Stanko Korać
Stanko Korać | |
---|---|
Datum rođenja | 1929. |
Mesto rođenja | Čemernica, Kraljevina SHS |
Datum smrti | 1994. |
Mesto smrti | Beograd, SRJ |
Dr Stanko Korać (Čemernica, Kordun, 28. avgust 1929 — Beograd 13. oktobar 1994) bio je književnik i istoričar književnosti.[1][2] Bio je jedan od vrsnih poznavalaca književnosti Srba u Hrvatskoj. Objavio je značajna dela iz istorije književnosti. Dugo godina je bio urednik i direktor izdavačkog preduzeća „Prosvjeta“ iz Zagreba.[2]
U Beograd je došao 1991. godine i bavio se proučavanjem hrvatske i srpske književnosti, a posebno književnim radom Srba u Hrvatskoj.[1] [3]
Od 2008. godine ulica Nova 17. u Busijama, prigradskom naselju Beograda, nosi ime po Stanku Koraću[4].
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
Važnija dela:[1]
- Andrićevi romani ili svijet bez boga (1970),
- Svijet, ljudi i realizam Vladana Desnice (1972),
- Hrvatski roman između dva rata 1914–1941 (1972),
- Srpski roman između dva rata 1914–1941 (1982),
- Patnja i nada (1982),
- Prirodno stanje svijesti u Ćipikovom djelu (1987),
- Pregled književnog rada Srba u Hrvatskoj (1987),
- Modeli pripovijedanja (1991) i dr.
Godine 1971. je uredio Spomenicu Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“ povodom 25-godišnjice rada pod istorijski veoma tačnim nazivom „VJETROM VIJANI“. U kratkom predgovoru dao je prikaz istorije srpskog naroda nakon gubitka države 1459. i pada pod tursku vlast.[3]
- Korać, Stanko, ur. (1971). Vjetrom vijani: Spomenica Srpskog kulturnog društva Prosvjeta. Zagreb: Glavni odbor SKD Prosvjeta.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v „Korać, Stanko”. enciklopedija.hr. Pristupljeno 31. 1. 2022.
- ^ a b Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 372.
- ^ a b „Stanko Korać”. drustvozasrpskijezik.com. Pristupljeno 31. 1. 2022.
- ^ "Službeni list“ 02/2008