći sukob u nizu između imperijalne Rusije i Persije, ruska pobeda.
3 Drugi rusko-persijski rat (1796) Odgovor Ruske imperije na persijsko zauimanje Tbilisija, ruska pobeda.
4 Treći rusko-persijski rat (1804—1813) Odgovor Persije na prisajedinjenje istočne gruzije rusiji, prvo mešanje velikih sila, apsolutna ruska pobeda.
5 Četvrti rusko-persijski rat Pokušaj Persije da povrati teritorije na južnom Kavkazu. Gulistanski mir, ruska pobeda.

Vidi još[uredi | uredi izvor]