Pređi na sadržaj

Srednji arterijski pritisak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kriva pritiska u aorti
Kriva pritiska u perifernim arterijama

Srednji arterijski pritisak (akronim MAP, od engl. reči Mean Arterial Pressure) je prosečna vrednost svih krvnih pritisaka izmerenih u kratkim vremenskim intervalima tokom određenog vremenskog perioda.[1] On nije jednak sredini između sistolnog i dijastoličkog pritiska, jer krvni pritisak ostaje veći od dijastolnog (ili „nižeg“ pritiska) tokom većeg dela srčanog ciklusa. Da bi se osigurala normalna perfuzija mozga, srednji arterijski pritisak trebalo bi biti u rasponu od 60-160 mmHg.[2]

Određivanje[uredi | uredi izvor]

Neinvazivni monitoring krvnog pritiska
Invazivno merenje

Direktno određivanje srednjeg krvnog pritiska invazivnim merenjemje najprecizniji metod, kojom se izračunava srednja vrednost izmerene krive arterijskog pritiska. Ova metoda se uglavnom koristi u intenzivnoj medicini i za intraoperativno merenje krvnog pritiska.[3]

Oscilometrijska metoda merenja

Ova metoda se koristi u automatskim uređajima za merenje krvnog pritiska. Da bi se to postiglo, pritisak manžetne se oslobađa u zadatim intervalima. U području između sistolnog i dijastoličkog pritiska, zid krvnog suda oscilira, a oscilacija se prenosi na manžetnu. Oscilacije dostižu svoj maksimum pri pritisku u manžetni, što odgovara srednjem arterijskom pritisku. Maksimum oscilacije, a samim tim i MAR, mogu se odrediti sa daleko većom tačnošću od kraja oscilacije, što odgovara dijastoličkom krvnom ritisku.[3]

Auskultativno merenje prema Riva-Ročiju

Tokom ručnog merenja krvnog pritiska, ispitivač doživljava gore pomenute oscilacije kao Korotkov zvuk. Ovo omogućava određivanje sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska.

Na merrenje MAR takođe veoma utiče stepen punjenja krvnih sudova i odnos koji prema dijastolnom i sistolnom arterijskom pritisku varira kiod istog pacijenta. Stoga je važno razlikovati da li je MAR zapravo integral arterijskog pritiska tokom vremena ili je to samo približni pritisak izračunat iz izmerenih sistolnih i dijastolnih vrednosti.

Matematičko određivanje MAP[uredi | uredi izvor]

Srednji pritisak se obično određuje sa 60% dijastolnog i 40% sistolnog pritiska. Njegova vrednost se dobija izračunavanjem srednjeg pritiska iz sistolnog i dijastolnog pritiska primenom sledeće formule:[4]

u kojoj je:

Pošto je MAP obično na ili blizu 0 mmHg, ovaj odnos se često pojednostavljuje na:

MAP ≈ CO × SVR

Stoga će promene u CO ili SVR uticati na MAP. Prema tome povećanje CO povećava MAP. Isto tako, povećanje SVR povećava MAP u bilo kom datom CO. Ako se CO i SVR promene uzajamno i proporcionalno, tada se MAP neće promeniti. Na primer, ako se CO udvostruči, a SVR smanji za polovinu, MAP se ne menja (ako je COP = 0). Važno je napomenuti da su sve promenljive pronađene u prvoj jednačini međusobno zavisne. To znači da promena jedne promenljive menja sve ostale.

U praksi, MAP se ne određuje poznavanjem CO i SVR, već direktnim ili indirektnim merenjima arterijskog pritiska. Iz traga aortnog pritiska tokom vremena (vidi sliku), oblik traga pritiska daje srednju vrednost pritiska (geometrijsku sredinu) koja je manja od aritmetičkog proseka sistolnog i dijastoličkog pritiska kao što je prikazano desno.

Pri normalnom pulsu u mirovanju, MAP se može prikazati sledećom jednačinom:

MAP ≈(=) R (dijastolni) + 1/3 (Rsistolni - R dijastolni)

Na primer : ako je sistolni pritisak 120 mmHg, a dijastolni pritisak 80 mmHg, tada je srednji arterijski pritisak približno 93 mmHg koristeći ovaj proračun. Međutim, pri visokim srčanim frekvencijama, MAP je bliži aritmetičkom proseku sistolnog i dijastolnog pritiska (dakle, skoro 100 mmHg) zbog promene oblika pulsa arterijskog pritiska (postaje uži).

Za apsolutno tačno određivanje srednjeg arterijskog pritiska koriste se analogna elektronska kola ili digitalne tehnike. U normalnoj kliničkoj praksi, međutim, mere se sistolni i dijastolni pritisak, a ne MAP. To merenje se vrši samo kada treba izračunati SVR.

Procena[uredi | uredi izvor]

Srednji arterijski pritisak (dijagram)

Tokom odmora, MAR se može približiti tokom merenja krvnog pritiska, sistolnom krvnom pritisku i dijastolnom krvnom pritisku, prema formuli:[3][5]

ili

ili


gde je:

  • PAM — srednji arterijski pritisak
  • PAS — sistolni krvni pritisak
  • PAD — dijastolni krvni pritisak
  • PP — pulsni pritisak

U tahikardiji je proračun bliži proseku PAS i PAD; s obzirom na to da se povećanjem broja otkucaja srca skraćuje trajanje dijastole u srčanom ciklusu, samim tim menja se i trajanje dijastolnih pritisaka u cirkulaciji.

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

24 čaovni prag srednjeg arterijskog pritiska (MAP)[6]
24 čas. MAP kategorija 24 čas. MAP
Normalni krvni pritisak < 90 mmHg
Povišen krvni pritisak 90 to < 92 mmHg
Prvi stadijum hipertenzije 92 to < 96 mmHg
Drugi stadijum hipertenzije > 96 mmHg

U fiziologiji MAP se smatra da je perfuzijskim pritiskom koji veći od 70 mmHg dovoljna za održavanje funkcije organa kod prosečne osobe. On je obično između 65 i 110 mmHg.[7] U uslovima kada je srednjem arterijskom pritiskak oko 50 mmHg, makar i 1 minut, ili pri njegovim akumulativnim efektima tokom kratkih perioda, povećava se rizik od smrtnosti za 5% zbog otkaza organa ili drugih komplikacija.[8][9][10] MAP se može koristiti slično sistoličkom krvnom pritisku za praćenje i lečenju ciljanog krvnog pritiska. Jer su obe vrednosti pokazatelji povoljnog ishoda sepse, velike traume, moždanog udara, intrakranijalnog krvarenja u hipertenzivnim hitnim slučajevima.[11]

Ako MAP makar i 1 minut padne ispod 50 mmHg tokom dužeg vremena, vitalni organi neće dobiti dovoljnu perfuziju kiseonika i postaće hipoksični, ili će se u njima razviti ishemija.[12] S druge strane, MAP iznad 160 mmHg odražava višak cerebralnog krvotoka i može rezultovati povišenim interkrainijalnim pritiskom.[7][13]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sect. 3, Ch. 7: Mean Arterial Blood Pressure (MAP)”. web.archive.org. 2016-03-03. Arhivirano iz originala 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 2021-01-18. 
  2. ^ Zheng, Liqiang; Sun, Zhaoqing; Li, Jue; Zhang, Rui; Zhang, Xingang; Liu, Shuangshuang; Li, Jiajin; Xu, Changlu; Hu, Dayi (2008). „Pulse Pressure and Mean Arterial Pressure in Relation to Ischemic Stroke Among Patients With Uncontrolled Hypertension in Rural Areas of China”. Stroke (na jeziku: engleski). 39 (7): 1932—1937. ISSN 0039-2499. doi:10.1161/STROKEAHA.107.510677. 
  3. ^ a b v „Cardiovascular Physiology (page 3)”. Arhivirano iz originala 11. 12. 2006. g. 
  4. ^ „CV Physiology | Mean Arterial Pressure”. www.cvphysiology.com. Pristupljeno 17. 1. 2021. 
  5. ^ „Calculating the mean arterial pressure (MAP)”. nursingcenter.com. Pristupljeno 17. 1. 2021. 
  6. ^ Melgarejo JD, Yang WY, Thijs L, et al. (januar 2021). „Association of Fatal and Nonfatal Cardiovascular Outcomes With 24-Hour Mean Arterial Pressure”. Hypertension. 77 (1): 39—48. doi:10.1161/HYPERTENSIONAHA.120.14929. 
  7. ^ a b impactEDnurse (31. 5. 2007). „Mean arterial pressure”. impactednurse.com. Arhivirano iz originala 12. 12. 2013. g. Pristupljeno 13. 10. 2020. 
  8. ^ Munis J. (2008). „The problems of posture, pressure, and perfusion: cerebral perfusion pressure defined”. APSF Newsletter. 22 (4): 82—3. 
  9. ^ Nicklas, J.Y., Beckmann, D., Killat, J. et al. Continuous noninvasive arterial blood pressure monitoring using the vascular unloading technology during complex gastrointestinal endoscopy: a prospective observational study. 2019;33:(25).
  10. ^ Maheshwari, Kamal; Khanna, Sandeep; Bajracharya, Gausan Ratna; Makarova, Natalya; Riter, Quinton; Raza, Syed; Cywinski, Jacek B.; Argalious, Maged; Kurz, Andrea; Sessler, Daniel I. (2018). „A Randomized Trial of Continuous Noninvasive Blood Pressure Monitoring During Noncardiac Surgery”. Anesth Analg. 127 (2): 424—431. PMID 29916861. doi:10.1213/ANE.0000000000003482. 
  11. ^ Magder SA (2014). „The highs and lows of blood pressure: toward meaningful clinical targets in patients with shock”. Crit. Care Med. 42 (5): 1241—51. .
  12. ^ Avasthey, P. (1972). „Venous pressure changes during orthostasis”. Cardiovascular Research. 6 (6): 657—63. PMID 4656473. doi:10.1093/cvr/6.6.657. .
  13. ^ Valdueza, J. M.; von Münster, T.; Hoffman, O.; Schreiber, S.; Einhäupl, K. M. (2000). „Postural dependency of the cerebral venous outflow”. Lancet. 355 (9199): 200—1. PMID 10675123. doi:10.1016/S0140-6736(99)04804-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ćosić V. Urgentna stanja u internoj medicini, Naučna knjiga, Beograd, 1987. pp. 51-53
  • Grupa autora Uputstvo-podsetnik. Urgentna stanja u unternoj medicini, Katedra za urgentnu medicinu VMA Beograd, 2000.
  • Guyton, Arthur C.; Hall, John E. (1999). Medicinska fiziologija. Beograd: Savremena administracija. ISBN 978-86-387-0778-2. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).