Saobraćajni poligon za obuku za samostalno kretanje slepih i slabovidih
Saobraćajni poligon za obuku za samostalno kretanje slepih i slabovidih specijalno je osmišljen i opremljen prostor u školama za slepe i slabovide osobe na kome se one osposobljavaju za samostalno kretanje na prostoru grada po školskim pravilima i programima za obuku slepih i slabovidih osoba.[1]
Orijentacija i mobilnost[uredi | uredi izvor]
Orijentacija se odnosi na sposobnost da slepa ili slabovida osoba zna gde se nalazi i kuda želite da ide, da li se kreć iz jedne sobe u drugu, hodate od kuće do centra grada, vozi autobusom od jednog mesta do drugog ili se „orijentišete“ na novo gradilište ili školski prostor.[2][3]
Mobilnost se odnosi na sposobnost bezbednog, efikasnog i efektivnog kretanja sa jednog mesta na drugo. To znači samouvereno hodanje bez spoticanja ili pada, prelazak ulice i korišćenje javnog prevoza. Mobilnost učenja takođe uključuje učenje upotrebe osnovnih alata kao što je štap ili čak monokul za one sa slabim vidom, kao i strategije, kao što je osluškivanje saobraćajnih obrazaca prilikom prelaska ulice ili korišćenje pristupačnih signala za pešake.[2][3]
Poligon u Srbiji[uredi | uredi izvor]
Prvi takav poligon izgrađen je u Srbiji 2018. godine u Beogradu u Školi za učenike oštećenog vida „Veljko Ramadanović” u Zemunu.[4]
Poligon se sastoji iz četiri dela, za :
- obuku u kretanju po pravoj i krivoj stazi,
- prepoznavanje različitih površina,
- obuku u kretanju na pešačkom prelazu sa semaforima,
- obuku u kretanju na stepenicama i mostu.
Poligon je opremljen sledećom tehničkom i građevinskom infrastrukturom:
- semaforima, sa zvučnom, taktilnom, svetlosnom i vibracionom opremom,
- građevinskim elemente koji se nalaze na ulici, kako slepe i slabovide osobe nakon treninga na poligonu ne bi imale problema da se orijentišu kada izađite na ulicu, ulaze u gradski prevoz ili ustanove.
Uslovi[uredi | uredi izvor]
Da bi obuka na ovim poligonima dala rezultate gradske vlasti bi trebalo da svaku raskrsnicu i semafor u velikim gradovima opreme zvučnom signalizacijom, a trotoare i prepreke označe na poseban zakonom propisan način jer samo tako bi se slepe i slabovide osobe mogle kretali na pravi način. VIDI JOŠ
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Orijentacija i samostalno kretanje slepih osoba
- Škola za učenike oštećenog vida Veljko Ramadanović
- Kretanje bez vida u prostoru grada
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Kelley, Pat (1996). „Orientation and Mobility: Techniques for Independence, Steven Lagrow and Marvin Weessies, Palmerston North, NZ: The Dunmore Press Ltd, 1994. 212 pp. NZ $40 paper.”. The Australian Journal of Rehabilitation Counselling (na jeziku: engleski). 2 (1): 66—67. ISSN 1323-8922. doi:10.1017/S1323892200001885.
- ^ a b „Orijentacija i samostalno kretanje | Individualni programi | Škola za učenike oštećenog vida | Veljko Ramadanović”. web.archive.org. 2017-07-08. Arhivirano iz originala 08. 07. 2017. g. Pristupljeno 2022-12-09.
- ^ a b „Blind & Low Vision Skills Training”. LightHouse for the Blind and Visually Impaired (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-12-09.
- ^ A, Tanjug, J. „Otvoren prvi poligon za slepe i slabovide u Srbiji”. Blic.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-12-09.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Otvoren poligon za kretanje slepih i slabovidih - www.osi-press.com
- Sighted Guide Technique (jezik: engleski)