Светилиште (roman)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetilište
Korice prvog američkog izdanja
Nastanak
Orig. naslovSanctuary
AutorVilijam Fokner
ZemljaSAD
Jezikengleski jezik
Sadržaj
Temepriroda zla
LokalizacijaJoknapatafa; maj/jun 1929.
Izdavanje
IzdavačKejp end Smit (CAPE & SMITH)
Datum1931
Tip medijatvrde i meke

Svetilište“ (engl. Sanctuary) je šesti roman američkog književnika i nobelovca Vilijama Foknera, koji je objavljen 9. februara 1931, u izdanju izdavačke kuće Kejp end Smit (CAPE & SMITH). Radnja se odigrava maja i juna 1929. u imaginarnom okrugu Joknapatafa, u kojem se odigravaju gotovo svi romani i pripovetke ovog američkog autora. U središtu narativa je advokat Horas Benbou koji pokušava da odbrani nevinog čoveka optuženog za ubistvo. Svojevrsni nastavak događaja opisanih u Svetilištu dat je u Foknerovom delu Rekvijem za iskušenicu (1951). Svetilište tematizuje otkrivanje prirode zla, gubitak iluzija, problem korupcije i potragu za pravdom.[1]

Svetilište je Foknerov najmračniji roman pun eksplicitnih scena nasilja, što je navelo tadašnjeg kritičara Henrija Sidela Kenbija da napiše da je sa ovim romanom sadizam dostigao svoj američki vrhunac.[2] Kontroverze koje su ga okružile, pogotovo one vezane za epizodu silovanja, učinile su Svetilište bestselerom i skrenule pažnju kritičara na Foknera. Roman se prodavao više od svih njegovih prethodnih dela zajedno.[3] Međutim, finansijski problemi izdavača sprečili su Foknera da svoj uspeh i unovči. [4] Iako su mnogi onovremeni čitaoci i kritičari bili zgroženi opisima užasa i nasilja, drugi su u Svetilištu videli književnu vrednost i hvalili njegovu provokativnu snagu.[5] Savremeni proučavaoci ističu da je ovo roman koji je Fokner ubedljivo najviše puta prepravljao.

Roman je preveden na srpski jezik u više izdanja.

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

Studio Paramaunt je 1933. snimio adaptaciju Svetilišta, pod nazivom Priča o Temli Drejk. Film je režirao Stiven Roberts, i u njemu su glavne uloge tumačili Miriam Hopkins i Džek la Ru. Film je izazvao kontroverze zbog prikazivanja seksualnosti i nasilja, i ubrzao je donošenje strogih cenzorskih pravila u Holivudu poznatih kao Hejzov kod. Drugi put je ekranizovan 1691. u režiji Tonija Ričardsona. Scenario je nastao kombinovanjem narativa Svetilišta sa njegovim nezvaničnim nastavkom Rekvijumom za iskušenicu. Druga adaptacija se smatra lošijom od prve.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fargnoli & Golay 2009, str. 248.
  2. ^ Canby 1931, str. 674.
  3. ^ Towner 2008, str. 28.
  4. ^ Rampton 2008, str. 59.
  5. ^ Fargnoli & Golay 2009, str. 247.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]