Tukididova zamka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bista Tukidida u Puškinovom muzeju u Moskvi.

Tukididova zamka je termin koji je popularizovao američki politikolog Graham Alison da bi opisao očiglednu sklonost ka ratu kada sila u usponu prijeti da smijeni postojeću veliku silu kao regionalnog ili međunarodnog hegemona.[1] Termin je nastao i prvenstveno se koristi za opisivanje potencijalnog sukoba između Sjedinjenim Američkih Državama i Kine.[2]

Termin je zasnovan na citatu staroatinskog istoričara i generala Tukidida, u kojem on navodi da je Peloponeski rat između Atine i Sparte bio neizbježan zbog spartanskog straha od rasta atinske moći.[3] Potkrjepljujući ovu tezu Alison je vodio studiju u Centru za nauku i međunarodne poslove Belfer Univerziteta Harvard, kojom je otkriveno da je među šesnaest istorijskih slučajeva sila u usponu koja se nadmetala sa vladajućom silom, dvanaest završilo ratom. Međutim, studija je izazvala značajne kritike, a mišljenja naučnika o istinitosti Tukididove zamke — naročito vezano za potencijalni američko-kineski vojni sukob — je podijeljeno.[4]

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

Graham Alison 2017. godine.

Termin je skovao američki politikolog Graham Alison u članku iz 2012. za Financial Times.[2] Zasnovan je na citatu staroatinskog istoričara i generala Tukidida iz njegovog spisa Istorija Peloponeskog rata u kojem tvrdi da je „uspon Atine i strah koji je on izazvao u Sparti, učinio je rat neizbežnim”,[5] a Alison je koristio termin da opiše sklonost ka ratu kada sila u usponu (npr. Atina) osporava status vladajuće sile (npr. Sparta). Alison je ovaj termin značajno proširio u svojoj knjizi Destined for War iz 2017, u kojoj tvrdio da su „Kina i SAD trenutno na kolizionom kursu za rat”.[6] Iako Alison u knjizi tvrdi da rat između „vladajuće sile” i „sile u usponu” nije neizbježan, rat može biti veoma teško izbjeći i zahtjeva opsežnu i intenzivnu diplomatsku pažnju i napor u slučaju Tukididove zamke.[7]

Definicija[uredi | uredi izvor]

Termin opisuje teoriju prema kojoj kada položaj velike sile kao hegemona ugrožava sila u usponu, postoji značajna vjerovatnoća izbijanja rata između dvije sile.[8] Prema riječima Grahama Alisona:[9]

Tukididova zamka se odnosi na prirodno, neizbježno komešanje koje se dešava kada rastuća sila prijeti da smijeni vladajuću silu… [i] kada sila u usponu prijeti da smijeni vladajuću silu, rezultujući strukturalni stres čini nasilni sukob pravilom, a ne izuzetkom.

Da bi unaprijedio ovu tezu, Alison je vodio studiju slučaja na Centru za nauku i međunarodne poslove Belfer Univerziteta Harvard, koja je otkrila da je među šesnaest istorijskih primjera sile u usponu koja se takmiči sa vladajućom silom, dvanaest završilo ratom.[10][11]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]