Tera

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ako ste tražili tekst o SI prefiksu, možete ga naći u članku tera (prefiks)
Celus i Tera

Tera je ime koje potiče od latinskog Terra, što je bilo ime boginje Zemlje. Ova boginja je preuzeta iz grčke mitologije, gde se zvala Geja[1], i preimenovana u oblik blizak Rimljanima. Danas se u mnogim jezicima ovako zove planeta Zemlja. U religiji starog Rima i mitologija, Tellus Mater ili Terra Mater ("Majka Zemlja") je personifikacija Zemlje. Iako se Telus i Tera teško razlikuju tokom carske ere,[2] Telus je bilo ime originalne boginje zemlje u religioznim praksama Republike ili ranije.[3][4] Izraz se očuvao u mnogim drugim situacijama, kao na primer izraz za nepoznatu zemlju je tera inkognita (lat: terra incognita).

Hram[uredi | uredi izvor]

Terin hram je bio najistaknutija znamenitost Karina, [5][6]:8.361 mondenskog kraja na brdu Opian.[7]:71, 378 Bio je u blizini domova (domus) koji su pripadali Pompeju[9][10][11][7]:133, 378  i porodici Ciceron.[12][13]:2.3.7[7]:378

Hram je bio rezultat zaveta koji je 268. p. n. e. dao Publije Sempronije Sofus kada se dogodio zemljotres tokom bitke sa Picenima.[14][7]:378  Drugi[15] kažu da su ga izgradili Rimljani. Zauzeo je nekadašnju lokaciju kuće koja je pripadala Spurijusu Kasijusu, a koja je bila srušena kada je pogubljen 485. p. n. e. zbog pokušaja da se postavi za kralja.[16][17][18][19]Hram koji je sagradio Sofus više od dva veka kasnije najverovatnije je bila obnova hrama koga je izgradio narod Rima.[7]:378 U hramu je bio pohranjen tajanstveni predmet nazvan magmentarium[20][21][7]:379

Festivali[uredi | uredi izvor]

Praznici koji su slavili Teru uglavnom su se bavili poljoprivredom i često povezani sa Cererom. U januaru su obe boginje bile počašćene kao „majke proizvoda“[23] na prazniku setve.[24]

Tera je primala žrtvu steone krave na Fordicidiji, festivalu plodnosti i stočarstva[25]:45  održavanom 15. aprila, usred Cerealije (12–19. aprila).[26]:163  Praznici za božanstva i vegetacije održavali su se u aprilu po rimskom kalendaru.[27]:67

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Haydock (1995). Larousse Desk Reference Encyclopedia. The Book People. str. 215. [potreban je pun navod]
  2. ^ Augoustakis, Antony (2010). Motherhood and the Other: Fashioning female power in Flavian epicSlobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. Oxford University Press. str. 124. ISBN 978-0-19-958441-3. 
  3. ^ Forsythe, Gary (2012). Time in Roman Religion: One thousand years of religious history. Routledge. str. 73. 
  4. ^ McDonough, Christopher M. (2010). „Roman Religion”. The Oxford Encyclopedia of Ancient Greece and Rome. 1. Oxford University Press. str. 97. 
  5. ^ Suetonius, Grammatici 15
  6. ^ Maurus Servius Honoratus. note on [Virgil's] Aeneid. 
  7. ^ a b v g d đ Richardson, Lawrence (1992). A New Topographical Dictionary of Ancient Rome. Baltimore, MD: Johns Hopkins University Press. 
  8. ^ Suetonius, Grammatici, 15
  9. ^ Pompey's domus rostrata, the house that was ornamented with the prows (rostra) from the so-called Cilician pirates.[8]
  10. ^ Appian, Bellum Civile, 2.126
  11. ^ Kuttner, Ann (1999). „Culture and history at Pompey's museum”. Transactions of the American Philological Association. 129: 349. 
  12. ^ Plutarch, Life of Cicero, 8.3
  13. ^ Marcus Tulius Cicero (1972). Letters to My Brother Quintus. 
  14. ^ Florus, 1.14.2[potreban je pun navod]
  15. ^ Valerius Maximus 6.3.1b; Dionysius of Halicarnassus 8.79.3.
  16. ^ Cicero, De domo sua 101
  17. ^ Livy, 2.41.11
  18. ^ Dionysius of Halicarnassus, 8.79.3
  19. ^ Valerius Maximus, 6.3.1-b.
  20. ^ Cicero, De haruspicum responsis 31
  21. ^ Stambaugh, John E. (1978). „The functions of Roman temples”. Aufstieg und Niedergang der römischen Welt. II.16.1, p. 571. 
  22. ^ Greška kod citiranja: Nevažeća oznaka <ref>; nema teksta za reference pod imenom Ovid_Fasti.
  23. ^ Frugum matres, Ovid[22]:1.671
  24. ^ Scullard, H.H. (1981). Festivals and Ceremonies of the Roman RepublicSlobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. Ithaca, NY: Cornell University Press. str. 68. ISBN 9780801414022. 
  25. ^ Beard, Mary; North, J.A.; Price, S.R.F. (1998). Religions of Rome: A history. 1. Cambridge University Press. ISBN 9780521316828 — preko Google Books. 
  26. ^ Wagenvoort, Hendrik (1956). „Initia Cereris”. Studies in Roman Literature, Culture and Religion. Brill. 
  27. ^ Fowler, William Warde (1908). The Roman Festivals of the Period of the Republic. London. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]