Ulica Simina (Beograd)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ulica Simina
Opština Stari grad
Početak Višnjićeva
Kraj Skadarska
Dužina 550 m
Nazvana Sima Nešić
Početak Simine ulice

Simina ulica je ulica koja se nalazi u Beogradu, u opštini Stari grad.

Simina ulica

Trasa[uredi | uredi izvor]

Ulica Simina počinje od Višnjićeve ulice, i u dužini od oko 550 m pruža se pravolinijski do Skadarske ulice, sekući nekoliko dorćolskih ulica i veću Francusku ulicu.[1]

Naziv ulice[uredi | uredi izvor]

Ulica nosi ime po Simi Nešiću (1831-1862), koga je sa mesta kruševačkog upravnika pošte, knez Mihailo Obrenović aktom iz 1860. godine postavio za policijskog terdžumana, odnosno tumača, prevodioca za turski jezik. Nešić je, inače, bio poliglota – osim turskog, govorio je još i francuski, nemački, grčki i jevrejski jezik. Prevodio je policijska dokumenta i tako imao direktan uvid u poslove beogradskog paše, kao i sultanovog izaslanika, Ašir paše. Sve ove informacije su po pravilu išle nazad, do ministra policije Nikole Hristića i samog kneza Mihaila. Sima Nešić je bio tumač - aktivni učesnik incidenta na Čukur česmi 3/15. juna 1862. godine, kada je i ubijen.[2][3]

Značajni objekti[uredi | uredi izvor]

U ulici se nalaze sledeći značajni objekti:

kao i nekoliko ugostiteljskih i uslužnih objekata, advokatskih kancelarija, prodavnica.

Crkvene prostorije Protestantske evanđeoske crkve u ulici Prote Mateje su vremenom postale male za zajednicu koja je sve više rasla. 1989. godine dobijena je dozvola za izgradnju crkve. Stara zgrada, čija fasada je stajala uspravno samo uz pomoć drvenih greda sa ulične strane, bila je srušena do temelja. 17. aprila 1992. godine nova crkvena zgrada u Siminoj 8 je posvećena i svečano otvorena.[4]

Dana 20. januara, po starom kalendaru, odnosno 6. februara po novom, 1876. godine, na inicijativu dr Vladana Đorđevića, uglednog vojnog lekara, u Dvorani beogradske opštine, osnovano je Srpsko društvo Crvenog krsta. Rad Društva bio je usmeren na prikupljanje novčanih i materijalnih sredstava, organizovanje bolnica, obuku dobrovoljnih bolničarki, nabavku sanitetskog materijala, angažovanju lekara i pružao je veliku pomoć vojnom sanitetu. Temelji Doma Crvenog krsta udareni su juna 1879. godine u Siminoj ulici u Beogradu, gde se Crveni krst Srbije i danas nalazi. Danas je Crveni krst Srbije Nacionalno društvo. Međunarodno priznanje mu je potvrđeno 21.9.2006. godine. Ima 183 organizacije Crvenog krsta u gradovima i opštinama i 2 pokrajinske organizacije.[5]

Istoga dana, 6. februara 1876. formiran je i mesni odbor za grad Beograd, danas Crveni krst Beograda. Crveni krst Beograd danas u svom sastavu ima 17 lokalnih organizacija.[6]

Centralna ambulanta kod „Londona“ u Beogradu, osnovana 1923. godine, bila je prva ustanova za pružanje zdravstvene zaštite stanovništvu Beograda i predstavljala je preteču doma zdravlja.Dom zdravlja Stari grad, sa sedištem u ulici Siminoj broj 23-27, registrovan je kao ustanova u Okružnom privrednom sudu u Beogradu 28. decembra 1965. godine sa delokrugom i zadacima za kurativno - preventivnu zdravstvenu zaštitu dece predškolskog i školskog uzrasta, osiguranika i ostalih građana.[7]

U ovoj ulici se nalazi spomen-ploča Mirosandi Satarić postavljena 1970. i obnovljena 2022. godine.[8]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Društvo simultanih i konsekutivnih prevodilaca Srbije odlučilo je da dan kada je Sima Nešić, poznatiji kao Sima Terdžuman (Sima prevodilac), nastradao sprovodeći Turčina koji je povredio dečaka na Čukur-česmi, 15. jun 1862 (po novom kalendaru), proglasi za Dan DSKPS-a i usmenih prevodilaca.[9]

Gradski prevoz[uredi | uredi izvor]

Ulicom ne prolaze vozila gradskog prevoza, ali u blizini se nalazi početna stanica Trg republike sa nekoliko linija gradskog prevoza. [10]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Simina”. planplus.rs. Pristupljeno 6. 12. 2021. 
  2. ^ Jovanović, Milorad. „Ko je bio Sima Nešić”. srbinside.rs. Pristupljeno 6. 12. 2021. 
  3. ^ Mlađenović, Vanja. „Ko je bio Sima po kome ulica na Dorćolu nosi ime?”. 011info.com. Pristupljeno 6. 12. 2021. 
  4. ^ „istorijat”. pecrkva.rs. Pristupljeno 6. 12. 2021. 
  5. ^ „Osnivanje Crvenog krsta Srbije”. redcross.org.rs. Pristupljeno 6. 12. 2021. 
  6. ^ „O Crvenom krstu Beograd”. crvenikrst011.org.r. Pristupljeno 6. 12. 2021. 
  7. ^ „O nama”. dzstarigrad.org. Pristupljeno 6. 12. 2021. 
  8. ^ „OBNOVLjENA SPOMEN-PLOČA MIROSANDI SATARIĆ: Podsetnik prolaznicima da nasilje nikad nije rešenje”. Večernje novosti. 8. 3. 2022. Pristupljeno 22. 3. 2022. 
  9. ^ Markovic, Zoran. „Dan Društva simultanih i konsekutivnih prevodilaca Srbije”. oda.rs. Arhivirano iz originala 06. 12. 2021. g. Pristupljeno 6. 12. 2021. 
  10. ^ „DNEVNE LINIJE”. gsp.rs. Pristupljeno 29. 11. 2021.