Stjepan Babonić (nadbiskup)
Stjepan Babonić (umro 10. jula 1247. u Čazmi) je bio zagrebački biskup (1225-1247) i splitski nadbiskup (1242-1243).
Biografija[uredi | uredi izvor]
Pretpostavku da je Stjepan pripadao velikaškoj slavonskoj porodici Babonića izneo je Ivan Kukuljević Sakcinski. Stjepan se školovao verovatno u Francuskoj. Službu kancelara na dvoru ugarskog kralja Andrije II Arpada preuzeo je 1224. godine. Sledeće godine imenovan je zagrebačkim biskupom. Time otpočinje obnova Zagrebačke biskupije. Stjepan je od kralja Andrije 1229. godine dobio dozvolu da ubira desetinu u srebru iako se ova kraljeva odluka protivila odredbama Zlatne bule iz 1222. godine. Zagrebački kanonici dobili su deo prihoda. Stjepan im je uz to ustupio neke kuće severno od katedrale. Tako je utemeljio kasniji Vicus canonicorum, današnji zagrebački Kaptol. Stjepan je 1232. godine osnovao čazmanski Kaptol i uz njega naselje Novu Čazmu. Tu je podigao crkve Svetog Duka, Blažene Device Marije i Svete Magdalene. Dovodi u Slavoniju dominikance radi suzbijanja patarena. Podržavao je krstaške pohode ugarskih vladara u Bosni. U Ivanić-Kloštru izgradio je ženski manastir i crkvu Svete Marije za cistercite. Pored dominikanaca i cistercita, Stjepan pomaže i franjevce. Zagrebački i čazmanski Kaptol postaju mesta za izdavanje i sastavljanje isprava. Stjepan po ugledu na vladarsku kancelariju osniva svoju, biskupsku kancelariju. U dogovoru sa hercegom Kolomanom, nastojao je spojiti Zagrebački biskupiju i Splitsku nadbiskupiju. Papa Grgur IX dao je dozvolu ukoliko se Stjepan odrekne pretenzija na mesto splitskog nadbiskupa i ukoliko se složi ugarski nadbskup. Napad Tatara i Kolomanova i Grgurova smrt (1241) onemogućili su izvršenje Stjepanovog plana. Stjepan je nakon smrti splitskog nadbiskupa 1242. godine izabran za njegovog naslednika. Zbog otpora ugarskih nadbiskupa, Stjepan se mora odreći titule. Nakon tatarske provale, Stjepan je podigao crkvicu Svetog Stjepana Prvomučenika u Zagrebu. Osniva naselje Nova villa Zagrabie kome pripaja stari Vicus Latinorum (današnja Vlaška ulica). Naložio je sastavljanje Liber questionum et sententiarum (1245). Iste godine papa Inoćentije IV donosi odluku kojom zabranjuje svima, sem papi lično, da smeni ili ekskomunicira zagrebačkog biskupa. Toma Arhiđakon pominje Stjepana u svojoj hronici. Opisuje ga kao bogatog i častohlepnog. Pominje ga i Jovan Arhiđakon Gorički.