Sava Babić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sava Babić
Lični podaci
Datum rođenja27. januar 1934.
Mesto rođenjaPalić, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti24. novembar 2012.
Mesto smrtiBeograd, Srbija

Sava Babić (Palić, 27. januar 1934Beograd, 24. novembar 2012) bio je srpski pisac, pesnik, prevodilac i profesor.[1][2]

Sava Babić dolazi u Beograd 1993. godine prelazi na Filološki fakultet, gde formira Katedru za hungarologiju, koja počinje s radom 1994-95 školske godine.[3]

Preveo je na srpski jezik dela mađarskih pisaca u koje spadaju Šandor Petefi, Ištvan Erkenj, Mikloš Hubaj, Đula Ilješ, Tibor Deri, Đula Krudi, Ištvan Erši, Šandor Vereš, Adam Bodor, Lajoš Sabo, Oto Tolnaj, Peter Esterhazi, Bela Hamvaš, Imre Madač i Šandor Maraj.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dela[uredi | uredi izvor]

Dela Save Babića:[4]

  • Na dlanu, Osvit, Subotica, 1971.
  • Neuspeo pokušaj da se tarabe obore, Stražilovo, Novi Sad, 1978.
  • U senci knjige, Stražilovo, Novi Sad, 1981.
  • Kako smo prevodili Petefija, Matica srpska, Novi Sad, 1985.
  • Razabrati u pletivu, Novi Sad, 1986.
  • Preveseji, Institut za južnoslovenske jezike, Novi Sad, 1989.
  • Ljubavni jadi mladog filozofa Đerda Lukača, Tvoračka radionica, Beograd, 1990.
  • Pet više pet, Dnevnik, Novi Sad, 1990.
  • Mađarska civilizacija, Centar za geopoetiku, Beograd, 1996.
  • Bokorje Danila Kiša, Umetnička radionica, Kanjiža, 1998.
  • Granice išćezavaju, zar ne?, Slobodan Mašić, Beograd, 1999.
  • Hamvas hárs, Művészetek háza, Veszprém, 1999.
  • Milorad Pavić mora pričati priče, Beograd, 1999.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sava Babić, pisac i prevodilac”. SubKultura. Arhivirano iz originala 20. 01. 2019. g. Pristupljeno 19. 1. 2019. 
  2. ^ Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 1984. str. 34. 
  3. ^ Babić, Sava. Milorad Pavić mora pričati priče. Beograd : Tardis, 2010. str. 218. ISBN 978-86-6099-019-0. 
  4. ^ „Odlazak Save Babića”. danas.rs. Pristupljeno 17. 1. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]