Ubejd Zakani

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ubejd Zakani (عبید زاکانی)
Lični podaci
Puno imeHadže Nazamodin Ubejdulah Zakani
Datum rođenja1300.
Mesto rođenjaKazvin, Iran
Datum smrti1371. (71 godina starosti)
Mesto smrtiIsfahan ili Bagdad,
Državljanstvoiranska
Zanimanjepesnik i pisac
Književni rad
Najvažnija dela
  • „Ahlak al-ašraf” (Moral plemenitih)
  • „Resale-je delgoša” (Po„slanica koja razdražuje srce)
  • „Muš o gorbe” (Miš i mačka)
  • „Resale-je sad” (Poslanica sto saveta)
  • „Tarifat” (Definicje)
  • „Ilm-e mani va bajan” (Retorika, o značenju i stilu)

Nizam el Din Ubejdulah Zakani (persijski: خواجه نظام‌الدین عبیدالله زاکانی‎), ili skraćeno „Ubejd Zakan”i, (persijski: عبید زاکانی), bio je persijski pesnik i satiričar 14. veka (mongolski period) iz grada Kazvina. Školovao se u Širazu kod najboljih učitelja svoga doba, ali se posle preselio nazad u svoj rodni grad. Ipak, više je voleo Širaz od Kazvina jer je u Širazu, isto kao i mladi Hafiz, bio dvorski pesnik šaha Abu Ishaka.

Dela Ubejda Zakanija su poznata po satiri i opscenim stihovima i često političke ili skaredne prirode. Zakani je napisao „Resale-je delgoša” (Po„slanica koja razdražuje srce) i „Ahlak al-ašraf” (Moral plemenitih), a treba pomenuti i čuvenu humorističku basnu ispevanu u formi mesnevije „Muš o gorbe” (Miš i mačka), koja je u stvari politička satira. Njegovi ozbiljni klasični stihovi koji nisu satira, smatraju se veoma dobro napisanim i u istom su rangu sa stihovima drugih velikana persijske poezije. Zakani je jedan od najistaknutijih pesnika, satiričara i društvenih kritičara iz Irana (Persije) čija dela u prošlosti nisu dobila zasluženu pažnju. Njegova dela su prevedena na ruski. danski, italijanski, engleski i nemački jezik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Dok se školovao u Širazu, Ubejd je postao jedan od najuspešnijih intelektualaca svog vremena, stekavši široka znanja iz svih umetnosti i o kojima je pisao knjige i poslanice. Posle nekog vremena se vratio u Kazvin gde je postavljen za sudiju, a izabran je i za tutora i učitelja mnoge mlade gospode. U to vreme Turci su činili mnoga zlodela u Persiji i usled interakcije sa njima karakter Persijanaca se toliko izmenio i iskvario, da je Ubejd Zakani zgrožen time na svaki mogućin način pokušavao da ukaže na to i vrati ih na pravi put. Zbog toga je, kao primer iskvarenog morala tog doba i ljudi koji su tada živeli, napisao poslanicu poznatu kao „Ahlak al-ašraf” (Moral plemenitih) koja nije bila zamišljena kao puka skaradnost, već kao satira koja sadrži ozbiljna razmiljšanja i mudra upozorenja. Slično tome, kako bi dočarao nivo inteligencije i stepen znanja vodećih ljudi Kazvina, od koji su svi bili primer gluposti i ignorancije, u svoje delo „Resale-je delgoša” (Poslanica koja razdražuje srce) uključio je mnoge anegdote od kojih svaka sadrži pouku za razborite ljude.

Zakanijeva dela „Resale-je sad” (Poslanica sto saveta) i „Tarifat” (Definicje) su dokaz njegovih dostignuća, iskustava, učenosti i mudrosti. Treba pomenuti da je Zakani sastavio poslanicu „Ilm-e mani va bajan” (Retorika, o značenju i stilu) koju je želeo da prezentuje kralju. Dvorani i kraljevi miljenici su mu međutim rekli da kralju nije potrebna neka takva koještarija. Zatim je Zakani ispevao panegirik koji je želeo da izrecituje kralju, ali mu je rečeno da kralj ne voli kada ga pesnici ismevaju lažima, preuveličavanjem i glupavim laskanjem. Nakaon toga, Ubejd Zakani je rekao: „U tom slučaju, ja ću takođe krenuti putem drskosti, kako bi na taj način dobio pristup kraljevom najužem krugu ljudi i postao jedan od njegovih bliskih dvorana i miljenika,“ i to je i učinio. Tako je počeo da izgovara najbesramnije stvari i najneprikladnije i najekstravagantnije dosetke, i za to je dobio nebrojane darove. Tako je Ubejd Zakani, ozbiljan pisac, moralista i panegiričar bio primoran datim okolnostima da postane skaredan satiričar.

Najupečatljivija odlika ozbiljne Zakanijeve poezije je stalno pominjanje provincije Fars i njene prestonice Širaza, koji je očigledno bio mnogo draži pesniku nego njegov rodni grad Kazvin.

Ubejd je pisao religijske pesme, pohvale Bogu, Muhamedu i pravovernim halifama, ali nije tvrdio da vodi čestiti život niti je to želeo.

Siromaštvo i zaduženost su bili uobičajna svakodnevnica za Ubejda Zakanija.

Dela[uredi | uredi izvor]

  • ’Ahlak al-ašraf’ (Moral plemenitih, persijski: اخلاق الاشراف)
  • ’Resale-je delgoša’ (Poslanica koja razdragava srce, persijski: رسالهٔ دلگشا)
  • ’Muš o gorbe’ (Miš i mačka, persijski: موش و گربه)
  • ’Resale-je sad’ (Poslanica sto saveta, persijski: رسالهٔ صد)
  • ’Tarifat’ (Definicje, persijski: تعریفات)
  • ’Ilm-e mani va bajan’ (Retorika)

Savremenici[uredi | uredi izvor]

  • Ibn Jamin (umro 1345. godine)
  • Hadže Kermani (umro 1352. godine)
  • Salman Savadži (umro 1378. godine)
  • Hafiz Širazi (umro 1389. godine)



Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]