Pređi na sadržaj

Rusko-švedski rat (1495—1497)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rusko-švedski rat (1495—1497)
Deo Rusko-švedski ratovi

Karta iz 1536. godine sa ilustracijom eksplozije u Viborgu
Vreme1495-1497
Mesto
Baltik, Zapadna Rusija, Finska
Ishod Status quo ante bellum
Sukobljene strane
Velikomoskovska kneževina Švedska

Rusko-švedski rat (1495-1497) izbio je kao rezultat sporazuma velikomoskovskog kneza Ivana III i danskog kralja Hansa protiv moćnog švedskog regenta Stena Stura Starijeg.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ivanu III smetao je monopol Hanzeatskog saveza nad trgovinom Baltičkim morem. Pokrovitelj saveza bio je Sten Sture Stariji. Sture je Hansu Danskom oduzeo švedski tron, pa su se Hans i Ivan udružili protiv zajedničkog neprijatelja. Ivan je, u skladu sa sporazumom, poslao krajem leta 1495. godine kneževe Danila Šenju iz Moskve, Jakova Koškina iz Novgoroda i Vasilija Šujskog iz Pskova da zauzmu tvrđavu Viborg. Opsada je trajala tri meseca. Šveđani su na kraju digli svoje rezerve baruta u vazduh. Pri tom je poginulo mnogo napadača, a opsada je prekinuta. Između januara i marta 1496. godine Rusi napadaju švedske pogranične tvrđave u Kareliji i Hamenlinu. Od juna do avgusta traje ruski napad na krajeve Osterboten i Kvenland (danas u Finskoj). Sture šalje Svante Nilsona sa 2000 vojnika u Ingriju. On je do jeseni 1496. godine napadao ruske pogranične krajeve i zauzeo je novoizgrađenu tvrđavu Ivangorod. Neprijateljstva su prestala nakon što se Hans vratio na švedski presto marta 1497. godine. Mirovni sporazum potpisan je 3. marta 1497. godine u Novgorodu. Zadržano je pređašnje stanje, bez teritorijalnih promena. Sporazum je važio do marta 1503. godine.

Izvori[uredi | uredi izvor]