Sloboda (politička stranka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sveukrajinsko objedinjenje Sloboda
ukr. Всеукраїнське об'єднання Свобода
Logo
VođaOleg Tjagnibok
Slogan„20 godina borbe“ (ukr. 20 років боротьби)
Osnovana13. oktobar 1991.
PrethodnikSocijal-nacionalna stranka Ukrajine
SedišteKijev
 Ukrajina
Broj članova  (2010)15.000[1]
IdeologijaUkrajinski nacionalizam[2]
Desni populizam[3][4]
Antikomunizam.[5]
Politička pozicijaDesnica[1][6][7] do krajnja desnica[8]
Boje  plava
  žuta
Vrhovna rada
6 / 450
Administrativna podela Ukrajine[9]
1.731 / 158.399
Zastava stranke
Veb-sajt
www.svoboda.org.ua

Sveukrajinsko objedinjenje Sloboda (ukr. Всеукраїнське об’єднання Свобода), opšte poznato kao Sloboda (ukr. Свобода), je nacionalistička politička partija desnice[1][6][7] ili krajnje desnice[8][3] u Ukrajini. Predsednik partije je Oleg Tjagnibok. Partija se do februara 2004. zvala Socijal-nacionalna partija Ukrajine (ukr. Соціал-Національна партія України).[1]

Mediji i politički analitičari često povezuju partiju sa nacizmom,[1] međutim partija odbacuje te optužbe kao netačne. Lider partije Oleg Tjagnibok izjavio je da nacionalizam koji zastupa Sloboda „ne može biti mešan sa fašizmom, koji znači superiornost jedne nacije nad drugima” i da je platforma njegove stranke „Naši autoriteti, naše vlasništvo, naše dostojanstvo, naša Bogom dana zemlja”.[10]

„Institut za istraživanje savremenog antisemitizma i rasizma Stiven Rot” sa Univerziteta Tel Aviva je u izveštaju iz 1999. napisao sledeće o partiji: „Socijal-nacionalna partija Ukrajine je ekstremistička, desničarska, nacionalistička organizacija koja se identifikuje sa ideologijom nemačkog nacional-socijalizma.”[11]

Na parlamentarnim izborima 2012. Sloboda je prema finalnim rezultatima osvojila 10,44% glasova i jedna je od 5 partija koje su prešle cenzus za Vrhovnu Radu po proporcionalnom sistemu.[12]

Na parlamentarnim izborima 2014. osvaja 6 od 450 poslaničkih mesta.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Svoboda party — the new phenomenon on the Ukrainian right-wing scene Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. april 2012), Tadeusz Olszański, (5. 7. 2011)
  2. ^ Nordsieck, Wolfram (2014). „Ukraine”. Parties and Elections in Europe. Pristupljeno 5. 9. 2018. 
  3. ^ a b * Kuzio, Taras (2010), „Populism in Ukraine in a Comparative European Context” (PDF), Problems of Post-Communism, M.E. Sharpe, 57 (6): 6,15, Pristupljeno 16. 10. 2012 
    • Rudling, Per Anders (2012), „Anti-Semitism and the Extreme Right in Contemporary Ukraine”, Mapping the Extreme Right in Contemporary Europe: From Local to Transnational, Routledge, str. 200 
  4. ^ Ivaldi, Gilles (2012). „The Populist Radical Right in European Elections 1979-2009”. Ur.: Uwe Backes; Patrick Moreau. The Extreme Right in Europe. Vandenhoeck & Ruprecht. str. 20. ISBN 978-3-525-36922-7. Pristupljeno 26. 6. 2016. 
  5. ^ Backes & Moreau 2011, str. 21.
  6. ^ a b Encyclopædia Britannica (2010). Britannica Book of the Year 2010. Encyclopædia Britannica, Inc. str. 478. 
    „Ukraine publishes final polls results”. The Voice of Russia. 13. 11. 2012. Arhivirano iz originala 06. 10. 2014. g. Pristupljeno 27. 11. 2018. 
  7. ^ a b Radzina, Natallia (7. 2. 2014). „Vitaliy Portnikov: First Belarus, then Russia will follow after Ukraine”. Charter '97. 
  8. ^ a b Shekhovtsov, Anton (2011). "The Creeping Resurgence of the Ukrainian Radical Right? The Case of the Freedom Party". Europe-Asia Studies Volume 63, Issue 2. str. 203-228
  9. ^ Kandidati, яkih obrano deputatami rad. www.cvk.gov.ua (na jeziku: ukrajinski). 15. 11. 2015. Arhivirano iz originala 21. 11. 2015. g. Pristupljeno 15. 11. 2015. 
  10. ^ Extreme Choices: Svoboda plays nationalist card, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  11. ^ Annual Report — Ukraine Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. novembar 2012), Institut za istraživanje savremenog antisemitizma i rasizma Stiven Rot, Univerzitet Tel Aviva, 1999
  12. ^ Preliminarni rezultati izbora Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. oktobar 2012), Pristupljeno 25. 4. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]