Sedam crkava Azije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sedam crkava Azije

Sedam crkava Azije ili Sedam crkava Apokalipse predstavlja sedam glavnih crkava ranog hrišćanstva. Azija u imenu odnosi se na rimsku provinciju Aziju, a ne na Aziju kao kontinent.

Sedam crkava pomenutih u Otkrivenju Jovanovom: "Ono što vidiš, napiši u knjigu i pošalji crkvama koje su u Aziji: u Efes, Smirnu, Pergam, Tijatiri i Sardu, i Filadelfiji, i Laodikiji." (Otkrivenje 1:11)

Danas, sedam crkava su jedinstvena mesta, popularne turističke atrakcije u zapadnoj Maloj Aziji, koja se nalaze u blizini savremenih turskih gradova[1]:

Hrišćanskog stanovništva u ovim gradovima praktično više nema nakon razmene stanovništva prema Ugovoru u Lozani (1923). [2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Okrestnosti Izmira
  2. ^ Walter Bauer, A Greek-English Lexicon of the New Testament and Other Early Christian Literature, University of Chicago Press 1979