То (roman)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
To
Korice knjige srpskog izdanja
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovIt
AutorStiven King
ZemljaSAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delahoror
Izdavanje
Datum15. septembar 1986.
Broj stranica1138
Tip medijatvrd povez
Prevod
PrevodilacGoran Skrobonja
Klasifikacija
ISBN?0-670-81302-8

To (engl. It) je horor roman američkog pisca Stivena Kinga, objavljen 1986. godine. To je Kingova 22. knjiga i 18. roman objavljen pod njegovim imenom. Priča prati sedmoro dece, koje prati čudovišno biće koristeći strahove svojih žrtava. „To” se pojavljuje u obliku klovna, kako bi privuklo što više male dece.

King je izjavio da je priču smislio 1978. godine, a počeo sa pisanjem 1981. godine. Takođe je izjavio da je hteo da naslovni lik bude trol, a ne klovn. Uz to je hteo da priče likova dok su deca, budu pomešane sa onima kad su odrasli. Ovaj roman je bio najprodavaniji roman 1986. godine u SAD. Roman je adaptiran u dvodelnu mini-seriju 1990. godine, a kasnije u film iz 2017. i nastavak iz 2019. godine.

Knjiga je započeta sa pisanjem u Bangoru, u Mejnu, 9. septembra 1981. a dovršena u Bangoru, u Mejnu, 28. decembra 1985. godine.[1]

Radnja[uredi | uredi izvor]

1957–1958.[uredi | uredi izvor]

Tokom kišne oluje u Deriju, Mejn, šestogodišnji dečak po imenu Džordži Denbro pušta papirni brodić da plovi duž kišnih ulica nakon čega upada u odvod. Gledajući u odvod, Džordži nailazi na klovna koji se predstavlja kao Penivajz, plešući klovn. Penivajz namami Džordžija da posegne u odvod i uzme svoj čamac, te mu otkine ruku ostavljajući ga da umre.

Sledećeg juna, gojaznog jedanaestogodišnjeg dečaka po imenu Ben Hanskom maltretiraju nasilnik po imenu Henri Bauers i njegova banda poslednjeg dana škole, nakon čega on beži u močvarnu pustoš poznatu kao Jalovina. Tamo se Ben sprijatelji sa astmatičnim hipohonadrom po imenu Edi Kaspbrak i „Mucavim” Bilom Denbrom, Džordžijevim starijim bratom. Njih trojica se kasnije sprijatelje sa školskim drugovima Ričijem Tozijerom, Stenlijem „Stenom” Jurisom i Beverli Marš, i sebe prozivaju „Klubom gubitnika”. Kako se leto približava, Gubitnici se zasebno susreću sa Penivajzom u zastrašujućim formama: Ben ga vidi kao mumiju u blizini zaleđenog kanala, Beverli kao fontanu krvi (koju samo deca mogu da vide) iz svog lavaboa, Edi kao gubavca, Sten kao utopljene leševe, a Bil kao zastrašujući prikazu Džordžija. U međuvremenu, sve luđi i sadističkiji Bauers počinje da fokusira svoju pažnju na svog komšiju Afroamerikanca, Majka Henlona, i njegovog oca. Bauers ubija Majkovog psa i juri prestravljenog dečaka do Jalovine, gde se Majk pridružuje Gubitnicima u gađanju Bauersove bande kamenicama, poniženi Bauersa koji se zaklinje na osvetu. Majk postaje član Kluba gubitnika nakon što je otkrio svoj susret sa Penivajzom u obliku mesožderske ptice. Iz Majkovog istorijskog spomenara, Gubitnici shvataju da je „To” drevno čudovište koje drži grad u šaci. Nakon daljih susreta, Gubitnici prave improvizovanu badžu koju Riči i Majk koriste da haluciniraju. Otkrivaju da je To drevni vanzemaljski entitet koji je došao na Zemlju i da se svakih 27 godina, nakon hibernacije, hrani decom u periodu od godinu dana.

Ubrzo Edi završava u bolnici nakon napada Bauersa i njegovih prijatelja, a Beverli vidi kako jednog od nasilnika, Patrika Hoksetera, To kidnapuje u obliku jata letećih pijavica. Gubitnici otkrivaju poruku Toga napisanu Patrikovom krvlju, kojom ih upozorava da će ih ubiti ako se umešaju. U nadi da srebro može da ga rani, Ben pravi dva srebrna metka od srebrnog dolara, a Gubitnici ulaze u napuštenu kuću u kojoj su ga Edi, Bil i Riči prethodno susreli da bi pokušali da ga ubiju. Uspevaju da ga rane srebrom dok je u obliku vukodlaka. Smatrajući Gubitnike pretnjom, To tera Bauersa da ubije svog nasilnog oca i progoni gubitnike do kanalizacije kako bi ih ubio. Njegovu bandu, Viktora Krisa i Belča Haginsa, ubija To, a Bauers se gubi u kanalizaciji, traumatizovan.

U kanalizaciji, Bil izvodi „Čudov Ritual” u pokušaju da se suoči sa Tim u Makroverzumu, alternativnom univerzumu odakle je To poteklo, gde susreće antitezu ovog čudovišta, Maturin, drevnu kornjaču koja je stvorila univerzum. Bil saznaje da To može biti poraženo samo tokom bitke volje, i vidi njegovu pravu formu, „Mrtva svetla”, pre nego što pobedi čudovište uz Maturinovu pomoć. Nakon bitke, ne znajući da li su ga ubili ili ne, Gubitnici se gube u kanalizaciji, a Beverli shvata da će vratiti jedinstvo grupi samo ako ima seks sa svakim od njih. Gubitnici se tada zaklinju krvlju da će se vratiti u Deri ako se To ponovo pojavi. Bauers, koji je izgubio razum od trenutka kada je izašao iz kanalizacije, biva institucionalizovan nakon što je okrivljen za ubistva dece u gradu.

1984–1985.[uredi | uredi izvor]

U julu 1984. tri mladića brutalno napadaju mladog homoseksualca po imenu Adrijan Melon i bacaju ga sa mosta, gde i nasilnik i Adrijanov dečko vide klovna. Adrijan je pronađen osakaćen, a tinejdžeri su uhapšeni i optuženi za njegovo ubistvo.

Kada u Deriju ponovo počne niz nasilnih ubistava dece, odrasli Majk Henlon, sada gradski bibliotekar, poziva šestoro bivših članova Kluba gubitnika i podseća ih na njihovo obećanje iz detinjstva da će se vratiti ako ubistva počnu ponovo. Bil je sada uspešan pisac horora koji živi sa svojom suprugom glumicom, Odrom; Beverli je modna dizajnerka, udata za nasilnika po imenu Tom Rogan; Edi vodi kompaniju za iznajmljivanje limuzina i oženjen je histeričnom kozavisnom ženom sličnoj njegovoj hipohondričnoj majci; Riči Tozijer je disk džokej; Ben Hanskom je sada mršav i uspešan, ali usamljen arhitekta; a Sten Juris je bogati računovođa. Pre Majkovih telefonskih poziva, svi Gubitnici su u potpunosti zaboravili jedni na druge i traume svog detinjstva, sahranivši užas svojih susreta sa Tim. Nakon što ga je Majk pozvao, Sten izvršava samoubistvo.

Gubitnici se sastaju na ručku, gde ih Majk podseća da se To budi otprilike svakih 27 godina, hraneći se decom pre nego što ponovo zaspi. Grupa odlučuje da ga ubije jednom zauvek. Na Majkov predlog, svako od njih istražuje različite delove Derija koji bi im pomogli da povrate svoja sećanja. Dok istražuju, Edi, Riči, Beverli i Ben suočeni su sa formama Toga (Edi ga vidi kao Belča Haginsa i prijatelje iz detinjstva u oblicima gubavaca i zombija, Riči kao statua Pola Banjana, Beverli kao vešticu iz Ivice i Marice u svom domu iz detinjstva, a Ben kao Drakulu u biblioteci Derija). Bil pronalazi „Srebrnog”, svoj bicikl iz detinjstva, i donosi ga kod Majka. U međuvremenu, Odra, koja je zabrinuta za Bila, putuje u Deri; Dolazi i Tom, sa namerom da ubije Beverli; a Henri Bauers beži iz mentalne institucije uz pomoć Toga.

Bauers se suočava sa Majkom u biblioteci, ali Majk preživljava. To naređuje Bauersu da ubije ostale Gubitnike, ali Bauers je ubijen kada napadne Edija. To se tada pojavljuje Tomu i naređuje mu da uhvati Odru i da je dovede u njegovu jazbinu, gde ona postaje katatonična, a Tom pada mrtav od šoka. Bil, Ben, Beverli, Riči i Edi saznaju da je Majk blizu smrti i shvataju da su primorani na još jedan sukob sa Tim. Oni se spuštaju u kanalizaciju i koriste svoju snagu kao grupa da „šalju energiju” hospitalizovanom Majku, koji se bori protiv doktora koji je pod kontrolom Toga. Dolaze do jazbine Toga i otkrivaju da je To poprimilo oblik džinovskog pauka. Bil i Riči ulaze u um Toga kroz Čudov Ritual, ali se gube u njemu. Edi ga povređuje prskanjem leka za astmu u grlo, ali To odgrize Ediju ruku, ubivši ga. To beži kako bi se pobrinulo za svoje povrede, ali Bil, Riči i Ben jure za Tim i otkrivaju da je sneo jaja. Ben ostaje da uništi jaja, dok Bil i Riči kreću ka svom konačnom sukobu sa Tim. Bil se probija u telo Toga, locira njegovo srce i uništava ga. Grupa se sastaje da bi krenula iz jazbine Toga, i iako pokušavaju da donesu tela Odre i Edija sa sobom, primorani su da ostave Edija iza sebe. Shvataju da su ožiljci od krvnog pakta na njihovim rukama nestali, što ukazuje da je njihova borba konačno završena.

U isto vreme, najgora oluja u istoriji Mejna zahvatila je Deri, a centar grada se srušio. Majk zaključuje da Deri konačno umire. Gubitnici se vraćaju kućama i postepeno počinju da zaboravljaju na To, Deri i jedni druge. Majkovo sećanje na događaje iz tog leta takođe počinje da bledi, kao i na bilo koji zapis koji je prethodno načinio, na njegovo olakšanje, i on razmišlja da započne novi život negde drugde. Ben i Beverli odlaze zajedno, a Riči se vraća u Kaliforniju. Bil je poslednji koji je napustio Derri. Pre nego što ode, vodi Odru, koja je još uvek katatonična, da se provoza Srebrnim, što je probudi iz katatonije, i oni dele poljubac.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ King, Stephen (2013). To. Beograd. str. 799. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]