Pređi na sadržaj

Terapija mrakom

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Terapija mrakom iloi terapija tamom ili „tamna soba“ metoda je u neurofiziologiji zasnovana na boravku ljudi u potpunom mraku tokom dužeg vremenskog perioda u pokušaju da se leče određena psihološka stanja.[1] Neka istraživanja su pokazala da ovaj proces poboljšava zdravlje ljudskog tela, minimizirajući glavobolje, sindrom hroničnog umora i nesanicu.[2]   Potpuni mrak omogućava pacijentima da postanu usklađeniji sa svojim prirodnim telesnim satom i pomaže im da organizuju svoj raspored spavanja. Studije su otkrile da terapija mrakom može biti efikasan način za upravljanje promenama raspoloženja i držanje simptoma pod kontrolom. Takođe se može koristiti u kombinaciji sa drugim tretmanima, kao što su lekovi i kognitivno-bihejvioralna terapija.[3]

Terapiju mrakom prvi je započeo nemački antropolog Holger Kalvajt.

Osnovne informacije[uredi | uredi izvor]

Ljudsko telo proizvodi hormon melatonin, koji je odgovoran za održavanje cirkadijalnog ritma (biološki ritam u organizmu čoveka, koji reguliše brojne neourohumoralne procese u mozgu i na taj način kontroliše i usklađuje dnevno noćne i brojne druge funkcije svih najvažnijih organa u organizmu). Imajući ovo u vidu primena terapije mrakom ima za cilj da tama pomogne da se iz raznih razloga narušeni cirkadijalni ritmovi stabilnizuju.  

Tama aktivira različite tačke u mozgu. Potpuna izolacija od svetlosti stimuliše epifizu da sintetiše melatonin, što poboljšava san i dovodi do opuštenosti.[4]

Terapija mrakom podrazumeva korišćenje potpunog mraka tokom određenog vremenskog perioda svakog dana. Veruje se da ovo pomaže da se resetuje prirodni cirkadijalni ritam tela, koji može biti poremećen. Ovo zauzvrat može pomoći u smanjenju promena raspoloženja i drugih simptoma povezanih sa cirkadijalnom disritmijom. Pored toga, ova terapija podstiče opuštanje i samorefleksiju, što može biti korisno za one koji pate od bipolarnog poremećaja.

Indikacije[uredi | uredi izvor]

Terapija mrakom je do danas korišćena za lečenje glavobolje, migrene, sindroma hroničnog umora, bola i manije kod bipolarnog poremećaja. Veruje se da ima fizičke, mentalne i emocionalne koristi. Praktičari veruju da tama pruža duboku priliku da se razumeju i realizuju nečija iskustva sa umom, telom i duhom u specifične svrhe isceljenja i samooporavka.

Prema istraživanjima ovo jeftino terapeutsko sredstvo: može da pomogne kod:[5]

  • uobičajenih oblika nesanice,
  • nedostatka sna kod dojilja,
  • poremećaj cirkadijanskog ritma kod radnika u smenama,
  • bipolarnog poremećaj, bolesti koja se teško leči jer može izazvati ekstremne promene raspoloženja, nivoa energije i ponašanja.[3]

Oblik i trajanje terapije[uredi | uredi izvor]

Jedan od oblik terapije mrakom je blokada svetla plave talasne dužine kako bi se zaustavio raspad melatonina,[6]  i time sprečilo ometanje cirkadijalnih ritmova.

Dužina trjanja terapije u velikoj meri zavisi od osobe, ali obično se sastoji od najmanje šest sati potpunog mraka dnevno. Početnici prolaze kroz period prilagođavanja koji traje od tri dana do nedelju dana, ali iskusni praktičari to mogu raditi i mesecima.

Terapija se odvija odvija u prostoriji bez prozora, bilo kakvih izvora svetlosti i bez površina koje mogu da reflektuju svetlost,[4] uključujući i izbegavanje izlaganja i bilo kakvih veštačkih izvora svetlosti i nošenje maske za spavanje ili pokrivača za oči.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Phelps, James (2008). „Dark therapy for bipolar disorder using amber lenses for blue light blockade”. Medical Hypotheses (na jeziku: engleski). 70 (2): 224—229. doi:10.1016/j.mehy.2007.05.026. 
  2. ^ Patel, Kamal (2022-09-28). „Dark Therapy Research Analysis”. examine.com (na jeziku: engleski). 
  3. ^ a b „Tips and Benefits of Dark Therapy for Bipolar Disorder”. www.sagementalwellness.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-15. 
  4. ^ a b Ielyseieva, Tanya (2021-10-14). „What is Dark Therapy? A Beginner's Guide”. Truffle Report (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-15. 
  5. ^ Phelps, James (2008). „Dark therapy for bipolar disorder using amber lenses for blue light blockade”. Medical Hypotheses. 70 (2): 224—229. ISSN 0306-9877. PMID 17637502. doi:10.1016/j.mehy.2007.05.026. 
  6. ^ Childs, Morgan (2018-07-06). „A Week of Darkness, for Your Health”. The Atlantic (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-15. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).