Ugovor o delu

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Ugovor o delu (lat. locatio conductio operis) - je konsenzualan ugovor kojim se izvođač radova (poslenik, preduzimač) obavezuje se da obavi određeni posao, kao što je izrada ili opravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog rada i slično, a naručilac se obavezuje da mu za to plati naknadu.[1]

Osnovne karakteristike ugovora o delu su:

  • da je to konsenzualan ugovor – jer nastaje u onom momentu čim je između ugovarača postignuta saglasnost o bitnim elementima tog ugovora;
  • da je recipročno teretan ugovor – jer dužnosti i prava postoje i na strani izvođača radova i na strani naručioca;
  • da je ekvivalentan ugovor – jer između međusobnih prava i obaveza ugovornih strana treba postojati uobičajena ekvivalencija, srazmera njihovih vrednosti;
  • da izvođač radova naručeni posao obavlja samostalno, a ne pod stalnim rukovodstvom naručioca dela.[2]

Potrebno je razlikovati ugovor o delu od kupoprodajnog ugovora (lat. emptio venditio), jer i ova dva ugovora mogu često biti veoma slični i teško ih je razlikovati; prvo – pitanje materijala, tj. da li je materijal za izradu dela dao naručilac ili izvođač radova, jer ako ga je dao naručilac dela postaje ugovor o delu, a ako ga je dao izvođač radova postaje ugovor o kupoprodaji; drugo – pitanje stručnosti izvođačevog rada, tj. da li je naručioc pri ugovaranju imao u vidu specijalnu stručnost izvođača radova ili nije, jer ako nije (npr. odelo iz konfekcije), radi se o kupoprodaji, a ako jeste (npr. odelo po narudžbini kod poznatog vrsnog krojača ili izrada neke umetničke slike po narudžbini) radi se o ugovoru o delu, bez obzira da li je izvođač radova dao sav svoj materijal.

Ugovor o delu nastaje njegovim zaključenjem, a pošto se radi o saglasnom ugovoru, u pravilu se smatra da je takav ugovor zaključen čim je postignuta saglasnost ugovornih strana o njegovim bitnim elementima, a to su: prvo – objekat ugovora tj. rezultat izvođačevog rada (npr. naručeno odelo, kuća koja treba da se izgradi i sl.), a ne izvršenje nekih radnji u korist naručioca; drugo – rok do kojega treba naručeno delo uraditi; treće – visina naknade koja će pripasti izvođaču radova kao protivvrednost za utrošeni rad i materijal. Da bi se postigla navedena saglasnost o bitnim elementima ugovora o delu, često se u tom pravcu objavljuju javna nadmetanja i konkursi.

Obaveze izvođača radova[uredi]

Izvođač radova je dužan da skrene pažnju naručiocu na nedostatke materijala koji mu je naručilac predao, a koje je primetio ili je morao primetiti, inače će odgovarati za štetu. Ako je naručilac zahtevao da se stvar izradi od materijala na čije mu je nedostatke izvođač radova ukazao, izvođač radova je dužan postupiti po njegovom zahtevu, izuzev ako je očigledno da materijal nije podoban za naručeno delo ili ako bi izrada od zahtevanog materijala mogla naneti štetu ugledu izvođaču radova, u kom slučaju izvođač radova može raskinuti ugovor.

Naručeno delo treba da se izvrši na ugovoreni način i u ugovorenom vremenu, a ako ono nije određeno, onda za vreme koje je razumno potrebno za takve poslove, pri čemu je potrebno naglasiti sledeće: što se tiče samog načina izvršenja naručenog dela, delo treba da je izvršeno na u ugovoru predviđen način, stručno i uredno, a ako su ugovorne strane imale pred očima izričitu ličnu stručnost izvođača radova (npr. izrada neke umetničke slike), delo treba da izvrši izvođač lično, dok u ostalim slučajevima može se izrada dela poveriti drugim stručnim licima odnosno saradnicima, odgovarajući za njihov rad.

Izvođač radova je dužan da preda naručiocu izrađenu ili opravljenu stvar. Izvođač radova se oslobađa ove obaveze ako stvar koju je izradio ili opravio propadne iz uzroka za koji on ne odgovara.

Odgovornost za nedostatke[uredi]

Naručilac je dužan pregledati izvršeno delo. Ako naručilac na poziv izvođača radova da pregleda i primi izvršeni rad to ne uradi bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen.

Ako se docnije pokaže neki nedostatak naručilac se ipak može pozvati na njega, pod uslovom da o njemu obavesti izvođača radova što pre, a najduže u roku od mesec dana od njegovog otkrivanja. Istekom dve godine od prijema obavljenog posla, naručilac se više ne može pozivati na nedostatke.

Naručilac koji je uredno obavestio izvođača radova da izvršeni rad ima neki nedostatak može zahtevati od njega da nedostatak ukloni i za to mu odrediti primeran rok. Naručilac ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog nedostataka. Ako uklanjanje nedostataka zahteva preterane troškove, izvođač radova može odbiti da ukloni nedostatke, ali u tom slučaju naručiocu pripada, po njegovom izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora, kao i pravo na naknadu štete.

Obaveze naručioca[uredi]

Naručilac je dužan da od izvođača radova primi rad izvršen prema odredbama ugovora i pravilima posla. Izvođaču radova traba isplatiti ugovorenu naknadu za izvršeno delo, odnosno naknadu prema postojećim tarifama ili kojim drugim propisima, nakon što je gotovo delo pregledalo i sa svoje strane ga odobrio, odnosno ako se radi o tzv. plaćanju prema podnesenim situacijama (npr. u građevinarstvu), plaćanje naknade se vrše postepeno.

Naručilac je dužan da preuzme od izvođača radova dovršeno i pregledano delo na ugovoren način, na ugovorenom mestu i u ugovoreno vreme, odnosno prema opštim pravilima i uzansama o ispunjenju ugovora, ukoliko u tom pravcu nije bilo utanačenja.

Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari[uredi]

U slučaju kada je izvođač radova dao materijal za izradu stvari, a stvar bude oštećena ili propadne iz ma kog uzroka pre predaje naručiocu, rizik snosi izvođač radova, te nema pravo na naknadu za dati materijal, kao ni na naknadu za svoj rad. Ako je naručilac pregledao izvršeni rad i odobrio ga, smatra se da mu je stvar predata, a da je kod izvođača radova ostala na čuvanju.

U slučaju kada je naručilac dao materijal za izradu stvari – rizik snosi naručilac, a izvođač radova ima pravo na svoju naknadu samo onda ako je naručilac bio u zakašnjenju, docnji ili ako nije hteo da pregleda izrađenu stvar.

Rizik zbog propasti stvari bez krivnje izvođača dela pada na naručioca i onda ako se radi o postepenim preuzimanjima pojedinih izrađenih delova, koji su nakon pregleda i odobrenja od strane naručioca ostali dalje kod izvođača radova, pri čemu izvođač radova ima pravo na naknadu takvih izrađenih delova.

Prestanak ugovora o delu[uredi]

Ugovor o delu može prestati iz sledećih razloga:

  • izvršenjem ili predajom dela naručiocu;
  • sporazumnim raskidom ugovora od strane naručioca i izvođača radova;
  • raskidanjem ugovora pre isteka roka – ako je očigledno da izvođač radova neće završiti posao u predviđenom roku, naručilac može raskinuti ugovor i zahtevati naknadu štete;
  • raskidanje ugovora o delu zbog odstupanja od ugovorenih uslova - ako se u toku izvršenja dela pokaže da se izvođač radova ne drži uslova ugovora, naručilac može upozoriti izvođača radova na to i odrediti mu primeran rok da svoj rad saobrazi svojim obavezama, u suprotnom naručilac može raskinuti ugovor i zahtevati naknadu štete.
  • jednostranim raskidom ugovora naručioca dela - sve dok naručeni posao nije dovršen naručilac može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan da isplati izvođaču radova ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije učinio, a koje bi bio dužan učiniti da ugovor nije raskinut, kao i za iznos zarade koju je ostvario na drugoj strani ili koju je namerno propustio da ostvari.
  • smrću izvođača radova, ali ne i smrću naručioca jer ugovor i dalje ostaje na snazi, samo što su u daljoj obavezi prema izvođaču radova naslednici naručioca.

Reference[uredi]

  1. ^ Zakon o obligacionim odnosima, Pristupljeno 27. 4. 2013.
  2. ^ Karakteristike ugovora o delu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (decembar 8, 2011) (na jeziku: engleski), Pristupljeno 27. 4. 2013.