Stroma rožnjače

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Stroma rožnjače (lat. substantia propria) vlaknasti je, žilavi, nepopustljivi, savršeno providni i najdeblji sloj rožnjače oka. Nalazi se između Baumanove membrane (napred) i Descemetove membrane (pozadi).

Građa[uredi | uredi izvor]

U svom središtu, ljudska stroma rožnjače koja je debljine oko 1,5–2,5 μm sastoji se od oko 200 spljoštenih lamela (slojeva kolagenih vlakana), naslonjenih jedna na drugu.[1] Prednje lamele strome rožnjače isprepletene su više od zadnjih. Vlakna svake lamele međusobno su paralelna, ali pod različitim uglovima u odnosu na susedne lamele. Lamele proizvode keratocite rožnjače (ćelije vezivnog tkiva rožnjače), koje zauzimaju oko 10% supstantia propria.

Osim ćelija, glavni bezvodni sastojci strome su kolageni fibrili i proteoglikani (posebna vrsta glikoproteina sa velikom količinom polisaharida).

Kolagena vlakna izgrađena su od mešavine kolagena tip I i tip V. Njihove molekule su nagnute za oko 15 stepeni u odnosu na osu fibrila i zbog toga je aksijalna periodičnost vlakana smanjena na 65 nm (u tetivama je periodičnost 67 nm). Prečnik vlakana je jednoličan i varira od vrste do vrste (u humanom oku on je oko 31 nm).

Proteoglikani u rožnjači su napravljeni od malog proteinskskog jezgra, na koje je vezan jedan ili više glikozaminoglikana (GAG) lanaca. GAG lanci su negativno nabijeni. U rožnjači postoje dve različite vrste proteoglikana:

  • hondroitin-sulfat / dermatan sulfati (CD / DS) i
  • keratan sulfati (KS).

U goveđoj rožnjači, dužina CS/DS proteoglikana je oko 70 nm, dok su KS proteoglikani dugi oko 40 nm.

Proteinska jezgra proteoglikana pričvršćuju se na površinu vlakana kolagena putem GAG lanaca, koji štrče prema spolja GAG lanci su u stanju da formiraju antiparalelne veze sa drugim GAG lancima iz susednih fibrila, verovatno posredstvom pozitivno nabijenih jona. Na taj način nastaju mostovi između susednih kolagenih vlakana. Ovi mostovi su podložni toplotnom kretanju što ih sprečava da poprime potpuno proširenu konformaciju. To rezultuje silama koje teže međusobnom približavanju susednih vlakana. Istovremeno, naboji na lancima GAG privlače jone i molekule vode pomoću Donavanovog efekta. Povećana količina vode između vlakana rezultuje silama koje teže njihovom razdvajanju. Time se postiže ravnoteža između privlačećih i odbojnih sila za određene međufibrilske udaljenosti, što zavisi od vrste prisutnih proteoglikana. Lokalno su razdvajanja između susednih vlakana kolagena vrlo ujednačena.

Providnost strome uglavnom je posledica izvanrednog nivoa uređenosti rasporeda kolagenih vlakana u lamelama i jednolikosti veličine fibrila. Svetlost koja ulazi u rožnjaču rasipa se u svakom fibrilu. Raspored i veličina vlakana su takvi da je raspršena svetlost ometena konstruktivno samo u pravcu prema napred, propuštajući svetlost do mrežnjače.

Vlakna u lamelama su direktno kontinuirana sa vlaknima beonjače, u kojima su grupisan u snopove. Kolagena vlakna deluju više u slepoočno-nosnom smeru nego u smjeru gore-dole.

Embriologija[uredi | uredi izvor]

Tokom razvoja embriona, stroma je izvedena iz nervnog grebena, kada se od primitivnog mezodermalnog nediferenciranog tkiva kasnije diferencira endotel i stroma rožnjače sa njenim pigmentnim epitelom.[2][3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Oyster, CW (1999). "8". The human eye: structure and function. Sinauer. OL 8562710W.
  2. ^ Bhatnagar; S. M. (2000). Essentials of Human Embryology (Rev. Edn). Orient Blackswan. str. 144—150. ISBN 978-81-250-1874-2. .
  3. ^ Branch, M. J.; Hashmani, K.; Dhillon, P.; Jones, D. R.; Dua, H. S.; Hopkinson, A. (2000). „Mesenchymal stem cells in the human corneal limbal stroma”. Invest Ophthalmol Vis Sci. 53 (9): 5109—16. PMID 22736610. doi:10.1167/iovs.11-8673. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).