Sopstvena kancelarija Njegovog imperatorskog veličanstva

Sopstvena kancelarija Njegovog imperatorskog veličanstva (rus. Собственная Его Императорского Величества канцелярия) bila je značajan državni organ pod neposrednom nadležnošću imperatora sveruskog.

Od 1826. do 1881. sastojala se iz više odjeljenja koja su bila izjednačena sa ministarstvima.

Istorija

Tokom vladavine Petra Velikog funkciju imperatorove lične kancelarije je otpravljao Kabinet. Za vrijeme Petra II tom Kabinetu je bila potčinjena Sopstvena baštinska kancelarija (rus. Собственная вотчинная канцелярия) koju je ranije osnovala Katarina I zarad upravljanja imperatorskom imovinom, a koja je postojala do 1765. godine. Tokom vladavine Katarine II formirana je samostalna Sopstvena kancelarija.

Za vrijeme Pavla I Sopstvena kancelarija je imala veliki politički uticaj. Po riječima Troščinskog „državni činonačelnik, koji je upravljao kancelarijom, bio je stvarni ministar Njegovog imperatorskog veličanstva za sve poslove državne uprave“. Ukinuta je 1802. osnivanjem ministarstava. Nova Sopstvena kancelarija je osnovana 1812. tokom Napoleonove invazija na Rusiju, a njom je od 1812. do 1825. upravljao grof Aleksej Arakčejev.

Sopstvena kancelarija je dobila značajnu ulogu tokom carstvovanja Nikolaja I. Organizovana je kroz šest odjeljenja koja su bila izjednačena sa ministarstvima. Prvo odjeljenje je osnovano 1826. i preuzelo je dotadašnju funkciju Sopstvene kancelarije, a iste godine je osnovano Drugo i Treće odjeljenje. Četvrto odjeljenje je osnovano 1828, Peto 1836. i Šesto 1842. Posljednja dva odjeljenja su bila privremena. Odjeljenja su postojala do početka 1880-ih kada su sva ukinuta i uključena u odgovarajuća ministarstva, osim Prvog odjeljenja.

Odjeljenja

Prvo odjeljenje

Nadležnost Prvog odjeljenja je bila priprema ukaza, naređenja i saopštenja, nadzor nad njihovim sprovođenjem i davanje na uvid izvještaja i molbi imperatoru. Pri Prvom odjeljenju (koje je do 1856. imalo sjedište u Zimskom dvorcu) nalazio se Komitet osiguranja zaslužnih građanskih činovnika i Inspektorski departman.

Prvo odjeljenje je 1882, nakon ukidanja ostalih odjeljenja, ponovo postalo Sopstvena kancelarija pod rukovodstvom stats-sekretara (rus. статс-секретарь).

Drugo odjeljenje

Drugo odjeljenje je preuzelo nadležnosti neefikasne Komisije za izradu zakona (rus. Комиссия составления законов). Nije se više bavilo izradom novih zakona već sistematizacijom važećih zakona. Pod rukovodstvom grofa Mihaila Speranskog pripremilo je Punu zbirku zakona Ruske Imperije (rus. Полное собрание законов Российской Империи) i Zbornik zakona Ruske Imperije (rus. Свод законов Российской Империи).

Drugo odjeljenje je 1882. pretvoreno u Kodifikacioni odjel pri Državnom savjetu.

Treće odjeljenje

Najpoznatije među odjeljenjima je bilo Treće odjeljenje na čelu sa grofom Aleksandrom Benkendorfom, šefom žandarma. Preuzelo je nadležnosti bivših političkih policija: Tajne kancelarije, Kancelarije tajnih istražnih poslova, Tajne ekspedicije i Posebne kancelarije Ministarstva policije i Ministarstva unutrašnjih poslova. Treće odjeljenje se bavilo istraživanjem i gonjenjem učinilaca političkih krivičnih djela, cenzurom, borbom protiv staroobrednika i sektaša, postupanjem u slučaju teškog narušavanja odnosa spahija i seljaka.

Odjeljenje se dijelilo na pet ekspedicija. Prva ekspedicija se bavila svim političkim djelima i policijskim nadzorom, Druga ekspedicija — raskolnicima, sektašima, falsifikatorima novca, ubistvima, zatvorima i „seljačkim pitanjem“, Treća ekspedicija — strancima i protjerivanjem sumnjivih lica, Četvrta ekspedicija — uopšteno svim važnijim incidentima, Peta ekspedicija — cenzurom. Organizacija Trećeg odjeljenja je postala složenija 1839. kada mu je pripojen Posebni korpus žandarma.

Dvije godine nakon ubistva generala Nikolaja Mezencova, glavnog načelnika Trećeg odjeljenja i šefa žandarma, ukazom od 12. februara 1880. osnovana je Vrhovna upravna komisija za očuvanje državnog poretka i društvenog mira (rus. Верховная распорядительная комиссия по охранению государственного порядка и общественного спокойствия) kojoj je Treće odjeljenje bilo privremeno potčinjeno. Zatim, ukazom od 6. avgusta iste godine ukinuta je i Vrhovna upravna komisija i Treće odjeljenje, a njegovu funkciju je preuzeo Departman državne policije Ministarstva unutrašnjih poslova.

Četvrto odjeljenje

Četvrto odjeljenje je osnovano nakon smrti imperatorke udovice Marije Fjodorovne i preuzelo je dobrotvorne poslove njene kancelarije (sirotišta, ženske škole, prihvatilišta, bolnice). Nalazilo se pod rukovodstvom stats-sekretara.

Od 1854. nazivalo se Nadleštvo ustanova imperatorke Marije (rus. Ведомство учреждений императрицы Марии), a od 1880 — Sopstvena kancelarija Njegovog imperatorskog veličanstva za ustanove imperatorke Marije (rus. Собственная Его Императорского Величества канцелярия по учреждениям императрицы Марии).

Peto i Šesto odjeljenje

Sopstvena kancelarija je imala i dva privremena odjeljenja: Peto i Šesto.

Nadležnost Petog odjeljenja je bila priprema reforme državnog sela (po inicijativi grofa Pavla Kiseljova) i upravljanje državnim seljacima Sanktpeterburške gubernije. Godine 1837. pretvoreno je u Ministarstvo državnih imanja (rus. Министерство государственных имуществ).

Šesto odjeljenje je upravljalo Zakavkazjem. Zakonodavnu djelatnost je vršio komitet pri Sopstvenoj kancelariji pod predsjedavanjem vojnog ministra. Članovi komiteta su bili ministri i upravnik Šestog odjeljenja. Izvršnu vlast je neposredno vršilo Šesto odjeljenje.

Vidi još

• Imperator sveruski
• Svita Njegovog imperatorskog veličanstva
• Ministarstvo imperatorskog dvora