Seksualna etika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Istorijski gledano, svi pojmovi vezani za seksualnu etiku bili su vezani za religijske vrednosti

Seksualna etika' je nauka koja se bavi proučavanjem ljudske seksualnosti i izrazom ljudske seksualne aktivnosti. Seksualna etika nastoji da razume i proceni moralne strane međuljudskih odnosa i seksualnih aktivnosti sa socijalnog, kulturnog i filozofskog aspekta. Istorijski gledano, svi pojmovi vezani za seksualnu etiku bili su vezani za religijske vrednosti.[1] Seksualna etika uključuje pitanja poput rodnog identiteta, seksualne orijentacije, saglasnosti u određenim odnosima, seksualne aktivnostii reprodukcije.

Terminologija i filozofski kontekst[uredi | uredi izvor]

Pojam etike i moralnosti često se koriste kao isti pojam, ali je etika ponekad rezervisana za međuljudske odnose, dok moralnost pokriva kako međuljudska, tako i inherentna pitanja.

Mnogi pristupi primenjenoj etici se ne slažu da postoji inherentna moralnost:

  • Moralni nihilizam je meta-etički stav da ništa nije inherentno dobro ili loše i da su sve procene vrednosti ljudska tvorevina ili besmislica.
  • Moralni relativizam je meta-etički stav da su moralna prosuđivanja subjektivna.
  • Moralni univerzalizam je meta-etički stav da su moralna prosuđivanja objektivno tačna ili netačna, te da svako treba da se ponaša po istoj etici.

U filozofiji, hedonizam je ideja da je zadovoljstvo jedino istinsko dobro, te da sebične potrebe treba da budu glavni cilj u životu. Ovo se može kombinovati sa nihilizmom po sebičnom moralu ili sa utilitarizmom kako bi se pronašla maksimizacija sreće za sve. Neke religije dobijaju normativnu seksualnu etiku iz svojih knjiga ili učenja, a kreću se od nihilističkog utilitarizma do složenijih, fiksnijih sistema za određivanje dobrog i lošeg.

Flertovanje[uredi | uredi izvor]

Flertovanje može biti izraz seksualnosti i forma društvene interakcije, gde jedna osoba indirektno pokazuje romantičnu i/ili seksualnu zainteresovanost za drugu osobu. Ipak, flerotvanje iz zabave, bez namere da se razvije u bilo kakvu vezu, postavlja etičke dileme i ponekad nailazi na neodobravanje od strane drugih, bilo da je to zbog mogućeg pogrešnog tumačenja kao nečeg ozbiljnijeg ili da se smatra "varanjem" ako je osoba koja flertuje već u romantičnoj vezi sa drugom osobom; ili ako je osoba kojoj je flertovanje namenjeno u ekskluzivnoj ili ozbiljnoj vezi. Flertovanje između ljudi dešava se iz više razloga, uključujući želju za seksualnim odnosom. Slično tome, kada individua odluči da ne učestvuje u flertu sa drugom osobom, to može da označi nedostatak seksualne želje[2] ili želje za flertovanjem iz nekih drugih razloga.

Feministički pogledi[uredi | uredi izvor]

Feministi žele da redefinišu žensku seksualnost u svetu. Glavni interes feminista je da žene treba da imaju pravo da kontrolšu svoju seksualnost. Ženska sloboda izbora, bez obzira na seksualnost, treba da ima prednost u odnosu na porodicu, društvo, državu i crkvu. Na osnovu istorijskog i kulturnog konteksta, feministički pogledi na seksualnost su se dosta promenili. Seksualna zastupljenost u medijima, seksualnoj industriji i pitanjima vezanim za pristanak na seks uz dominaciju muškarca su kontroverzne teme među feministima. Debata nastala divergencijom feminističkih stavova kulminirala je krajem sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka. Delovi feminističkog pokreta bili su duboko podeljeni ovim debatama, koje su postale poznazte kao feministički seksualni ratovi. Feministički seksualni ratovi razdvojili su anti-pornografski feminizam od proseksualnog.[3][4][5][6][7]

Brak[uredi | uredi izvor]

U svim kulturama, konsenzualni seksualni odnosi su prihvatljivi u braku, U nekim kulturama, seksualni odnos izvan braka je kontroverzan, ako ne i potpuno neprihvatljiv ili čak ilegalan. U nekim zemljama, kao što su Saudijska Arabija, Pakistan,[8] Avganistan,[9] Iran,[10] Maldivi,[11] Maroko,[12] Mauritanija,[13] Ujedinjeni Arapski Emirati,[14][15] Sudan,[16] Jemen, bilo koja seksualna aktivnost izvan braka je ilegalna.

Kao što je filozof Majkl Fokalt napomenuo, takva društva često stvaraju prostore ili heterotopije oko sebe gde seks može da se praktikuje i izvan braka. Prema njegovoj teoriji, ovo je razlog često neobične seksualne etike koja se videla kod ljudi u bordelima, azilima, brodovima ili zatvorima. Seksualno izražavanje je oslobođeno društvenih kontrola na takvim mestima, dok je u društvu seksualnost kontrolisana kroz instituciju braka koja društveno sankcioniše seksualni čin. Postoje mnogi različiti oblici braka, ali u većini kultura koje praktikuju brak, vanbračni seks bez odobrenja partnera smatra se neetičnim. Postoji niz složenih pitanja koja spadaju u kategoriju braka.

Kada jedan član bračne zajednice ima seksualni odnos sa drugom osobom, bez saglasnosti supružnika, to se može smatrati neverstvom. U nekim kulturama, ovaj postupak se može smatrati etičkim ako se supružnik složi ili prihvatljivim sve dok partner nije u braku, dok druge kulture vide bilo koji seksualni odnos van braka neetičnim, sa dozvolom ili bez nje.

Štaviše, institucija braka dovodi do pitanja predbračnog seksa u kome ljudi koji će se možda u jednom trenutku venčati, mogu da stupe u seksualni odnos sa partnerom za koga će se ili neće venčati. Različitre kulture imaju različite stavove o etici takvog ponašanja, neke ih osuđuju, dok drugi smatraju da je to normalno i prihvatljivo.

Predbračni seks[uredi | uredi izvor]

Predbračni seks je seksualna aktivnost između dvoje ljudi koji nisu u braku jedni sa drugima. Obično, obe stranke nisu u braku. Ovo se može protiviti religijskim ili moralnim osnovama, dok pojedinačni stavovi u datom društvu mogu značajno da variraju.[17][18] U poslednjih nekoliko decenija, predbračni seks je sve više postao društveno i moralno prihvatljiv u zapadnim kulturama.[19]

Homoseksualnost[uredi | uredi izvor]

U drevnoj Atini, seksualna privlačnost između dva muškarca bila je norma. U Levantu, međutim, osobe koje su počinile seksualne radnje bile su kamenovane do smrti u istom periodu istorije kada je mladi Alkibijad nastojao da zavede Sokrata da bi pokupio mudrost od njega. Kako je Plato prezentovao u njeogovom Simpozijumu, Sokrat nije bio svakodnevno sa mladim Alkibijadom, već ga je tretirao kao što su njega tretirali otac ili brat kada bi proveli noć u istoj postelji. U Ksenofontovom Simpozijumu, Sokrat je snažno govorio protiv muškaraca koji ljube jedni druge, rekavši da će ih to dovesti do ropstva, tj. rizikuju da ih to dovede do neke zavisnosti od homoseksualnih činova.

Iako je bilo mnogo debata o homoseksualnosti, postoje dokazi koji podržavaju ideju da su pojedinci rođeni sa svojom seksualnom orijetacijom. Studija iz 1991. godine pokazala je da se hipotalamus homoseksualca razlikovao od hipotalamusa heteroseksualca.[20] Takođe, postoji debata o uticaju sredine na seksualnost pojedinca.

Većina modernih sekularnih etičara izgradili su etičke sisteme u kojima je homoseksualnost pitanje individualnog izbora i na koje se na etička pitanja odgovara apelom da se ne ometaju aktivnosti koje uključuju saglasne odrasle osobe. Međutim, taj sistem ide u nešto drugačiji smer i zahteva da nijedna osoba koja ispunjava određene kriterijume ne može racionalno odbiti princip koji ili sankcioniše ili osuđuje određeni čin. Prema tom sistemu, teško je videti kako će se konstruisati princip koji osuđuje homoseksualnost, iako bi određena dela poput homoseksualnog silovanja i dalje bila prilično jasni slučajevi neetičkog ponašanja.

U poslednjih nekoliko godina, homoseksualnost je postala društveno i moralno prihvatljiva u zapadnim kulturama.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sexual Ethics | Encyclopedia.com”. www.encyclopedia.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 11. 8. 2018. 
  2. ^ Sex Roles. Springer Nature. S2CID 201782311. doi:10.1007/11199.1573-2762. 
  3. ^ Duggan, Lisa (1995). Sex wars : sexual dissent and political culture. Hunter, Nan D. New York: Routledge. ISBN 978-0-415-91036-1. OCLC 32199648. 
  4. ^ Women, class, and the feminist imagination : a socialist-feminist reader. Hansen, Karen V., Philipson, Ilene J. Philadelphia: Temple University Press. 1990. ISBN 978-0-87722-630-7. OCLC 19130616. 
  5. ^ Gerhard, Jane F. (2001). Desiring revolution : second-wave feminism and the rewriting of American sexual thought, 1920 to 1982. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-50497-3. OCLC 51543202. 
  6. ^ Pleasure and danger : exploring female sexuality. Vance, Carole S. London: Pandora. 1989. ISBN 978-0-04-440593-1. OCLC 22425329. 
  7. ^ The Sexual liberals and the attack on feminism. Leidholdt, Dorchen., Raymond, Janice G. (1. izd.). New York: Pergamon Press. 1990. ISBN 978-0-08-037457-4. OCLC 19556482. 
  8. ^ „Human Rights Voices - Pakistan, August 21, 2008”. 12. 8. 2018. Arhivirano iz originala 21. 01. 2013. g. Pristupljeno 11. 8. 2018. 
  9. ^ „New Sorrow for Afghanistan: AIDS Joins List - AIDSPortal news”. webarchive.nationalarchives.gov.uk. Arhivirano iz originala 26. 10. 2008. g. Pristupljeno 12. 8. 2018. 
  10. ^ „Iran”. 31. 7. 2013. Arhivirano iz originala 31. 07. 2013. g. Pristupljeno 12. 8. 2018. 
  11. ^ „Culture of Maldives - history, people, clothing, women, beliefs, food, customs, family, social”. www.everyculture.com. Pristupljeno 12. 8. 2018. 
  12. ^ Fakim, Nora (9. 8. 2012). „Morocco: Should pre-marital sex be legal?”. BBC News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 12. 8. 2018. 
  13. ^ „Mauritania”. U.S. Department of State (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 13. 07. 2013. g. Pristupljeno 12. 8. 2018. 
  14. ^ FAQs, Dubai. „Education in Dubai”. www.dubaifaqs.com. Pristupljeno 12. 8. 2018. 
  15. ^ „Briton faces jail for sex on Dubai beach”. The Independent (na jeziku: engleski). Pristupljeno 12. 8. 2018. 
  16. ^ Editorial, Reuters. „Sudan must rewrite rape laws to protect victims”. U.S. (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 19. 08. 2018. g. Pristupljeno 12. 8. 2018. 
  17. ^ Sex and society. Marshall Cavendish Corporation. New York: Marshall Cavendish. 2010. ISBN 9780761479055. OCLC 312443631. 
  18. ^ „Premarital sex”. TheFreeDictionary.com. Pristupljeno 12. 8. 2018. 
  19. ^ „Global Views on Morality”. Pew Research Center's Global Attitudes Project (na jeziku: engleski). 2014. Arhivirano iz originala 06. 08. 2018. g. Pristupljeno 12. 8. 2018. 
  20. ^ Park, Alice (17. 6. 2008). „What the Gay Brain Looks Like”. Time (na jeziku: engleski). ISSN 0040-781X. Pristupljeno 12. 8. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]