Pređi na sadržaj

Stevan Ćosa Stojanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stevan Stojanović — Ćosa
Lični podaci
Datum rođenja1792.
Mesto rođenjaTrnjane u Stigu, Osmansko carstvo
Datum smrti13. jul 1855.(1855-07-13) (62/63 god.)
Mesto smrtiBeograd, Kneževina Srbija

Stevan Stojanović — Ćosa (Trnjane, 1792Beograd, 13. jul 1855) je bio srpski oficir, trgovac, kapetan Mlave, timočki veliki serdar i član Državnoga saveta.

Bogati trgovac[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1792. godine u Trnjanima u Stigu.[1] Mlad se preselio u Požarevac, gde je otvorio trgovinu. Dosta se obogatio trgujući svinjama.[1] Kao bogati trgovac poznavao se sa knezom Milošem, koji ga je 1829. godine postavio za člana požarevačkoga suda.[1] Na tom položaju iako nepismen bio je nekoliko godina. Kada je knez Miloš počeo da osniva redovnu vojsku, prvi oficiri stigli su iz Rusije. Na jednoga ruskoga oficira bilo je mnogo žalbi, pa je Miloš slao Stevana da to ispita.

Veliki serdar[uredi | uredi izvor]

Knez Miloš ga je postavio za kapetana Mlave.[1] Dužnost je obavljao jako dobro zaslužujući uvažavanje kneza Miloša. Kada je 1833. godine Timočka krajina ponovo postala deo kneževine Srbije, knez ga je postavio za komandanta Timočke krajine.[1] Postao je 1834. godine timočki veliki serdar, sa komandom nad više kapetana istočne Srbije.[2] Srbija je imala tada samo 5 serdarstava.[3] Spadao je među najodanije kneževe oficire, jer se prilikom Miletine bune knez pouzdavao najviše u njega i svoga brata Jovana Obrenovića.[4]

Državni savetnik[uredi | uredi izvor]

Na položaju timočkoga velikoga serdara zadržao se do 1839, kada je postao član Državnoga saveta.[1][5] I nakon promene dinastije 1842. godine potvrđen je kao član Državnoga saveta.[1] Kao državni savetnik nadzirao je pošte, koje su tek tada bile uvedene.[1] Iako je bio nepismen izabran je za počasnoga člana Društva srpske slovesnosti.[1] Umro je 13. jula 1855. godine u Beogradu.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i M. Milićević,Pomenik znamenitih ljudi u srpskoga naroda novijega doba, 1888.
  2. ^ Ljušić 1986, str. 37.
  3. ^ Ljušić 1986, str. 195.
  4. ^ Ljušić 1986, str. 125.
  5. ^ Ljušić 1986, str. 219.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]