Stari žabarski most

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stari žabarski most
MestoVelika Plana
Podunavski
 Srbija
Funkcijadrumski most
Vrstarešetkasti most
Karakteristike
Materijalčelik
Dužina270
Širina2,94
Srušen2008.

Stari žabarski most je nekadašnji most na reci Velikoj Moravi kod Velike Plane koji je srušen 2008. godine.

Istorijski razvoj[uredi | uredi izvor]

Dva naselja izgrađena na drevnim putevima Velikog Pomoravlja, Velika Plana na levom – carigradskom drumu i Žabari na desnom – antičkom „Via militaris“ (Vojni put), kroz dugi vremenski period bila su povezana orašačko-livadičkom skelom, koja je saobraćala između istoimenih sela. Nakon što je 1884. godine izgrađena železnica koja je povezivala Beograd i Niš, pojavila se ideja o povezivanju sa istočnom Srbijom radi transporta stoke i sirovina iz ovih tada pasivnih krajeva. Put Petrovac – Žabari – Velika Plana izgrađen je naredne godine, i pomenuta skela nije mogla da zadovolji povećane potrebe u trgovini i saobraćaju, pa se pristupilo gradnji drvenog mosta koji bi postao trajna i sigurna veza između dve obale. Što se tiče same gradnje mosta, ne možemo sa sigurnošću reći kada je Žabarski most sagrađen, ali u monografiji profesora Darka Ivanovića nalazimo podatak o četvorogodišnjoj gradnji ovog mosta između 1906. i 1910. godine.

Katastrofalna ledena poplava februara 1914. godine zahvatila je Veliko Pomoravlje. Led koji se usled otopljavanja pokrenuo urušio je 12 metara mosta, sanacija je brzo izvršena, ali događaji koji su usledili potpuno su uništili ovaj prelaz. Ubrzo je počeo Prvi svetski rat i nakon okupiranja, naša zemlja je podeljena na dve okupacione zone. Na istočnoj strani Velike Morave nalazili su se Bugari, a sa druge Austrougari i Nemci. Na krajevima mosta nalazile su se straže u svojim kućicama. Stražari su redovno skidali delove mosta, pa čak i potporne stubove koristeći ih za ogrev. U tome su posebno prednjačili Bugari na desnoj strani mosta. Tako je ovaj most dočekao oslobođenje u ruiniranom stanju.

Godine 1922. izvršena je rekonstrukcija ovog mosta. Nakon završenog rata Kraljevina SHS je kao ratnu odštetu dobila metalnu konstrukciju koja je postavljena na stubove mosta, a kolovoz je bio sačinjen letvama od hrastovog drveta. Tokom Drugog svetskog rata most je bio poprište sukoba. Okupacijom Srbije počeo je oružani otpor naroda protiv Nemaca koji se ogledao u sabotaži i diverzijama. Oktobra 1941. godine neuspešno je izvedena diverzija na Žabarskom mostu pod vođstvom učitelja Slavka Popovića iz Brzohoda. Od sedam izgrađenih mostova na Velikoj Moravi do 1941. rušenje su izbegli samo železnički most kod Ćuprije i ovaj most. U oktobru 1944. godine posebno oformljeni odred 93. streljačke divizije Crvene armije u dramatičnoj akciji u kojoj je život izgubila četvorica njihovih vojnika, osvojio je ovaj most i na levoj obali formiran je mostobran. Valja spomenuti da je ovim mostom prošla ogromna vojska sastavljena od raznih rodova: pešadijske jedinice, mehanizovanog korpusa, motorizovane streljačke brigade, artiljerijske divizije, tri artiljerijske brigade, 16 pukova teške artiljerije, jedinice gardijskih minobacača i oko 80 boračkih i pozadinskih jedinica. Prebacivanje se odvijalo veoma teško. Bila je noć, a farovi iz bezbednostnih razloga se nisu smeli koristiti. Pored toga most je samo 30 cm bio širi od tenkova. Usled svih nepovoljnih okolnosti do zore 12. oktobra prešle su na levu obalu sve jedinice. Ovim je nemačka odbrana istočne Srbije definitivno propala, neposredno nakon toga je sledio napad na Beograd.

Tehničke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Dužina mosta je iznosila 270 metara, a širina 2,94. Mala širina kolovoza nije dozvoljavala dvosmerni saobraćaj. U već postojećim kućicama nalazili su se čuvari mosta koji su naizmenično propuštali vozila. Usled smanjenog saobraćaja, ostavljen je samo jedan čuvar da bi kasnije i on bio ukinut.

Žabarski most je po konstrukciji i izradi bio sigurno jedan od najlošijih na reci Moravi, tako da se ubrzo javila potreba za pravljenjem novog i modernijeg. Novi žabarski most je nakon poduže gradnje pušten u saobraćaj na godišnjicu Dana oslobođenja Velike Plane 10. oktobra 1985. godine i udaljen je nepunih 100 metara od starog.

Stari most je 2008. pod dosad nerazjašnjenim okolnostima uklonjen i najverovatnije pretvoren u sekundarnu sirovinu.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Popović Miodrag S.: „Morava, kraljica srpskih reka“ Višnjić Petar: „Operacija za oslobođenje Srbije 1944.“, Vojni Institut, Beograd, 1972.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]