Telemedicinske informacije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Telemedicinske informacije
Klasifikacija i spoljašnji resursi
MKB-10B
MKB-9-CM99.9
MedlinePlus007451
MeSHD003952

Telemedicinske informacije su skup analognih video, tekstualnih (istorija bolesti i slično), digitalnih slika dobijenih sa radioloških skenera ili drugih medicinskih uređaja za akviziciju medicinskih slika, interaktivna videokonferencija. Od dobijenog medicinskog materijala se formira telemedicinski dokument (baza informacija) koji integriše podatke, u obliku glasa, zvuka, slike ili video snimka, i u formi koja je određena, ona može da se šalje ka drugoj strani (ka serveru) gde se vrši dijagnostički test, a zatim analiza podataka. U takvoj analizi je neophodno pogledati prethodno arhivirani materijal (informacije) iz kartona pacijenta ili materijal vezan za dijagnozu o kojoj je reč.

Ove informacije omogućuju govornu, slikovnu, odosno multimedijalnu, komunikacija između, međusobno udaljenih lekara, ali i pacijenata, ili lekara i lekara u cilju olakšavanja i poboljšavanja razmene informacija za medicinske, zdravstvene, razvojne i obrazovane namene.

Prikupljanje ovih informacija omogućeno je zahvaljujući primena savremenih i visoko sofisticiranih telekomunikacionih i medicinskih tehnologija za osiguranje govornih, slikovnih, odosno multimedijalnih, komunikacija između, međusobno udaljenih lekara i pacijenata, ili lekara i lekara, ali i njihovog arhiviranja u elektronskom obliku na serverima medicinskih ustanova, čime se ostvaruju značajne uštede u papiru, filmskom materijalu, hemikalijama za razvijanje filnmova, skladišnom (arhivskom) protsoru i poboljšavava brza razmene informacija širom sveta za medicinske, zdravstvene, razvojne i obrazovane namene.

Značaj[uredi | uredi izvor]

Osnovna prednost telemedicinske informatike je u tome što isključuje (ili umanjuje) potrebu za fizičkim kretanjem pacijenta ili medicinskog osoblja do odgovarajuće medicinske ustanove. Osnovni pregled se često vrši na licu mesta: u seoskoj bolnici, ambulanti, bolničkom vozilu ili na terenu, dok se dijagnostika obavlja u udaljenom centru koji ima vrhunsko osoblje i kompletnu dijagnostičku opremu. Time se uklanjaju razlike između jakih medicinskih centara i metropola, i omogućava se ne smao vrhunska medicinska usluga na širokom internacionalnom nivou, već i doprinosi daljem razvoju zdravstva i obrazovanja.[1]

Takođe velika prednost telemedicinske informatike je arhiviranja medicinske doklumentacije u elektronskom obliku na serverima medicinskih ustanova, čime se ostvaruju ne samo značajne uštede u papiru, filmskom materijalu, hemikalijama za razvijanje filnmova, itd već i racionalizacija u skladišnom (arhivskom) protsoru i poboljšavava brza razmene informacija širom sveta za medicinske, zdravstvene, razvojne i obrazovane namene.

Medicinski signali[uredi | uredi izvor]

Princip prikupljanja telemedicinskih informacija je veoma jednostavan: prihvataju se podaci (signali) sa različitih senzora i prenose drugim centrima na obradu i dijagnozu. Iako je realizacija veoma složena s obzirom na veoma složene tehničke zahteve, javila se potreba za sve većom obradom, prenosom, arhiviranjem i pretraživanjem veoma velikog broja izuzetno velikih fajlova, kao što su medicinske slike.

Na početku razvoja telemedicinske informatike pažnja je bila prvo posvećena radiologiji,[2] i patologiji,[3][4] dok danas nalazi njenu primenu i u drugim oblastima medicine: kardiologija, dermatologija, oftalmologija, neurologija, ortopedija i hirurgija.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Krupinski EA. (2015). Policy development, procedures, and tools for navigating regulations. In: Tuerk PW, Shore P (eds). Clinical Videoconferencing in Telehealth. New York, NY: Springer, 69-88.
  2. ^ Krupinski EA. (2014). Teleradiology: current perspectives. Reports Med Imag 7:5-14.
  3. ^ Krupinski EA. (2014). Human factors and human-computer considerations in teleradiology and telepathology. Healthcare 2:94-114.
  4. ^ Evan AJ, Krupinski EA, Weinstein RS, Pantanowitz L. 2014 American Telemedicine Association clinical guidelines for telepathology: Another important step in support of increased adoption of telepathology for patient care. J Pathol Inform 2015: 6; 3
  5. ^ Braunhut BL, Graham AR, Lian F, Webster PD, Krupinski EA, Bhattacharyya AK, Weinstein RS. (2014). Subspecialty surgical pathologist's performance as triage pathologists on a telepathology-enabled quality assurance surgical pathology service: a human factors study. J Pathology Informatics 4:5:18.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).