Стаклено звоно (knjiga)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stakleno zvono
Stakleno zvono, prvo izdanje na srpskom jeziku "Nolit" 1976. godine
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovThe bell jar
AutorSilvija Plat
Zemlja SAD
Jezikengleski
Izdavanje
Datum1963.

Stakleno zvono (engl. The bell jar) je jedini roman američke pesnikinje Silvije Plat (engl. Sylvia Plath) (1932-1963) objavljen 1963. godine[1] u Engleskoj, a 1971. godine u Americi.[2] Prvo izdanje na srpskom jeziku objavila je izdavačka kuća „Nolit“ 1976. godine u prevodu Branka Vučićevića.[3]

O autoru[uredi | uredi izvor]

Silvija Plat je rođena 1932. godine u Bostonu. Školovala se na Smit-koledžu i Koledžu Njumen na Kembridžu. Nakon što je pobedila na konkursu za studente koji je raspisala redakcija časopisa "Madmoazel" odlazi u Njujork da provede mesec dana kao gost-urednik ove redakcije. Nakon toga sledi period depresije, pokušaj samoubistva, lečenje.[4] Objavila je zbirku pesama Kolos (1960), i roman Stakleno zvono (1963). 11. februara 1963. godine izvršila je samoubistvo.[5] Bila je udata za engleskog pesnika Teda Hjuza (1930-1963) sa kojim je imala dvoje dece. Hjuz je nakon njene smrti objavio zbirke poezije Arijel, Prelazak preko vode i Zimsko drveće. 1982. godine dodeljena joj je Pulicerova nagrada posthumno za Sabrane pesme. Dnevnici Silvije Plat 1950–1962 su objavljeni 1982. godine.[6]

O delu[uredi | uredi izvor]

Silvija Plat je roman objavila pod pseudonimom kao Viktorija Lukas. Delom je zasnovan autorikinim životom. Silvija Plat je nakon mesec dana od objavljivana romana izvršila samoubistvo.[4]

Glavna junakinja romana je Ester Grinvud koja je pobedila 1953. godine na konkursu za studente i odlazi u Njujork da provede mesec dana kao gostujući urednik iste te redakcije časopisa "Ženski dan". Iako je ushićena zbog prilike koja joj je pružena i mogućnosti da postane pisac i ostvari joj se životni san, život joj se otima kontroli i tone u depresiju.[1][5] Sumnja u svoj talenat, u sebe, u budućnost.

Ester se vraća kući, slede neuroze, depresija, pokušaj samoubistva i boravak u ludnici.[7]

Knjiga je prikaz o stvarnim životima, nije fikcija. Izmenjena su samo imena.[2]

Po rečima Silvije Plat pokušala je sa knjigom da predstavi svet i ljude oko sebe kroz izmenjenu perspektivu staklenog zvona. Prikazana je osoba koja se bori sa problemima koje donosi mentalna bolest. Planirala je da napiše nastavak romana u kom bi prikazala iste ljude i isti svet ali zdrave.[8]

Stakleno zvono je metafora. Predstavlja poklopac pod kojim osobe kao Ester, Sivija, i mnoge druge, žive i udišu ustajali vazduh. Taj poklopac se na momente podigne i svež vazduh ulazi u njihove živote.[9]

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

Godine 1979. snimljen je film po romanu Stakleno zvono.[10] Ulogu Ester Grinvud je tumačila Džuli Haris, a reežiser filma je bio Leri Pirs. Film je ocenjen kao veliko razočaranje i nije dobro prošao.[11]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Stakleno zvono Pročitaj odlomak Stakleno zvono”. delfi.rs. Pristupljeno 12. 10. 2021. 
  2. ^ a b „Čekajući da glas izda – prikaz romana „Stakleno zvono“ iz 1971. godine”. laguna.rs. Pristupljeno 13. 10. 2021. 
  3. ^ „Stakleno zvono: roman”. plus.sr.cobiss.net. Arhivirano iz originala 29. 10. 2021. g. Pristupljeno 13. 10. 2021. 
  4. ^ a b Plat, Silvija (2010). Stakleno zvono. Beograd: Paideia. str. korice. ISBN 978-86-7448-457-9. 
  5. ^ a b „Stakleno zvono”. knjizara.com. Pristupljeno 12. 10. 2021. 
  6. ^ „Silvija Plat”. laguna.rs. Pristupljeno 13. 10. 2021. 
  7. ^ „Stakleno zvono”. stadacitam.rs. Pristupljeno 12. 10. 2021. 
  8. ^ Pisarev, Nastasja. Stakleno zvono“ Silvije Plat”. laguna.rs. Pristupljeno 13. 10. 2021. 
  9. ^ „Stakleno zvono: Roman o depresiji”. portaloinvalidnosti.net. Pristupljeno 13. 10. 2021. 
  10. ^ „The Bell Jar”. imdb.com. Pristupljeno 12. 10. 2021. 
  11. ^ „Džulija Stajls u Staklenom zvonu”. b92.net. Pristupljeno 13. 10. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]