Pređi na sadržaj

Tanja Šljivar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tanja Šljivar
Lični podaci
Datum rođenja(1988-00-00)1988.(35/36 god.)
Mesto rođenjaBanja Luka, SFRJ

Tanja Šljivar (Banja Luka, 1988) srpski je dramski pisac, dramaturg i scenarista.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Diplomirala je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti kao studetnkinja generacije.

Masterirala je dramaturgiju na FDU u Beogradu (2013) i Primenjene pozoršine studije na Univerzitetu Justus Liebig u Gisenu, Nemačka (2017).[1]

Njenu prvu dramu Pošto pašteta igrana je u beogradskom Ateljeu 212, a njena druga drama, Grebanje ili Kako se ubila moja baka igraju u zeničkom Bosanskom narodnom pozorištu.[2]

Njena dela su izvođena u Bosni i Hercegovini (Bosansko narodno pozorište Zenica), Hrvatskoj, Srbiji (Narodno pozorište Užice, Atelje 212 u Beogradu), Albaniji, Španjolskoj, Poljskoj, Austriji, Finskoj, Slovačkoj i Njemačkoj (u pozorištima Deutsches Theater Berlin, Schauspiel Stuttgart, Theater Dortmund, Theater Paderborn).

Radila je kao direktorka drame Narodnog pozorišta u Beogradu.[3]

Bila je stipendistkinja i gošća književnih rezidencija u Gracu, Beču, Prištini i Splitu.[4]

Članica je umjetničke platforme Björnsonova i aktivističkog pokreta „Krov nad glavom“.[4]

Piše radio drame, teatrološke tekstove, kratke priče, kratke izvedbene tekstove i scenarija za filmove.

Šljivar je autorka teksta za jedan od segmenata omnibus predstave „Ich, Europa“ koja se u aktuelnoj sezoni igra u pozorištu Schauspiel Dortmund.[5]

Dela su joj prevođena na 10 jezika.[4][6]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dela[uredi | uredi izvor]

Pozorište
  • Pošto pašteta?, 15.01.2012, Beograd, Atelje 212[9]
  • Grebanje, 11.10.2012, Beograd, Bitef teatar[9]
  • Režim ljubavi, 28.04.2018, Beograd, Atelje 212[9]
  • Ali grad me je štitio, 14.12.2018, Užice, Narodno pozorište[9]
  • Lepa Brena prodžekt, 18.12.2019, Beograd, Bitef teatar[9]
  • Seks - umetnost - komunizam, 03.03.2021, Beograd, Bitef teatar[9]
  • Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali[10]
  • Ali grad me je štitio[11]
  • Kao i sve slobodne djevojke[12]
Scenaristika

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Šljivar: Radi istine sam nepoželjna na Akademiji u Banjaluci”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 2021-11-19. 
  2. ^ „Tanja Šljivar: Život u Banjaluci bi bio lakši, ali manje uzbudljiv”. Kar!ke (na jeziku: hrvatski). 2019-07-28. Pristupljeno 2021-11-19. 
  3. ^ Nedeljnik.rs (2019-10-30). „Ostavka: Tanja Šljivar odlazi iz Narodnog pozorišta, više neće biti direktorka Drame”. Nedeljnik (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-19. 
  4. ^ a b v g d đ „Tanja Šljivar”. @GI_weltweit (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2021-11-19. 
  5. ^ Beogradu, IT Centar Narodnog pozorišta u. „Tanja Šljivar”. Narodno pozorište u Beogradu (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-11-19. 
  6. ^ „Fabulamundi – Playwriting Europe | Tanja Šljivar” (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2021-11-19. 
  7. ^ a b v g d đ „Višestruko nagrađivana i priznata dramska spisateljica Tanja Šljivar nepoželjna na Akademiji umjetnosti u Banjaluci”. www.6yka.com. Pristupljeno 2021-11-19. 
  8. ^ „Tanja Šljivar”. Komisija za pozorišno prevodilaštvo (na jeziku: engleski). 2017-09-25. Arhivirano iz originala 19. 11. 2021. g. Pristupljeno 2021-11-19. 
  9. ^ a b v g d đ „Muzej pozorišne umetnosti Srbije”. teatroslov.mpus.org.rs. Pristupljeno 2021-11-19. 
  10. ^ Admin. „Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali”. www.bnp.ba (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2021-11-19. 
  11. ^ „Premijera komada "Ali grad me je štitio" u NP Užice - Kultura - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-11-19. 
  12. ^ „NEUSTRAŠIVE – KAO I SVE SLOBODNE DJEVOJKE – Tanja Šljivar”. VOJVOĐANSKE VESTI (na jeziku: srpski). 2019-05-29. Pristupljeno 2021-11-19. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]