Pređi na sadržaj

Теорија интерфејса (knjiga)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Teorija interfejsa
Nastanak i sadržaj
AutorOleg Jeknić
Dizajner koricaBorut Vild
ZemljaSrbija
Jeziksrpski jezik
Žanr / vrsta delateorija medija, komunikologija, filozofija
Izdavanje
IzdavačCentar za medije i komunikacije, Fakultet za medije i komunikacije, Beograd
Datum2014.
Broj stranica253
Tip medijabroširano
Klasifikacija
ISBN?978-86-87107-15-1

Teorija interfejsa je knjiga srpskog teoretičara medija, istoričara filma i režisera Olega Jeknića objavljena 2014. godine.[1]

Knjiga razmatra pitanja koja su aktuelna u savremenoj teoriji medija: šta je interfejs i koja mu je uloga u komunikaciji; šta je medij; kakva je razlika između medija i interfejsa, i u kakvom odnosu oni stoje. U njoj je dat istorijsko-analitički pregled koncepta interfejsa, od antičkih mislilaca do modernih filozofa i teoretičara, kao što su Imanuel Kant, Anri Bergson, Moris Merlo-Ponti, Maršal Makluan, Džejms Gibson, Lev Manovič, Mark Hansen i drugi.

U knjizi je Jeknić dao i svoju originalnu teoriju interfejsa i medija uopšte, rekonceptualizujući Makluanov stav o mnoštvu medija — u sopstveni zaključak o jednom mediju i mnoštvu interfejsa (sučelja).

Izdavač monografije je Centar za medije i komunikacije Fakulteta za medije i komunikacije Univerziteta „Singidunum“ u Beogradu. Recenzenti izdanja su profesori Miodrag Šuvaković i Novica Milić. Grafički je knjigu oblikovao Borut Vild.

Knjiga je nastala na osnovu doktorske disertacije „Opšta teorija medija zasnovana na teoriji funkcija interfejsa u interaktivnoj komunikaciji“ odbranjene 2009. godine u Beogradu.[2]

Sadržaj knjige[uredi | uredi izvor]

  • Predgovor
  • Uvod
  • Teorijski okvir
    • Osnovni pojmovi
      • Subjekat i objekat
      • Medij
      • Interfejs
  • Interfejsni model komunikacije
    • Gibsonova teorija direktne percepcije
    • Interfejsni model komunikacije
    • Interfejsni model u telekomunikacijama
    • Interfejsni model i Makluanova teorija medija
  • Telo kao interfejs
  • „Topologija“ subjektiviteta
    • Imanuel Kant – Telo kao epistemološka granica
    • Moris Merlo-Ponti – Fenomenološko telo
    • Anri Bergson – Afektivno telo
    • Mark Hansen – Telo u kôdu
  • Savremene teorije interfejsa
    • Percepcija kao interfejs
    • Znak kao interfejs
    • Kôd kao interfejs
    • Fantazija kao interfejs
    • „Interfejs interfejsa“
  • Zaključak

Dodaci: Crteži i tabele, Literatura, Indeks imena i Indeks pojmova

Stručna recepcija[uredi | uredi izvor]

Jeknićev naučni doprinos teoriji medija ocenjen je kao značajan:

Oleg Jeknić uspešno i originalno postavio i razradio opštu teoriju medija i teoriju interfejsa. Svojim argumentacijama je naznačio ozbiljne i temeljne zaključke o 'prirodi' tehničkih medija i njihovoj komunikacijskoj ulozi. Njegovi teorijski rezultati su u našoj sredini sasvim novi i obećavajući. Veoma su retke naučne studije koje se bave fenomenalnošću novih medija na tako širokom i razrađenom fonu suočenja filozofskih i teorijskih epistemologija.

— Komisija za odbranu doktorske teze, 2009.[3][2]

O inovativnosti nove teorije recenzent knjige, prof. dr Miodrag Šuvaković, kaže:

Teorijska inovacija ovog interdisciplinarnog naučnog dela sadržana je u tezi i argumentaciji da pojam interfejs preuzima čitav niz značenja i funkcija koje su pripadale tradicionalnom pojmu medija. Jeknić je izveo izuzetno složeno istraživanje koje ga je vodilo ka novoj i originalnoj naučnoj i poetičkoj teoriji o tehničko-filozofskim i teorijsko-estetičkim tumačenjima smisla, uloge i funkcija medija i interfejsa u savremenoj umetnosti i kulturi.

— Miodrag Šuvaković, u: Jeknić, Oleg. Teorija interfejsa, zadnje korice knjige, 2014

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Oleg Jeknić: Teorija interfejsa Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jul 2014), o knjizi, zvanična strana izdavača
  2. ^ a b „Profesor Oleg Jeknić doktorirao na Univerzitetu umetnosti“, Akademija umetnosti, Beograd, 2009
  3. ^ Komisija za odbranu doktorske teze u sastavu: Miodrag Šuvaković, Nevena Daković, Vesna Mikić, Novica Milić i Jerko Denegri, Grupa za teoriju umetnosti i medija na Interdisciplinarnim doktorskim studijama Univerziteta umetnosti u Beogradu, 5. septembar 2009.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]