Stanko Korać

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stanko Korać
Datum rođenja1929.
Mesto rođenjaČemernicaKraljevina SHS
Datum smrti1994.
Mesto smrtiBeogradSRJ

Dr Stanko Korać (Čemernica, Kordun, 28. avgust 1929Beograd 13. oktobar 1994) bio je književnik i istoričar književnosti.[1][2] Bio je jedan od vrsnih poznavalaca književnosti Srba u Hrvatskoj. Objavio je značajna dela iz istorije književnosti. Dugo godina je bio urednik i direktor izdavačkog preduzeća „Prosvjeta“ iz Zagreba.[2]

U Beograd je došao 1991. godine i bavio se proučavanjem hrvatske i srpske književnosti, a posebno književnim radom Srba u Hrvatskoj.[1] [3]

Od 2008. godine ulica Nova 17. u Busijama, prigradskom naselju Beograda, nosi ime po Stanku Koraću[4].

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Važnija dela:[1]

  • Andrićevi romani ili svijet bez boga (1970),
  • Svijet, ljudi i realizam Vladana Desnice (1972),
  • Hrvatski roman između dva rata 1914–1941 (1972),
  • Srpski roman između dva rata 1914–1941 (1982),
  • Patnja i nada (1982),
  • Prirodno stanje svijesti u Ćipikovom djelu (1987),
  • Pregled književnog rada Srba u Hrvatskoj (1987),
  • Modeli pripovijedanja (1991) i dr.

Godine 1971. je uredio Spomenicu Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“ povodom 25-godišnjice rada pod istorijski veoma tačnim nazivom „VJETROM VIJANI“. U kratkom predgovoru dao je prikaz istorije srpskog naroda nakon gubitka države 1459. i pada pod tursku vlast.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Korać, Stanko”. enciklopedija.hr. Pristupljeno 31. 1. 2022. 
  2. ^ a b Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 372. 
  3. ^ a b „Stanko Korać”. drustvozasrpskijezik.com. Pristupljeno 31. 1. 2022. 
  4. ^ "Službeni list“ 02/2008