Pređi na sadržaj

Tanketa tip 94

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tanketa tip 94

Tanketa tip 94.
Tanketa tip 94.

Osnovne karakteristike
Zemlja porekla  Japan
Namena tanketa
Proizvođač Hino Motors
Početak proizvodnje 1935-1940.
Broj primeraka 823[1]
Brzina na putu 40 km/h
Dimenzije i masa
Dužina 3.08 m
Širina 1.62 m
Visina 1.62 m
Težina 3.6 t
Oprema
Glavno naoružanje mitraljez 6.5/7.7. mm u kupoli
Oklop 10-12 mm
Snaga (KS) 35 KS
Posada
Posada 2

Tanketa tip 94 (jap. 九四式軽装甲車, Kyūyon-shiki keisōkōsha) je japanska tanketa iz perioda pre Drugog svetskog rata.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prva oklopna vozila u Japanu[uredi | uredi izvor]

Tokom 20-ih godina Japan je kupio veći broj oklopnih vozila radi testiranja, uključujući tenkove Reno FT-17 i tankete Vikers Karden-Lojd Mk VI. Jedino vozilo kupljeno za službu bio je Reno NC-27: 10 tenkova uvezeno je 1929. U želji da ne zavisi od uvoza oružja, 1929. Japanska vojska počela je razvoj sopstvenih oklopnih vozila. Dok su druge države započele sopstvenu proizvodnju od manjih vozila, Japan je odmah krenuo sa proizvodnjom srednjih tenkova tip 89, čija je proizvodnja počela 1931. Proizvodnja je tenkova poverena je Arsenalu Sagami, koji je proizvodnju prepustio civilnoj industriji, uglavnom Mitsubišiju. Tip 92 bio je drugo izvorno japansko oklopno vozilo koje ušlo u serijsku proizvodnju - kao lako i brzo oklopno vozilo za konjicu. Ova tanketa pokazala se kao evolutivni ćorsokak, što je dovelo do razvoja novih vozila, koja će poslužiti kao osnova japanskih oklopnih snaga tokom rata: tanketa tip 94 i laki tenk tip 95.

Tanketa tip 94[uredi | uredi izvor]

Majušna tanketa tip 94, bila je višenamensko pešadijsko vozilo, koje je kombinovalo karakteristike lakih tenkova Vikers iz 30-ih godina (dvočlanu posadu i samo 1 mitraljez u kupoli) i oklopnog traktora Reno UE. Moglo je da vuče prikolicu na gusenicama kao oklopno teretno vozilo za snabdevanje, ili da, otkačivši prikolicu, vrši izviđačke zadatke.[3]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Tanketa tip 94, sa motorom na benzin, bila je teška 3.550 kg sa oklopom do 12 mm, naoružana samo jednim mitraljezom od 6.5 (kasnije 7.7) mm u kupoli. Imala je vrata na zadnjoj strani, što je olakšavalo izlazak posade radi snabdevanja, ali je često zbacivala gusenice pri većim brzinama.[2]

U borbi[uredi | uredi izvor]

Vozila su organizovana u čete (od 4 voda po 4 tankete). U relativno bezopasnom okruženju Kinesko-japanskog rata, ove tankete bile su uspešne. [3] U drugom svetskom ratu često su po nuždi korišćene u borbi kao zamena za tenkove (naročito kasnije u toku rata), iako neefikasno, zbog tankog oklopa i kupole za jednog čoveka.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ness 2002, str. 137.
  2. ^ a b v Ness 2002, str. 140–141
  3. ^ a b Ness 2002, str. 135–136

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ness, Leland (2002). Jane's-World War II Tanks And Fighting Vehicles-The Complete Guide. London: HarperCollinsPublishers. ISBN 978-000711228-9.