Pređi na sadržaj

Светионик (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetionik
Filmski poster
Izvorni naslovThe Lighthouse
RežijaRobert Egers
ScenarioRobert Egers
Maks Egers
ProducentRobert Egers
Jori Henli
Rodrigo Teišeira
Džej Van Hoj
Glavne ulogeVilem Dafo
Robert Patinson
MuzikaMark Korven
SnimateljDžarin Blaške
MontažaLuiza Ford
Producentska
kuća
A24
Regency Enterprises
RT Features
StudioA24 (SAD)
VVS Films (Kanada)
Godina2019.
Trajanje109 minuta
Zemlja SAD
Jezikengleski
Budžet11 miliona dolara[1]
Zarada18,3 miliona dolara[2]
Veb-sajta24films.com/films/the-lighthouse
IMDb veza

Svetionik (engl. The Lighthouse) je psihološki horor film iz 2019. godine u režiji Roberta Egersa. Scenario za film su napisali Robert i njegov brat Maks Egers. Film je nastao u američkoj i kanadskoj koprodukciji. Glavne uloge tumače Vilem Dafo i Robert Patinson. Film prati priču dva čuvara svetionika koji počinju da gube razum tokom oluje koja ih izoluje na ostrvu. Film je premijerno prikazan 19. maja na 72. Kanskom filmskom festivalu, a u bioskope je pušten 18. oktobra 2019. godine. Nominovan je za najbolju scenografiju na 92. dodeli Oskara.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Radnja se dešava krajem 19. veka. Efraim Vinslou (Robert Patinson) dolazi na ostrvo, da radi 4 nedelje kao pomoćnik Tomasa Vejka (Vilem Dafo), koji radi kao svetioničar. Prvog dana svog boravka na ostrvu Vinslou u svom madracu nalazi rezbariju sirene koju odluči da čuva kod sebe. Počinje da ima čudne vizije i snove. U njima mu se priviđaju plutajuća debla, hobotnice i sirene. Takođe, primećuje čudno ponašanje Tomasa dok se nalazi u sobi sa lampionom svetionika.

Tokom narednih dana Tomas traži od Vinsloua da radi teške poslove poput nošenja kanti kerozina ili punjenja kotlova. Za sve to vreme odbija da mu dozvoli da uđe u sobu sa lampionom. Kako nedelja prolazi Vinslou često sreće jednookog galeba koji ga napada. Tomas upozorava Vinsloua da je loša sreća ubiti morsku pticu jer se u njima nalaze duše mrtvih mornara. Tokom jedne večeri Tomas i Vinslou postaju otvoreniji u razgovoru. Saznajemo da je Vinslou radio kao drvoseča u Kanadi pre nego što je prihvatio posao na ostrvu i da je Tomasov prethodni pomoćnik izgubio razum i nedugo zatim umro.

Dan pre nego što treba da napusti ostrvo Vinslou ubija galeba nakon što ga ovaj napadne. Tu noć vetar menja pravac i oluja zadesi ostrvo. Naredno jutro brod koji je trebalo da odvede Vinsloua s ostrva ne dolazi. Istog jutra Vinslou zatiče telo sirene nasukano na obali i nakon što ona krene da vrišti, Vinslou otrči ka svetioniku. Tamo zatiče Tomasa koji mu kaže da je veliki deo hrane propao zbog oluje i otkriva mu skrivene zalihe alkohola.

Kako dani prolaze oluja se nastavlja i dva čoveka provode vreme baveći se svojim svakodnevnim dužnostima i opijanjem. Tokom jedne od svojih vizija Vinslou u jednoj od zamki za jastoge nalazi glavu prethodnog Tomasovog pomoćnika. Jedne noći Vinslou otkriva da mu je pravo ime Tomas Hauard i da je uzeo ime od svog kolege koga je pustio da se udavi u vreme kad je radio kao drvoseča u Kanadi. Vinslou pokušava da pobegne čamcem, koji Tomas uništava. Vinslou preispituje svoj razum nakon Tomasovog ubeđivanja da je lud. Te noći oluja postaje toliko jaka da polupa prozore na kući pored svetionika u kojoj žive. U ruševinama Vinslou nalazi Tomasov zapisnik u kojem je navedeno da Vinslou ne treba da bude plaćen za svoj rad. Izbija tuča u kojoj Vinslou ima mnoge vizije, ali uspeva da pobedi Tomasa i zakopa ga živog u raku ispred svetionika. Tomas uspeva da se oslobodi i napada Vinsloua, koji ga ovog puta ubija. Vinslou se penje u sobu sa lampionom i nakon što pogleda u svetlost i pruži ruku ka njoj, vrišti i pada niz stepenice svetionika. Poslednji kadar filma je Vinslou ispružen na stenama, dok mu galebi kljucaju ranu na bedrima.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Robert Patinson Efraim Vinslou/Tomas Hauard
Vilem Dafo Tomas Vejk

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Nastanak priče[uredi | uredi izvor]

Scenario je prvobitno bio pokušaj adaptacije nedovršene priče Edgara Alana Poa od strane Robertovog brata Maksa, ali nakon što se Robert uključio, odlučili su da naprave originalan scenario.[3] Za pisanje scenarija istraživali su spise pravih svetioničara sa kraja 19. veka.

Snimanje[uredi | uredi izvor]

Od početka produkcije Robert Egers je znao da želi da film bude crno-beo i da bude u formatu slike 1.19:1. Direktor fotografije Svetionika navodi: „Ideja širokog ekrana dolazi tek 1950-ih, a mi smo hteli da odvedemo publiku još dalje u prošlost”.[4][5] Film je snimljen na 35 mm filmskoj traci, na više lokacija u Kanadi. Snimanje je bilo izrazito teško zbog zabačenih lokacija, lošeg vremena i komplikovanih načina snimanja smišljenih od strane Egersa.[6][7] Za potrebe snimanja je izgrađen svetionik visok 20 metara, koji je prema Egersovim tvrdnjama mogao da baca svetost na udaljenost od 16 kilometara.[3]

Tematika[uredi | uredi izvor]

Film koristi razne mitološke i biblijske motive u svrhu približavanje svojih poruka. Najočiglednija je sličnost sa Mitom o Prometeju.[8] Film takođe ulazi duboko u psihu svojih likova i Egers se nadao da bi ovo bio film „tokom kojeg bi i Jung i Frojd energično jeli kokice”.[8] Film se takođe bavi i alkoholizmom.

Prijem[uredi | uredi izvor]

Zarada[uredi | uredi izvor]

Do 19. februara 2020. godine film je zaradio 10.867.104 dolara u Sjedinjenim Američkim Državama i 7.734.847 dolara u ostatku sveta.[9][10]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Kritike filma su većinom pozitivne. Najveće pohvale je dobila režija Roberta Egersa i scenografija filma, kao i gluma Vilema Dafoa i Roberta Patinsona. Oven Glajberman u časopisu Varajeti opisuje Svetionik kao „mračno uzbudljiv” i hvali Egersovu sposobnost „da vas zatvori u groznicu onog što se dešava na ekranu”.[11] Robi Kolin iz Dejli Telegrafa je dao filmu najvišu ocenu, nazivajući Dafoovu glumu „neverovatnom”, i poredeći Patinsona u ovom filmu sa Danijelem Dej-Luisom u filmu Biće krvi. Film opisuje kao „nešto od čega će vam zvoniti i glava i duša”.[12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Matheou, Demetrios (16. 12. 2019). „Robert Eggers on why his actors endured 'physical misery' whilst making 'The Lighthouse<span style="padding-right:0.2em;">'Slobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. Screen Daily. Pristupljeno 17. 8. 2021. 
  2. ^ „The Lighthouse (2019)”. The Numbers. Arhivirano iz originala 10. 8. 2019. g. Pristupljeno 15. 8. 2019. 
  3. ^ a b Fear, David; Fear, David (2019-10-25). „Drunken Sailors and Movie Stars: Robert Eggers on Making 'The Lighthouse'. Rolling Stone (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-03-30. 
  4. ^ „Atmosphere infuses the 'particularly photographic' black-and-white 'Lighthouse'. Los Angeles Times (na jeziku: engleski). 2019-11-12. Pristupljeno 2020-03-30. 
  5. ^ Nordine, Michael; Nordine, Michael (2018-05-13). „‘The Lighthouse,’ Robert Eggers’ Follow-Up to ‘The Witch,’ Will Be Black and White”. IndieWire (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-03-30. 
  6. ^ „'The Lighthouse,' with Robert Pattinson, illuminates Cannes”. AP NEWS. 2019-05-19. Pristupljeno 2020-03-30. 
  7. ^ Fear, David; Fear, David (2019-10-25). „Drunken Sailors and Movie Stars: Robert Eggers on Making 'The Lighthouse'. Rolling Stone (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-03-30. 
  8. ^ a b Joho, Jess. „What the hell did 'The Lighthouse' even mean?”. Mashable (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-03-30. 
  9. ^ „The Lighthouse (2019) - Financial Information”. The Numbers. Arhivirano iz originala 10. 08. 2019. g. Pristupljeno 2020-03-30. 
  10. ^ „The Lighthouse”. Box Office Mojo. Pristupljeno 2020-03-30. 
  11. ^ Gleiberman, Owen; Gleiberman, Owen (2019-05-19). „Cannes Film Review: Robert Pattinson and Willem Dafoe in ‘The Lighthouse. Variety (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-03-30. 
  12. ^ „'The Lighthouse': Film Review | Cannes 2019”. The Hollywood Reporter (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-03-30. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Zvanični sajt