Pređi na sadržaj

Traumatska koštana šupljina vilice

Dodaj veze
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Traumatska koštana šupljina vilice

Traumatska koštana šupljina vilice jedna je od tri lažne cistične promena koje nemaju epitelnu ovojnicu, čija unutrašnjost je prazna ili ispunjena tečnošću koja može biti serozna ili hemoragična, a javlja se u ovom delu glave.[1][2][3]

Nazivi[uredi | uredi izvor]

Traumatska koštana šupljina vilice — Traumatska koštana šupljina čeljusti — Solitarna koštana cista — Hemoragična koštana cista viliace — Ekstravazacijska koštana cista vilice — Jednostavna koštana cista viilice — Jednokomorna cista vilice.[4]

Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]

Radi se o praznoj koštanoj šupljini koja se u više od 95% slučajeva pojavljuje u donjoj vilici, a najčešće je prazna ili sadrži nešto malo tečnog sadržaja i ponekad malo vezivnoga tkiva.[5][6]

Iako su patogeneza i mehanizmi nastanka koštane šupljine nepoznati pretpostavka je da nastaja nakon koštane traume koje je dovela do poremećaja hemodinamike traumom oštećenih krvnihsudova, što dovodi do nakupljanja tečnosti i stvaranja koštane šupljine.[7][8]

Traumatska koštana šupljina vilice najčešće je lokaliziovana u lateralnim delovima mandibule (donje vilice) i to u u njenom uzlaznom kraku.[3][9]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Rast ove promene, asimptomatske traumatske koštane šupljine vilice se najčešće dijagnostikuje tek nakon slučajne radiografije indikovane iz nekih drugih razloga.[10][11][12][13]

Radiološki nalaz pokazuje prosvetljenje lobuliranih ivica koje ne oštećuje laminu duru okolnih zuba, niti uzrokuje resorpciju korenova. Međutim, da se zaista radi o traumatskoj koštanoj šupljinu moguće je sa sigurnošću dokazati tek nakon operativnog nalaza tokom kojeg se vidi šupljina bez čaure ili sa tankim vezivnim slojem ispunjena sukrvičavim sadržajem.[14][15][16][17][18]

Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza koštanih cista je uvek složena, zbog odsustva specifičnih simptoma i slične radiografske slike drugih neoplazmi, kao i raznovrstne etiologije intraosalnih benignih tumora. U procesu određivanja vrste i prirode toka ciste, često se prave greške, njihov procenat je veoma visok - do 70% pogrešnih dijagnoza. Netačna dijagnoza ciste kosti dovodi do nepravilnog izbora načina lečenja i čestih relapsa, dok je manje izraženo povećanje rizika od maligniteta tumora.

Diferencijalna dijagnoza traumatske koštane šupljine na konvencionalnoj radiografiji uključuje keratocistu, rezidualnu upalnu cistu, ameloblastom i druge promene različite etiologije.[19] Ivica traumatske koštane šupljine može varirati od dobro definirane u nekim slučajevima do slabo definirane u drugim slučajevima.[20] Neka od sprovedenih istraživanja pokazala su kako analiza ivica može poslužiti za razlikovanje keratociste i traumatske koštane šupljine. Naime na konvencionalnom rendgenu traumatska koštana šupljina, za razliku od keratociste, svojim rastom zaobilazi korenove zuba s kojima je u kontaktu i nema naglašen sklerotični rub što olašava njeno prepoznavanje.[21]

Matsmura i sadnici su u svojem istraživanju, koje je obuhvatio 53 slučajeva, traumatske koštane šupljine podelili u dve grupe:

  • Tip A — kojoj pripadaju ciste koje imaju čauru od vezivne ovojnice
  • Tipa B — koja ima suženi rub od displastične kosti. Ciste tipa B pokazale su na konvencionalnoj radiografiji kao radioopakna lezija, zbog čega treba uzeti u obzir da se traumatska koštana šupljina u retkim slučajevima može prikazati kao radioopakna tvorevina.[7]

Terapija[uredi | uredi izvor]

Terapija ovih cisti razlikuje se od lečenja pravih cista, jer im nedostaje cistični omotač koji mora da se uklonimo kod pravih cista.[22] Uz štedljivu trepanaciju koštanog tkiva sa vestibularne strane, a sadržaj šupljine se evakuiše, vodeći računa da se ne ošteti neurovaskularni snop. Koštana šupljina se obično ispunjava želatinskim sunđerom.[23]

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Većina ovih cisti će zarasti do trenutka fiziološkog zatvaranja. Dormans i sar.[24] starost pacijenta smatraju važnim faktorom. Kod pacijenti stariji od 10 godina ciste zarastaju većom stopom (90%) od mlađih (60%), bez obzira na modalitet lečenja. S druge strane, Haidar i saradnici,[25] leziju koja se nalazi na udaljenosti manjoj od 2 cm smatraju faktorom rizika za recidiv. Rizik od recidiva takođe može biti povezan sa vrstom lečenja, a ne sa lokacijom lezije [ 2 ].

Komplikacije[uredi | uredi izvor]

Najčešća komplikacija je recidiv nakon lečenja i razvoj naknadnog patološkog preloma.[4] Ostale komplikacije su:[8]

  • potencijalna embolizacija injektiranog materijala kao što su steroidi,
  • aspirat koštane srži,
  • lokalne reakcije na materijal koji se koristi za popunjavanje šupljine ciste,

Makdonald je 2010. godine izvestio o preteranom inflamatornom odgovoru nakon upotrebe rekombinantnog koštanog morfogenog proteina kod pacijenata sa graftom.[27]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Knežević, Goran; Lovrinić, Vlatko Traumatska koštana šupljina čeljusti Zbornik sažetaka, 6. kongresa Hrvatskoga društva za maksilofacijalnu, plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju glave i vrata Hrvatskoga liječnikog zbora, Zagreb: Hrvatsko društvo za maksilofacijalnu, plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju glave i vrata HLZa, 2004.
  2. ^ „Cista kosti : uzroci, simptomi, dijagnoza, lečenje | Stručno o zdravlju na iLive”. sr.iliveok.com. Pristupljeno 2021-01-31. 
  3. ^ a b Noordin, Shahryar; Allana, Salim; Umer, Masood; Jamil, Mujahid; Hilal, Kiran; Uddin, Nasir (2018-06-28). „Unicameral bone cysts: Current concepts”. Annals of Medicine and Surgery. 34: 43—49. ISSN 2049-0801. PMC 6138978 Slobodan pristup. PMID 30224948. doi:10.1016/j.amsu.2018.06.005. 
  4. ^ a b Wilkins R.M. Unicameral bone cysts. J. Am. Acad. Orthop. Surg. 2000;8(4):217–224
  5. ^ Kuna T. Ciste čeljusti, mekih tkiva usne šupljine i okolnih područja. Sonda. 2003; 5(8,9): 42-5.
  6. ^ Jaffe H.L., Lichtenstein L. Solitary unicameral bone cyst: with emphasis on the roentgen picture, the pathologic appearance and the pathogenesis. Arch. Surg. 1942;44(6):1004–1025
  7. ^ a b Mastmura et al. Histopatologic and radiographic findings of the simple bone cyst. Oral Surg Oral Med Oral pathol Oral radiol Endod. 1998; 85(5): 619-25.
  8. ^ a b Boseker E., Bickel W., Dahlin D. A clinicopathologic study of simple unicameral bone cysts. Surg. Gynecol. Obstet. 1968;127(3):550–560. [PubMed] [Google Scholar]
  9. ^ Biermann J.S. Common benign lesions of bone in children and adolescents. J. Pediatr. Orthop. 2002;22(2):268–273.
  10. ^ Marotti M. Osnove radiologije za stomatologe. Sonda. 2003; 5(8-9): 33-9.
  11. ^ Malčić A. Radiologija u endodonciji. Sonda. 2004; 6(10): 77-81.
  12. ^ Marotti M., Sušić Z. Digitalna radiografija i kompjutorizirana tomografija. In: Hebrang A, Klarić-Čustović R. Radiologija. 1. Izd. Zagreb: Medicinska naklada; 2007 p. 58-60.
  13. ^ Abrahams JJ. Dental CT imaging: a look at the jaw. Radiology. 2001; 219(2): 334-5.
  14. ^ Jeong HG, Hwang JJ, Nam W. Effect of decompression for patients with various jaw cysts based on a three-dimensional computed tomography analysis. Oral Surg Oral Med Oral Pathol Oral Radiol. 2017; 123(4): 445-52.
  15. ^ Zadravec D, Krolo I. Dentalna radiologija. 1. Izd. Zagreb: Medicinska naklada; 2016. Poglavlje 3, Dentalni radiološki uređaji; pr. 26-9.
  16. ^ Schom C, Engelke W, Kopka L, Fischer U, Grabbe E. Indications for dental CT: Case reports. Aktuelle Radiol. 1996; 6(6): 317-24.
  17. ^ Zadravec D. CBCT u dentalnoj medicini. In: Krolo I, Zadravec D. Dentalna radiologija. 1. Izd. Zagreb: Medicinska naklada; 2016. p. 270-5.
  18. ^ Medojević D, Granić M, Katanec D. Cone beam kompjutorizirana tomografija. Sonda. 2010; 11(20): 66-8.
  19. ^ Knežević G: Ciste čeljusti i mekih tkiva usne šupljine. In: Knežević G. et al. Oralna kirurgija.1. Izd. Zagreb: Medicinska naklada; 2003. p. 85-132.
  20. ^ White S, Pharoah M: Oral Radiology: Principles and interpretation. 4th ed. St. Luis: Mosby; 2000. Chapter 19, Cysts of the jaws; p. 357-69
  21. ^ Ferreira Junior O, Damante JH, Lauris JR: Simple bone cyst versus odontogenic keratocyst: differencial diagnosis by digitalized panoramic radiography. Dentomaxillofacial Radiol. 2004; 33(6): 373-8
  22. ^ Knežević G: Ciste čeljusti i mekih tkiva usne šupljine. In: Knežević G. et al. Oralna kirurgija.1. Izd. Zagreb: Medicinska naklada; 2003. p. 85-132.
  23. ^ Miše I. Oralna kirurgija. 1.izd. Zagreb: Jugoslavenska medicinska naklada; 1982. Poglavlje 10, Ciste oralnih tkiva. p. 253-85.
  24. ^ Dormans J., Pill S. Fractures through bone cysts: unicameral bone cysts, aneurysmal bone cysts, fibrous cortical defects, and nonossifying fibromas. Instr. Course Lect. 2002;51:457. [PubMed] [Google Scholar]
  25. ^ Haidar S.G., Culliford D.J., Gent E.D., Clarke N.M. Distance from the growth plate and its relation to the outcome of unicameral bone cyst treatment. Journal of children's orthopaedics. 2011;5(2):151–156.
  26. ^ Pretell-Mazzini J., Murphy R.F., Kushare I., Dormans J.P. Unicameral bone cysts: general characteristics and management controversies. J. Am. Acad. Orthop. Surg. 2014;22(5):295–303.
  27. ^ MacDonald K.M., Swanstrom M.M., McCarthy J.J., Nemeth B.A., Guliani T.A., Noonan K.J. Exaggerated inflammatory response after use of recombinant bone morphogenetic protein in recurrent unicameral bone cysts. J. Pediatr. Orthop. 2010;30(2):199–205.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Трауматска_коштана_шупљина_вилице&oldid=27441946”