Pređi na sadržaj

Socijalna podrška izbeglica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Socijalna podrška izbeglica je vid psihološke pomoći koju pojedinac može dobiti od neke druge osobe ili svoje referentne grupe (porodica, vršnjaci, kolege, prijatelji).[1] Veoma je važan činilac u procesu socijalne terapije i rehabilitacije i može biti od velike pomoći u prevenciji mentalnog zdravlja izbeglica i suočavanju izbeglica sa životom u novoj zemlji.Jedan od elemenata socijalne podrđke je i stvaranje uslova da izbeglice iz istih oblasti budu u mogućnosti da žive blizu jedni drugima.

Osnovne informacije[uredi | uredi izvor]

Socijalna podrška izbeglica se sastoji od međuljudskih transakcija koje uključuju izražavanje pozitivnog afekta i pružanje pomoći ili socijalne podrške jednoj ili više osoba. Ona omogućava da se osnovne društvene potrebe izbeglica u novoj, njima stranoj sredine zadovolje kroz interakciju sa drugima.

Postoje brojni dokazi o socijalnoj podršci kao jednoj od glavnih determinanti subjektivnog blagostanja , budući da se pojedinac oseća voljenijim, zadovoljnijim sobom i sa većom tolerancijom na stres , resursi koji su od vitalnog značaja za odabir odgovarajućih strategija suočavanja u skladu sa situacijom.[traži se izvor]

Čak i u slučaju dobro organizovane socijalne podrške od države, može biti neophodno da društvenu podršku pružaju i statutarne ili dobrovoljne agencije izvan zajednica izbeglica i tražilaca azila u skladu sa lokalnim neformalnim i formalnim strukturama i mrežama. Jedan od model za takvu podršku predložili su britanski autori 2014. godine, i nazvali he VAMBA proces, u kojem je identifikovano i navedeno pet osnovnih komponenti podrške izbeglicama i tražiocima azila:

  • Dobrodošlica: dobronamerno ispitivanje istorije tražioca azila usredsređeno na osobu u prijateljskom okruženju i uz korišćenje prevodilaca ako je potrebno.
  • Pratnja: dostupnost socijalne podrške u životu osobe koja traži azil (između ostalog prisustva u zajednici kao što su zajednica izgnanika i intimne privrženosti) može podstaći sigurnost kod tražilac azila i pomoćni radniku da zajedno mogu pregovarati o kriznim trenucima.
  • Posredovanje: pružanje vrste humanitarne solidarnosti i brige koja će nadoknaditi neke od negativnih posledica procesa traženja azila i hegemonijskog poretka koji on predstavlja i posredovanje između pojedinačnog tražioca azila i sistemskih ograničenja procesa azila.
  • Prijateljstvo: je druga strana odnosa pratnje koja nastoji da ublaži političku realnost u kojoj se nalaze tražioci azila, a koja je izrazito neprijateljska: strogo kontrolisana, sumnjičava, prepirljiva i veoma neprijateljska.
  • Zastupanje: profesionalni odnos pomoći između radnika i klijenta može potencijalno da umanji izolaciju koju izazivaju okolnosti u kojima neki tražioci azila mogu da žive dajući vremena da čuju glas pojedinca i pružajući podršku koja odgovara potrebama pojedinca.

Kultura i pol[uredi | uredi izvor]

Rodne razlike[uredi | uredi izvor]

Prema istraživanju, žene imaju tendenciju za pružanje više društvene podrške i više su uključene u svoje društvene mreže.  S toga, žene će možda češće tražiti društvenu podršku kako bi se izborile sa stresom, posebno onog kojem su izložene od svojih supružnika.

S druge strane, ustanovljeno je da je ponašanje muškaraca generalno više asocijalno, uz manje razmatranja uticaja koji njihovo suočavanje može imati na druge osobe.  

Kulturne razlike[uredi | uredi izvor]

Iako se veruje da je socijalna podrška univerzalni resurs, postoje određene kulturne razlike u novou i obliku socijalne podrške.

U mnogim azijskim kulturama, osoba se posmatra kao kolektivna jedinica društva, dok su zapadne kulture više individualističke i konceptualizuju društvenu podršku kao transakciju u kojoj jedna osoba traži pomoć od druge.

U više međuzavisnim istočnjačkim kulturama, ljudi su manje skloni da traže pomoć od drugih. Na primer, ustanovljeno je da evropljani češće koriste svoje društvene odnose za društvenu podršku nego azijati. Ove razlike u socijalnoj podršci mogu biti ukorenjene u različitim utvrđenim kulturnim idejama o društvenim grupama.[2][3]  ​

Postoje i kulturološke razlike u različitim strategijama suočavanja kada se pružaju različite vrste socijalne podrške.  U afroameričkim domaćinstvima, na primer, podrška je ograničena i mnoge crne majke odgajaju svoju decu bez muške osobe.  Ovim ženama je teško doći do mogućnosti zaposlenja zbog rasne diskriminacije .  S obzirom na uslove ugroženosti, to ponekad dovodi do toga da deca igraju uloge odraslih tako što odrastaju u jednoroditeljskoj porodici , što može oduzeti podršku koja je određenoj deci potrebna.[4][5]  

Zdravstvene koristi[uredi | uredi izvor]

Tvrdi se da socijalna podrška proizvodi određene pozitivne efekte na zdravlje, uglavnom nakon stresa, nakon koga je sposobna da zaštiti pojedinca od patogenih faktora koji mogu izazvati stresne događaje.  Pretpostavlja se da socijalna podrška može povećati emocionalno i fizičko blagostanje, ili barem smanjiti negativne efekte i istovremeno pogodovati promeni ponašanja pojedinca, bez obzira na stres koji doživljava.  

Međutin druga istraživanja direktno sugerišu da, kada se dostigne određeni prag socijalne podrške, to ne rezultuje uporedivim povećanjem fizičkog i/ili mentalnog blagostanja.[6]

Međutim, postoji još jedan model socijalne podrške koji je smatra posredničkom varijablom između stresa i bolesti.  a to je, ispunjavanje funkcije tamponiranja kod pojedinca koje mu omogućava da redefiniše stresnu situaciju, suoči se s njom kroz nestresne strategije i inhibira psihopatološke procese koji bi mogli da se pokrenu da nema socijalne podrške.  U takvim uslovima pojedinac je siguran da ima dovoljno resursa, kako materijalnih tako i emocionalnih, i može da izbegne zahtevnu situaciju koju definiše kao stresnu i samim tim ta situacija nema negativan uticaj na njegoovo zdravlje.[7]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jesús, Pérez Bilbao. „NTP 439: El apoyo social Le support social Social support” (PDF). Pristupljeno 24. 6. 2022. 
  2. ^ Kim, Heejung S.; Sherman, David K.; Ko, Deborah; Taylor, Shelley E. (2006). „Pursuit of Comfort and Pursuit of Harmony: Culture, Relationships, and Social Support Seeking”. Personality and Social Psychology Bulletin. 32 (12): 1595—1607. PMID 17122173. S2CID 10209604. doi:10.1177/0146167206291991. .
  3. ^ Taylor, Shelley E.; Sherman, David K.; Kim, Heejung S.; Jarcho, Johanna; Takagi, Kaori; Dunagan, Melissa S. (2004). „Culture and Social Support: Who Seeks It and Why?”. Journal of Personality and Social Psychology. 87 (3): 354—362. PMID 15382985. S2CID 263261491. doi:10.1037/0022-3514.87.3.354. .
  4. ^ Lindblad-Goldberg, Marion; Dukes, Joyce Lynn (1985). „Social support in Black, low-income, single-parent families: Normative and dysfunctional patterns”. American Journal of Orthopsychiatry. 55: 42—58. PMID 3970150. doi:10.1111/j.1939-0025.1985.tb03420.x. .
  5. ^ Clark, D. O. (1992). „Residence Differences in Formal and Informal Long-Term Care”. The Gerontologist. 32 (2): 227—233. PMID 1533603. doi:10.1093/geront/32.2.227. .
  6. ^ House (1981). «Work stress and social support». Massachusetts, Addison-Wesley.
  7. ^ „APA PsycNet”. psycnet.apa.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-06-24. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).