Pređi na sadržaj

Sebum

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sebum je masna supstanca koju proizvode lojne žlezde locirane po celom ljudskom telu ( najviše koncentrisane na licu i vlasištu).[1] Sebum koji u fiziološkom smislu štiti i hidrira ljudsku kožu, ako se previše proizvodi (pod uticajem nekoliko faktotra) može doprineti pojavi akni, masne kože i masnog vlasišta. A ako ga ima premalo može izazvati suvu kožu koja se ljušti i peruta.[1]

Opšte informacije

[uredi | uredi izvor]
Lojna žlezda

Sebum luči lojna žlezda koja je sastavni deo strukture i funkcije kože. Ona koži obezbeđuje 90% površinskih lipida i vlažnost. Iako veliki deo fokusa koji se odnosi na lojnu žlezdu dolazi od njene centralne uloge u pojavi akni vulgaris, otkriveno je da ona ima i nekoliko novih funkcija, koje naglašavaju složenu ulogu ove svestrane ćelijske jedinice u homeostazi kože.

Lojna žlezda je posebna na najmanje dva načina:

Prvo, proizvod ove žlezde se sintetiše putem holokrine sekrecije, jedinstvene metode koju karakteriše svrsishodno samouništenje njene primarne ćelijske jedinice, sebocita.

Drugo, uprkos tome što su epitelnog porekla i poseduju brojne hormonske receptore, sebociti su uključeni u sintezu i metabolizam lipida (funkciju koja je inače rezervisan za adipocite).

Dakle, lojna žlezda se može smatratiistovremeno hormonskim i endokrinim organom.[2][3][4]

Fiziologija sebuma

[uredi | uredi izvor]

Proizvodnja sebuma je najvažnija funkcija lojne žlezde kod ljudi. Jedinstveno za lojnu žlezdu je proizvodnja skvalena i određenih masnih kiselina. Proizvodnja sebuma je ključna za održavanje homeostaze kože, podmazivanje i fiziološku odbranu od uticaja okoline i zaraznih bolesti.[5]

Sebum se luči u celom telu i igra važnu ulogu u homeostazi kože, jer pomaže da koža bude:

  • hidratizovana,
  • hidratizovana
  • podmazana.
  • zaštićena od spoljašnjih uticaja i infekcije

Sebum zadržavajući vlagu na koži pomaže u sprečavanju isušivanja kože.[1]

Sebum takođe štiti kožu od štetnih faktora iz okoline i infektivnih agenasa, poput bakterija i gljivica.[1]

Postoje dokazi koji pokazuju da sebum takođe ima antimikrobno dejstvo i pomaže u sintezi vitamina D u ljudskom telu.[6]

Sebum proizvode lojne žlezde, koje se nalaze ispod površine kože, blizu folikula dlake po celom telu, osim na dlanovima i tabanima.[5]  

Žlezde proizvode sebum kroz aktivnost koja se zove holokrina sekrecija, što znači da se sebum istiskuje zajedno sa mrtvim ćelijama.[1] Lojne žlezde su najviše koncentrisane na licu, leđima, gornjem delu grudi i vlasištu. To su obično oblasti u kojima prekomerna proizvodnja sebuma može rezultovati, masnom kožom i aknama

Količina sebuma koju proizvodite menja se tokom života i kao odgovor na faktore okoline. Na primer, proizvodnja sebuma se povećava tokom leta, kako se povećava indeks toplote.[6] Proizvodnja sebuma takođe beleži nagli porast tokom puberteta.[5]

Ćelije koje luče sebum u lojnim žlezdama nazivaju se sebociti. Tokom proizvodnje sebuma, sebociti će se samouništavati i pratiti sebum iz lojne žlezde.[1]

Sastav sebuma

[uredi | uredi izvor]

Sebum je gusta, lepljiva, masna supstanca sastavljena uglavnom od masti (lipida).[5]

Glavne komponente sebuma[7]
Lipidi Sebuma % Epidermis %
Gliceridi 45 30–35
Slobodne masne kiseline – FFA 10 8–16
Voštani monoestri 26 -
Skvalen 15 -
Estri holesterola 4 15–20
holesterol 2 20–25
a = prosečne vrednosti

Koncentracije lipida koji čine sebum su zapravo promenljive i u zavisnosti su od oblasti u kojoj se nalaze lojne žlezde, na primer, voštane komponente se javljaju najviše u uhu.

Stanja lojnih žlezda.
Sastav ljudskog sebuma
Vrsta lipida %
Trigliceridi 20–60
Voštani monoestri 23-30
Skvalen 10-20
Slobodne masne kiseline 5–40
Estri holesterola 1–6
Holesterol i steroli 1–3
Digliceridi 1–2

Smatra se da mali procenat slobodnog holesterola i holesteril estara potiče od holesterola plazma membrane bazalnih leukocita sebuma. Sebociti ne izražavaju enzime neophodne za biosintezu holesterola, "zaustavljajući" proizvodnju njegovog prekursora: skvalena. Ova mešavina lojnih lipida je kvazi-tečna na temperaturi tela i kože.

Zatim može da izlazi iz kanala i širi se po površini kože. Trigliceridi se barem delimično hidrolizuju i nastaju slobodne masne kiseline.

Male proporcije 1,2-diglicerida i 1,3-diglicerida se takođe proizvode delovanjem lipaze. Esteraze, odnosno enzimi, odgovorni za hidrolizu lojnih triglicerida su bakterijskog porekla, a verovatno i epidermalnog porekla. Među slobodnim masnim kiselinama koje oslobađaju trigliceridi lojnice, laurinska kiselina (12:0) i sapienska kiselina (16:1Δ6c) takođe imaju antimikrobno dejstvo. Sapienska kiselina je karakteristična masna kiselina, posebno bogata u ljudskom sebumu.

Ove dve masne kiseline imaju snažna antimikrobna svojstva, posebno protiv gram-pozitivnih bakterija i verovatno su odlučujući faktori u prirodnoj antimikrobnoj odbrani kao i u imunološkom sistemu. Neke analize su identifikovale alkane, ali datiranje ugljenika je pripisalo naftno poreklo ovom materijalu. Nije utvrđeno na kom nivou dolazi do kontaminacije analiziranog sebuma naftnim alkanima. Pored lojnih lipida sintetizovanih u lojnoj žlezdi, identifikovani su i neki antioksidansi: vitamin E i koenzim K10. Čini se da je lučenje sebuma primarni put za difuziju ovih antioksidanata na površinu kože. Ovo može biti od posebnog značaja za odbranu od reaktivnih vrsta kiseonika i zaštitu acilceramida koji sadrže polinezasićene kao što je linoleat u stratum corneum-u.

Najvažnije masne kiseline u ljudskom sebumu imaju dužinu od 12 do 20 atoma ugljenika. Većina su lanci od 16 i 18 atoma ugljenika. Sapienska kiselina , karakteristika 16:1Δ6c, je najzastupljenija masna kiselina u ljudskom sebumu. Sebaleik 18:2Δ5c se proizvodi iz 16:1Δ6c nakon enzimskog elongacije lanca.

Čini se da su transformacije masnih kiselina sebuma takođe povezane sa višestrukim koracima, uz uzastopno delovanje elongaza (enzima koji produžavaju ugljovodonik-alkil lanac) i desaturaza (enzima koji stvaraju dvostruku vezu u određenom položaju)  . Neobična karakteristika ljudskog sebuma je prisustvo razgranatih masnih kiselina. To uključuje razgranate izo- i ante-izometil zasićene lance, ali i razne druge razgranate multi-metil lance. Uzorak metilnog grananja zasićenih masnih kiselina varira između pojedinaca, ali je nepromenljiv tokom vremena kod iste osobe. Ovo nas navodi na sumnju da je koncentracija i distribucija razgranatih masnih lanaca regulisana genetikom pojedinca.

Preovlađuju zasićene i mononezasićene masne kiseline. Među voštanim estarskim masnim kiselinama, odnos zasićenih i mononezasićenih masnih kiselina je približno 40:60; međutim kod triglicerida i estara holesterola ovaj odnos je. 65  35i 70:30. Odnos između zasićenog i nezasićenog, kao i između dugih i kratkih lanaca, odlučujući je za viskoznost i glatkoću sebuma, pa je i odlučujući faktor u komedogenezi. Masne kiseline uključuju linolnu kiselinu (18:2Δ9c,12c ), dobijenu ishranom, i karakterističnu sebaleinsku kiselinu (18:2Δ5c,8c), koja se sintetiše u žlezdi. Proporcija 18:2Δ9c,12c u poređenju sa 18:2Δ5c,8c se smanjuje u slučaju akni.

Dobre strane sebuma

[uredi | uredi izvor]

Sebum igra ključnu ulogu u zaštiti vašeg tela i vaše kože i ima nekoliko zdravstvenih prednosti. Neke od prednosti sebuma uključuju:[8]

  • vlaženje i podmazivanje kože glave i kose
  • vlaženje kože i održavanje njene glatkoće
  • formiranje zaštitne barijere na koži i skalpu
  • očuvanje vlage i sprečavanje isušivanja kože
  • zaštita kože od stranih agenasa, poput bakterija
  • homeostazu k akože i zaštita od upale
  • antioksidativni efekat na kožu

Nedovoljna proizvodnja sebuma

[uredi | uredi izvor]

Pošto je sebum hidratantno sredstvo za kožu, nizak nivo sebuma može rezultovati suvom kožom svrabom, perutanjem i iritacijom kože.[9]

Nedovoljna proizvodnja sebuma može biti uzrokovana brojnim problemima. Proizvodnja sebuma se prirodno usporava procesom starenja. Kod žena ona se smanjuje nakon menopauze a kod muškaraca oko 60 ili 70 godine života.[5]

Ostali faktori koji doprinose smanjenoj proizvodnji sebuma i pojavom suve kože uključuju:[9]

  • pridružena zdravstvena stanja poput bolesti štitne žlezde, dijabetesa i bolesti bubrega,
  • uzimanje lekova poput diuretika i statina,
  • nedostatak vitamina (npr vitamina D ili vitamina A) , cinka, gvožđa
  • lečenjE raka
  • anoreksijA
  • HIV

Prevencija nedovoljnog lučenja sebuma

[uredi | uredi izvor]

Prevncija nedovoljne proizvodnje sebuma može uključivati rešavanje osnovnog zdravstvenog stanja, nedostatka vitamina ili razgovor o bilo kom leku koji uzimate sa svojim lekarom. U slučaju lekova, lekar će možda moći da ponudi alternativne lekove koji manje isušuju kožu.[9]

Ponekad nije moguće ispraviti nedovoljnu proizvodnju sebuma. Nanošenje hidratantnih proizvoda za kožu može pomoći u zaštiti kože i sprečavanju isušivanja. Takođe treba se uzdržite od aktivnosti koje isušuju kožu, kao što je korišćenje grubih sredstava za čišćenje ili tuširanje pod vrelim mlazom vode duži vremenski period.[9]

Prekomerna proizvodnja sebuma

[uredi | uredi izvor]

Visok nivo sebuma može dovesti do viška masnoće na koži i kosi, što može doprineti pojavi akni. Mnoge osobe u nekom periodu života mogu imati prekomernu proizvodnju sebuma.

Tokom puberteta dolazi do izraženijeg povećanja proizvodnje sebuma. Muškarci mogu imati viši nivo sebuma jer je proizvodnja sebuma povezana sa visokim nivoom testosterona. Kod žena, sebum ima tendenciju povećanja tokom ovulacije. Proizvodnja sebuma takođe varira od jedne do druge osobe, zbog čega su neki ljudi skloniji masnoj koži.[5]

Najčešći problem povezan sa povećanom proizvodnjom sebuma su akne. Do 80% ljudi iskusi akne u svom životu, a oko 20% vremena one mogu biti teške. Prekomerna proizvodnja sebuma nije jedini faktor koji uzrokuje akne, ali je snažno povezana sa povećanom verovatnoćom njihovog razvoja. Povećana proizvodnja sebuma može izazvati sebumne čepove, koji doprinose razvoju različitih vrsta akni, kao što su mitiseri i bele tačke.[1]

Prekomerna proizvodnja sebuma takođe može doprineti masnom vlasištu ili masnoj kosi. Kada se višak sebuma kombinuje sa smanjenim tuširanjem, ostacima šampona i balzama , znojem i prljavštinom, mogu se razviti neželjeni simptomi. Simptomi mogu uključivati loš miris, masnu kosu i povećan rizik od iritacije vlasišta i infekcija.[10]

Prevencija prekomernog lučenja sebuma

[uredi | uredi izvor]

Ako prekomerna proizvodnja sebuma doprinosi masnoj koži ili masnoj kosi, preventivno se mogu primeniti sledeće mere:[10]

  • redovno pranje kose,
  • primena pilinga za vlasište da bi se kontrolisao višak masnoće
  • koristiti šampone koji su uslove namenjene masnoj kosi
  • redovno češljati kosu kako bi se smanjilo nakupljanje masnoće

Terapija

[uredi | uredi izvor]

Prekomerna proizvodnja sebuma (masna koža) može se kontrolisati promenom rutine nege kože i upotrebom lokalnih i sistemskih lekova koji smanjuju proizvodnju sebuma.

Nege masne kože

[uredi | uredi izvor]

Obično se masna koža uzrokovana proizvodnjom sebuma može kontrolisati promenom sledećih korake za kontrolu masne kože:[11]

  • obavezno lice prati ujutru, uveče i posle vežbanja,
  • lice prati samo blagim sredstvima za čišćenje koja ne izazivaju iritaciju,
  • izbegavati sredstva za čišćenje na bazi ulja ili alkohola,
  • koristite proizvode za negu kože i šminku bez ulja,
  • koristite dnevnu hidratantnu kremu namenjenu za masnu kožu,
  • koristite zaštitu od sunca svakodnevno,
  • koristite upijajuće papire tokom dana i apsorbovati ulje sa kože,
  • uzdržavati se od preteranog dodirivanja lica tokom dana

Primena lokalnih agenasa

[uredi | uredi izvor]

Ako pacijent ima akne koje su nastale kao rezultat masne kože, trebalo bi da primenjuje sledeće lokalne agense koji mogu vam biti od pomoći:[12]

  • benzoil peroksid (benzoil)
  • lokalni antibiotici
  • lokalni retinoidi
  • lokalni dapson 5% gel (Aczone)
  • azelaična kiselina (Azelek)

Preporučuke se da dermatolog dredite šta je od napred navedenog najprikladnije za svaku osobu individualno i da li treba kombinujete ove proizvode kao deo rutine nege kože.

Lekovi

[uredi | uredi izvor]

Određeni lekovi mogu da deluju direktno na smanjenje proizvodnje sebuma u ​​pacijentoovom telu. Ovi lekovi možda nisu prikladni za sve, zbog čega treba da ih propiše lekar koji može da utvrdi koji je pravi lek za konkretno osobu.

Lekovi koji smanjuju proizvodnju sebuma uključuju:[5]

  • izotretinoin (Zenatane), oralni retinoid
  • spironolakton (Aldaktone), koji mogu da koriste samo žene
  • oralni kontraceptivi, samo za žene

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v g d đ e Hoover, Ezra; Aslam, Sanah; Krishnamurthy, Karthik (2023), Physiology, Sebaceous Glands, StatPearls Publishing, PMID 29762994, Pristupljeno 2023-12-05 
  2. ^ Agarwal S, Krishnamurthy K. StatPearls [Internet]. StatPearls Publishing; Treasure Island (FL): May 8, 2022. Histology, Skin.
  3. ^ Paniagua Gonzalez LM, Tschen JA, Cohen PR. Ectopic Sebaceous Glands in the Hair Follicle Matrix: Case Reports and Literature Review of this Embryogenic Anomaly. Cureus. 2018 Nov 17;10(11):e3605.
  4. ^ Fulton EH, Kaley JR, Gardner JM. Skin Adnexal Tumors in Plain Language: A Practical Approach for the General Surgical Pathologist. Arch Pathol Lab Med. 143 (7): 832—851. jul 2019.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  5. ^ a b v g d đ e Tariq, Saher (2016). „Facial hyperpigmentation: A review on common causes and topical treatment options”. Journal of Clinical & Experimental Dermatology Research. 07 (07). ISSN 2155-9554. doi:10.4172/2155-9554.c1.045. 
  6. ^ a b Banyś, Anna; Hartman-Petrycka, Magdalena; Kras, Katarzyna; Kamińska, Magdalena; Krusiec-Świdergoł, Beata; Popielski, Paweł; Lebiedowska, Agata; Wilczyński, Sławomir (2023-02-22). „The Influence of Sebum on Directional Reflectance of the Skin”. Applied Sciences. 13 (5): 2838. ISSN 2076-3417. doi:10.3390/app13052838. 
  7. ^ Hodge, Bonnie D.; Sanvictores, Terrence; Brodell, Robert T. (2023), Anatomy, Skin Sweat Glands, StatPearls Publishing, PMID 29489179, Pristupljeno 2023-12-05 
  8. ^ Hodge, Bonnie D.; Sanvictores, Terrence; Brodell, Robert T. (2023), Anatomy, Skin Sweat Glands, StatPearls Publishing, PMID 29489179, Pristupljeno 2023-12-05 
  9. ^ a b v g „Dry skin: Who gets and causes”. www.aad.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-05. 
  10. ^ a b CDC (2022-07-05). „Hair and Scalp Hygiene”. Centers for Disease Control and Prevention (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-05. 
  11. ^ „How to control oily skin”. www.aad.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-05. 
  12. ^ „Acne clinical guideline”. www.aad.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-05. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).