Тешки вргањ
| Teški vrganj | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | I. torosus
|
| Binomno ime | |
| Imperator torosus (Fr.) Assyov, Bellanger, Bertéa, Courtec., Koller, Loizides, G.Marques, J.A.Muñoz, N.Oppicelli, D.Puddu, F.Rich. & P.-A.Moreau (2015)
| |
| Sinonimi[1][2] | |
Teški vrganj ili Boletus torosus je jestiva gljiva mediteranskog porijekla. Možemo je naći na toplijim staništima i na kontinentu. Najviše je ima uz kraj hrastove ili bukove šume, u travi na čistinama, ali i među lišćem u svjetlijim prostorima. Raste u kolonijama od po nekoliko do dvadesetak primjera.[3]
Klobuk[uredi | uredi izvor]
Klobuk kod ove gljive je veličine od 7 do 17 cm. Već kao mlad je jastučasto spljošten i taj oblik zadržava uglavnom sve dok ne ostari. Kožica klobuka je suva, hrapava, pustenjasta, pa čak i bubuljičava i s grubljim grbama. U jamicama i oko kraja više ružičastožuta, prema tjemenu i po stršećim grbicama kao malina ili karmincrvena a ponekad već kod mladih cijelom površinom crvena. Mrlja se u tačkicama ili u oblačićama svugdje u vinskizagasitocrvenom tonu (kao kod Russulae maculatae), zatim u zagasitozelenom do maslinastom, na kraju u crnom - bilo prugasto bilo tačkasto. Počesto je išaran svim mogućim duginim bojama, na mediteranu većinom bez zelenomaslinastih mrlja ali naglo na dodir poplavi i zatim pocrni. Kraj do starosti je debelo podvrnut, u veoma lijepoj ružičastokrem nijansi.[3]
Cjevčice[uredi | uredi izvor]
Cjevčice kod teškog vrgnja su ravno ili s vrlo uskim jarkom prirasle. Duge su od 0.5 do 2,2 milimetra. Mjenjaju boje. Nekada su žute, te zelene, na prerezu odmah zeleno poplave.[3]
Pore[uredi | uredi izvor]
Pore su vrlo sitne i u mladosti začepljene. Kasnije su neznatno krupnije okrugle ili malo ovoidne. Sasvim mlade su potpuno žutne, krom ili zlatno. Počinju crvenjeti od stručka prema kraju, najprije blago tako da to bude više narandžasto a zatim krvavo sve dok ne postanu gotovo kao Boletusa erythropusa ali uz kraj ostaju i kod najstarijih žute.[3]
Otrusina[uredi | uredi izvor]
Otrusina kod ove gljive je isključivo maslinaste boje.
Stručak[uredi | uredi izvor]
Stručak kod teškog vrgnja je veličine od 4-10/4-8 cm. Nabit je, gdjekad, deblji od svoje visine. Trbušast je poput Boletusa edulisa ali često pri dnu zašiljen. U osnovi je žut ili s krvavocrvenim prelivom na žutoj osnovi. U donjoj osnovi ili tek u baci je crnkastokarmin. Mrežica je veoma fina, sitna, izodijametrična. Prema dolje je sve tamnije crvena. U gornjoj polovini na najmanji dodir pozeleni, a u donjoj riđe do karmin posmeđi.[3]
Meso[uredi | uredi izvor]
Meso je vrlo debelo i upadnjivo teško, mnogo veće specifične težine od svih drugih Vrganjevki. Meso je žuto, u bazi, kao u slavonskog vrgnja, poput cikle. Žuta mjesta najprije prošarano pozelene, zatim poplave sve tamnije dok ne postanu gotovo crna. Nakon 24 časa poprimi ujednačenu plamenocrvenu boju. Ukus je blag, ugodan. Miris mesa je voćni, gotovo miriše na jabuke a drugi put na ananas.[3]
Mikroskopija[uredi | uredi izvor]
Spore su smeđežute, vretenaste ili elipsoidne: 12-15-(18)/5-6.5-(8).
Doba[uredi | uredi izvor]
(VI) IX-X
Jestivost[uredi | uredi izvor]
Teški vrganj je jedna od najukusnijih vrganjevki. Izdašna je, sočna i aromatična. Redovno bez ijednog crva - samo mora dovoljno dugo biti na vatri jer je sirova otrovna i u najmanjoj količini.[3]
Slične vrste[uredi | uredi izvor]
Veoma nalik mu je, i po bojama i po (možda malo krupnijoj) mrežiici, i po mirisu na jabuke (ili na zemlju) - samo nije tako teškog mesa i ne pocrni u konačnoj instanci - ruževača (Boletus purpureus). Kod nje je, za razliku od teškog vrgnja, ljepljiva kožica. Pore su možda otvorenije crvene. Spore su veličine od 13.5-15.5/4.5-6. Obrnuto od teškog vrgnja, ruževača je češća na kontinentu. Raste kraj hrastova i kraj bukava, kao i teški vrganj.[3]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ CL, Alessio (1985). Boletus Dill. ex. L. Fungi Europaei. 2. Saronno, Italy: Biella Giovanna. str. 226—27.
- ^ „Boletus torosus Fr. & Hök: 10, 1835”. MycoBank. International Mycological Association. Pristupljeno 22. 3. 2013.
- ^ a b v g d đ e ž Ključ za gljive; Ivan Focht; Itro "Naprijed"; Zagred 1986.
