Selin Sijama

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Selin Sijama
Lični podaci
Datum rođenja(1978-11-12)12. novembar 1978.(45 god.)
Mesto rođenjaPontoaz, Pariz, Francuska
NacionalnostFrancuskinja
ObrazovanjeLa Femi
Zanimanjerežiserka, scenaristkinja
Rad
Aktivni period2004

Potpis
Veza do IMDb-a

Selin Sijama (franc. Céline Sciamma, rođena 12. novembra 1978. godine) je filmska režiserka i scenaristkinja. Posebno je poznata po svojim filmovima Muškarača (2011), Moj život kao Tikvica (2016) i Portret dame u vatri (2019), osvojivši mnoge nominacije i nagrade za svoje filmove.

Uobičajena tema u Sijaminim filmovima je rodna fluidnost i seksualni identitet među devojkama i ženama, a njeni filmovi istražuju ženski pogled.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Sijama je rođena 12. novembra 1978.[1] i odrasla je u Pontoazu, predgrađu izvan Pariza.[2] Njen otac, Dominik Sijama, je softverski dizajner, a njen brat, Lorent Sijama stend-ap izvođač i grafički dizajner.

Pre nego što je pohađala La Femi, premijernu francusku filmsku školu, Sijama je magistrirala francusku književnost na Univerzitetu Paris Nanter. Kao dete, bila je strastveni čitalac i kao tinejdžerka se zainteresovala za film. Sijama navodi svoju baku kao inspiraciju za svoju ljubav prema filmu, rekavši da je imala veliko interesovanje za stare holivudske filmove. Takođe je pohađala Utopiju, umetničko bioskopsko pozorište u Seržiju 3 puta nedeljno kao tinejdžerka. Napisala je svoj prvi originalni scenario za Vodene ljiljane kao deo završne evaluacije na La Femiju. Sijama je izjavila da nikada nije planirala da režira, i da je razmišljala samo o pisanju scenarija ili da radi kao kritičar, jer je smatrala da je režija previše „samo muška“ pozicija. Havijer Bovoa, koji je bio predsedavajući komisije za ocenjivanje, i mogao se smatrati njenim mentorom, ubedio ju je da snimi film. Godinu dana nakon završetka škole, počela je da snima film u svom rodnom gradu.[3]

Stil i teme[uredi | uredi izvor]

Sijama često sarađuje sa Para One, koji je u prošlosti snimio sve njene filmove i režirao Sijamine scenarije. Često sarađuje sa kinematografkinjom Kristel Furnije, koja je, između ostalih, radila na Sijaminoj trilogiji Devojaštvo.

Poznata je po tome što je glumila neprofesionalne glumce u svojim filmovima, a često i Adel Henel, koja se pojavila u filmovima Vodeni ljiljani, Polina i Portret dame u plamenu.

Sijama je rekla da moda i stil čine važan deo karakterizacije, zbog čega je, iako bez kredita, često kostimograf za svoje filmove.

Sijama je navela Dejvida Linča kao veliki uticaj, zajedno sa viđenjem Virdžinije Vulf kao „najvećeg romanopisca“ i Šantal Akerman kao „jedne od najvažnijih filmskih stvaralaca“.

Uobičajena tema u Sijaminim filmovima je fluidnost roda i seksualnog identiteta među devojkama i ženama. Njeni filmovi se bave lezbejstvom i kvirom i kako se to predstavlja na ekranu. Ona se fokusira na ideju tela i kako je dodir povezan sa njim u bioskopu. Sijama je istaknuta u svojim tematskim elementima za ženski pogled, a mnogi naučnici su je naveli kao pionira u stvaranju novog načina viđenja žena u medijima. Takođe voli da konceptualizuje ideju „gledanja“, koristeći ruske lutke za gnežđenje kao metaforu „gledanja unutar gledanja“.

Sijama ne veruje u ideju o muzi za svoje komade, i uprkos njenom ličnom odnosu sa Hanelom, kaže da su odnosi na ekranu kolaboracije i subverzije, a ne fascinacije.

Sijama se fokusira na identitet i reprezentaciju u filmu, kao što je crnački identitet u Devojaštvo, i identitet majčinstva u Mala majka.

Filmografija i nagrade[uredi | uredi izvor]

Godina Naslov Režiserka Scenaristkinja Glumica Beleške
2004 Les Premières Communions Ne Da Ne Kraktometražni film
2006 Cache ta joie Ne Da Ne Kratkometražni film
2007 Vodeni ljiljani Da Da Da
  • Nagrada Luj Deluk - najbolji film
  • Filmski festival u Kaburu
  • Međunarodni filmski festival u Atini - najbolji film
  • Filmski festival u Torinu - najbolji scenario
2009 Paulin Da Ne Ne Kratkometražni film
2010 Kula od slonovače Ne Da Ne
2011 Muškarača Da Da Ne
2014 Ljudi ptice Ne Da Ne
Gospođica Ne Ne Da
Devojaštvo Da Da Ne
Mladi tigar Ne Da Ne
2016 Biti sedamnaestogodišnjak Ne Da Ne
Moj život kao Tikvica Ne Da Ne
2018 Sa vetrom Ne Da Ne
2019 Portret dame u vatri Da Da Ne
2021 Mala majka Da Da Ne
Pariz, 13. okrug Ne Da Ne

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Céline Sciamma | Biographie, actualité et podcasts à écouter”. Radio France (na jeziku: francuski). Pristupljeno 2022-07-26. 
  2. ^ „The stars of Girlhood: ‘Our poster is all over Paris, with four black faces on it…. the Guardian (na jeziku: engleski). 2015-04-26. Pristupljeno 2022-07-26. 
  3. ^ „Interview with Céline Sciamma | TAKE ONE |”. TAKE ONE (na jeziku: engleski). 2011-09-15. Pristupljeno 2022-07-26.