Saljut 1
Saljut 1 (DOS-1) (rus. Salюt-1), prva svemirska stanica u Zemljinoj orbiti. Lansirao ju je Sovjetski Savez 19. aprila 1971. pomoću rakete Proton-K sa kosmodroma u Bajkonuru. Prva tročlana posada je trebalo da dođe na stanicu letjelicom Sojuz 10 no zbog tehničkog kvara nisu se uspjeli spojiti sa stanicom.
Druga posada u Sojuzu 11 uspješno je pristala na stanicu i na njoj boravila 23 dana. Međutim, cijela posada je poginula tokom povratka na Zemlju nakon što se kapsula otvorila i izložila ih svemiru.[1] Misija je nakon nesreće privremeno suspendovana, a stanica nakon 6 mjeseci namjerno deorbitirana.
Struktura[uredi | uredi izvor]
Sovjeti su Saljut 1 opisali kao probnu svemirsku stanicu[2] koja će poslužiti kao laboratorija za naučna istraživanja i eksperimente. Svemirska stanica je opisana kao 20 m dug cilindar s maksimalnih 4 m u prečniku. Posada je na raspolaganju imala 99 m3 prostora na raspolaganju, a masa postaje je bila 18.425 kilograma. Od više odjeljaka, tri su bila ispunjena atmosferom (ukupno 100 m3), a dva su bila na raspolaganju astronautima.
Transferni odjeljak[uredi | uredi izvor]
Ovaj dio svemirske postaje je bio direktno povezan sa Sojuzom. Bio je stožastog oblika, s 2 m u prečniku na prednjem i 3 m u prečniku na zadnjem dijelu.
Glavni odjeljak[uredi | uredi izvor]
Drugi, glavi odjeljak je imao oko 4 m u prečniku. Na snimcima se vidi da je bilo dovoljno mjesta u njemu za 8 veliki stolica (7 ispred radnih konzola), više kontrolnih panela i 20 prozora.
Pomoćni odjeljci[uredi | uredi izvor]
Treći odjeljak je sadržavao kontrolnu i komunikacionu opremu, napajanje, sastav za održavanje života i pomoćnu opremu. Četvrti odjeljak je sadržavao motore i njihovu kontrolnu opremu.
Saljut je sadržavao pomoćne hemijske baterije, rezerve kiseonika i vode i regeneracijske sisteme. Na stanicu su bila montirana dva seta solarnih panela, radijatori i sistemi za usmjeravanje i kontrolu stanice.
Orion 1[uredi | uredi izvor]
Orion 1 — Svemirski Teleskop je dizajnirao Grigor Gurzadyan. Teleskop je bio postavljen na Saljut 1 i omogućavao je snimanje UV spektra između 2000 i 3800 A°. Teleskop je imao prečnik ogledala od 280 mm i fokus od 1400 mm.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „"Salyut 1 "” (na jeziku: Engleski). astronautix.com (4. maj 2011.)
- ^ Fotografija Saljuta 1 iz Sojuza 11
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ivanovich, Grujica S. = Salyut - The First Space Station - Triumph and Tragedy (2008). Springer. ISBN 978-0-387-73585-6. Tekst „title” ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar
|title=(pomoć)