Univerzitetska biblioteka u Puli

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Univerzitetska biblioteka u Puli
Sveučilišna knjižnica Sveučilišta Jurja Dobrile
Zgrada na Kaštelu u kojoj je smeštena Biblioteka
Osnivanje1949.  FNRJ
LokacijaPula
 Hrvatska
Vrstabiblioteka

Univerzitetska biblioteka Univerziteta Jurja Dobrile u Puli (hrv.Sveučilišna knjižnica Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli) je biblioteka posvećene naučnom istraživanju univerzitetskih nastavnika i drugih naučnika i visokog obrazovanja, koja se po vrednosti, raznovrsnosti i veličini zbirki može uporediti sa bogatstvom nacionalnih biblioteka. Osnovan je prvobirno kao Naučna biblioteka u Puli na osnovu dekreta Opštine Pula 1949. godine, u vreme otvaranja svih sličnih institucija u Hrvatskoj, a danas deluje u sastavu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli od njegovog osnivanja 2006. godine.

Ulaskom u sasatv Univerzite u Puli ona je postala podrška nastavnom, naučnom i stručnom radu ove najveće visokoobrazovne institucije u Istri. Takođe ona dopunjuje delatnost matičnih regionalnih biblioteka, bogatstvom knjižnog fonda kao najveća biblioteka u Istri, koja pruža usluge brojnim ustanovama, pravnim licima i svim korisnicima na prostoru Istre i šire. Bez ove Biblioteke Pula i Istra ne bi danas bile prepoznatljive u bibliotekarskoj delatnosti i kulturi Republike Hrvatske.[1]

Položaj i razmeštaj[uredi | uredi izvor]

Univerzitetska biblioteka u Puli nalazi se u skrovita u tihom delu Pule, izolovana od gradske vreve, Ulica Hekulov prolaz 1, u naizgled nezapaženoj zgradi iako je u samom središtu grada i na još nekoliko lokacija, jer je seštaj građe stalni problem Biblioteke – zbog nedostatka prostora.

Dom hrvatskih branitelja u Puli, u koji je 1996. godine smeštena Mornarička biblioteka, nakon što je 1992. godine proglašena za spomenik kulture Republike Hrvatske.

Privremeno je nedostatak prostora rešen 1990-ih godina izgradnjom međuspratne konstrukcija u glavnom skladištu, preseljenjem Mornaričke biblioteke u Dom hrvatskih branitelja (1996. godine), i ugradnjom zatvorenih pokretnih bibliotečkih regala regala u skladištu 2000. godine (čime se znatno uštedio prostor) i iznalaženjem pomoćnih i depozitnih skladišta u bivšim austrougarskim vojnim zgradama u Pulu.

Danas Biblioteka raspolaže s ukupno 3.465 m² na pet lokacija u gradu (od čega je 1.850 m² u glavnoj zgradi), Kako nedostaje prostor za smeštaj bibliotečke građe u središnjoj zgradi, u planu je uređenje prostora u bivšoj Mornaričkoj bolnici za ogranke Biblioteke.

Korisnicima su na raspolaganju dve čitaonice sa ukupno 60 mesta (velika sa 50 mesta i mala sa 12 mesta). U njima se koristi materijal koji nije dat na upotrebu van ustanove.

Na zidovima Biblioteke izloženo je dvadesetak slika koje su joj poklonili pulski umetnici, članovi HDLU-a Istre. Posebno je vredan veliki zidni prikaz istorije Pula, koji je 1990. godine izradila Gradska umetnička radionica iz Pule u saradnji sa međunarodnom slikarskom grupom Vaisseau iz Ženeve.

Zadatak[uredi | uredi izvor]

Univerzitetska biblioteka u Puli je opšta naučna biblioteka od istaknutog regionalnog značaja. Pored zadatka prikupljanja publikacija i pružanja informacija potrebnih za nastavu na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, ona ima i zadatak prikupljanja bibliotečke građe koja se odnosi na Istru. Zbog veličine i bogatstva fonda (kao najveća biblioteka u hrvatskom delu Istre) ona ima istaknut položaj među bibliotekama u Istri.[2]

Jedan od zadataka Univerzitetska biblioteka u Puli je da čuva nasleđe svoje istorije - jer nastavlja stopedesetogodišnju tradiciju prikupljanja, očuvanja i prenošenja na buduće generacije pisanog kulturnog i naučnog nasleđa koje se sakupljalo i čuvalo više od tri generacije osnivača, donatora, pristalica biblioteke, čije fondove je nasledila:

  • Carske i Kraljevske pomorske biblioteke (K. u. k. Marine-Bibliothek) osnovane 1802. godine u Veneciji,
  • Pokrajinske biblioteke Istre (Biblioteca provinciale dell’Istria),
  • Biblioteke pulskog Mornaričkog kasina (Marine-Kasino Bibliothek),
  • Gradske biblioteke (Biblioteca Civica),
  • Legata - rukopisa, partitura, knjiga - nekih istaknutih Istrana: Pietra Kandlera, Carla De Franceschija, Tomasa Lucianija, Pietra Stancovicha, Antonija Smareglia, Mije Mirkovića, Eduarda Čalića, Matka Rojnića, Slavka Zlatić i drugi.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Početak delovanja današnje Biblioteke seže daleko u posleratno razdoblje, po okončanju Drugog svetskog rata, kada je 1949. godine počela da radi i na svom višedecenijskom putu do današnjih dana prolazi kroz različita organizacione promene i u skladu sa njima radila pod drugim imenima, ali su njeni zaposleni uvek ulagali napore da zadovoljavolje kulturološke potreba građana, svih generacija, stručnjaka, akademske zajednice, ustanova i privrednih subjekata, svih prijatelja i ljubitelja knjige, u Puli, Istri i šire.

Preduslovi[uredi | uredi izvor]

Između dva svetska rata u Puli je radio Pokrajinske biblioteke Istre (ital. Biblioteca Provinciale dell’ Istria) koja je osnovana 1930. godine u Puli spajanjem tri veće biblioteke:[3] Biblioteke nekadašnjeg Pokrajinskog odbora (Biblioteca provinciale dell’ Istria), osnovane 1861. godine u Poreču, a preseljena u Pulu 1922. godine, Gradske biblioteke Pula (Biblioteca civica), osnovane 1903. godine i Biblioteka Istarskog društva za arheologiju i zavičajnu istoriju (Società istriana di archeologia e storia patria), osnovano 1884. u Poreču.

Pokrajinska biblioteka Istre je od 1932. godine dobijala obavezni primerak publikacija iz Istre pa je već 1937. imala 41.096 svezaka, uglavnom na italijanskom jeziku, a u manjem broju na nemačkom jeziku, ali sa svega desetak knjiga na hrvatskom jeziku. Biblioteka je imala opšti naučni karakter sa posebnim naglaskom na istorijske nauke, posebno istoriju Istre.

Između 1943. i 1947. godine deo kolekcije ove biblioteke odnesen je iz Pule u Italiju. Italijanska vlada je 1961. godine, kao ratnu otštetu, isplatila novčanu nadoknadu biblioteci za kupovinu knjiga u Italiji.

Osnivanje Naučne biblioteke[uredi | uredi izvor]

Odmah nakon završetka Drugog svetskog rata 1945. godine u Puli je jedno vreme postaje gradska pozajmljivačka biblioteka, u koju su iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Zagrebu bili privremeno upućivani prvi obrazovani bibliotekari koji su kasnije osnovali i stručni rad u biblioteci.

Biblioteka je prvobitno osnovana kao Naučna biblioteka dekretom Opštine Pula 1949. godine u vreme otvaranja svih sličnih institucija u Hrvatskoj, kada je preuzela fond Pokrajinske biblioteke Istre (ital. Biblioteca Provinciale dell’ Istria) koja je osnovana 1930. godine u Puli spajanjem tri veće biblioteke. Kako je bibioteka krenula da radi sa samo desetak knjiga na hrvatskom jeziku, ova institucija je započela od nule, pa je početni fond od 3.600 knjiga dobila je od drugih biblioteka.

S obzirom na veliku nestašicu knjiga na hrvatskom jeziku, 1950-tih Biblioteka je započela sistematsku nabavku starih hrvatskih knjiga, da bi od 1951. godine biblioteka počela da dobija izbor obaveznog primerka publikacija iz Hrvatske, a od 1956. godine obavezni primerak celokupne štampe sa područja Hrvatske.

Tokom 1950-tih biblioteci je dato oko 12.000 svezaka knjiga iz biblioteka bivših italijanskih i nemačkih srednjih škola i knjižnih fondova nakon rata nacionalizovanih i oduzetih kao deo imovine istarskih institucija, poput stare biblioteke nekadašnjeg benediktinskog samostana u Dajli kod Umag sa oko 4.000 tomova knjiga.[a] Nakon ove popune 1954. godine biblioteka je imala oko 50.000 svezaka knjiga i oko 20.000 neobrađenih knjiga.[4]

Prvih godina broj korisnika Biblioteke bio je mali, a 1954. bibliotekar (kasnije poznati lingvista) Zlatko Vince (1922—1994) u članku objavljenom u nedeljniku Glas Istre sa žaljenjem primećuje da „... još uvek premalo zanimanja za biblioteku pokazuju naši ljudi Puli “13 Broj korisnika Biblioteke postepeno je rastao: 1950. bilo ih je 355, a 1951. 787 registrovanih korisnika.

Do 1954. godine ustanova je imala tri do četiri zaposlena, od od kojih je samo jedan bio bibliotekar („bibliotekar-menadžer“), a 1956. bilo je sedam zaposlenih - od toga tri bibliotekara. Zbog nedostatka zaposlenih prvih deset godina Biblioteka je radila samo u jednoj smeni.

Početkom 1960-ih u Puli su osnovane prve dve visokoškolske ustanove - Visoka ekonomska škola (osnovana 1960) i Pedagoška akademija (osnovana 1961), pa Biblioteku koristi sve veći broj studenata i nastavnika.

Promena vlasnika i osnivača[uredi | uredi izvor]

Od 1961. do 1994. godine vlasnik i osnivač Biblioteke bila je Opština Pula. Na osnovu Zakona o bibliotekama iz 1960. godine Narodni odbor Kotara Pula doneo je 1961. godine rešenje da Naučna biblioteka vrši poslove matične ustanove, što je uključivalo nadzor nad radom manjih biblioteka, usklađivanje njihova rada, edukaciju bibliotekara i savetodavnu delatnost. Od 1968. godine Biblioteka je smeštena u centar grada u zgradu izgrađenu 1908. godine za potrebe nemačka osnovna škola, površine 1.500 m², što je bilo nedovoljno za potrebe biblioteke.

Biblioteka je od 1982. do 1995. godine imala zaposlenog zaduženog za matičnu službu.

Godine 1979. Biblioteka je pripojen Univerzitetu u Rijeci, koji je po tom osnovu 1994. godine postao njen vlasnik i osnivač, i shodno tome, 1995. godine biblioteci promeni ime u - Sveučilišna knjižnica (Univerzitetska biblioteka)

Počev od godine 2001. godine Biblioteka nema status matične biblioteka, da bi, Matična služba ponovno postala aktivna od jula 2011. godine, nakon konstituisanja Stručnog veća univerzitetskih matičnih biblioteka Republike Hrvatske. Do 1982. godine vrlo je malo pisanih tragova o radu ove službe. Godine 1977. donesen je Zakon o informatičkoj delatnosti, a 1980. godine izrađena je koncepcija jedinstvenog Bibliotečno-informacijskog sistema (BIS) Hrvatske. Tadašnji Zavod za ekonomiku iz Pule, postao je preteča današnje regionalne Gospodarske komore, i uz konsultaciju sa zaposlenima u Biblioteci, sastavio je program izgradnje Bibliotečno-informacijskog centra (BIC) za Istru, sa sedištem u Naučnoj biblioteci u Puli.

Osnivanje univerzitetske biblioteke u Puli[uredi | uredi izvor]

Godine 2006. Univezitetska biblioteka, do tada u sastavu Univerzitete u Rijeci, pripaja se novoosnovanom Sveučilištu Jurjaj Dobrila u Puli.

Njen bibliotečki fond čine stari fond Pomorske biblioteke Pula (K. u. K. Marine-Bibliothek) i provincijski biblioteka Istre (Biblioteca provinciale dell’Istria), nova zbirka (koja je u biblioteku stigla od 1949. godine do danas) i posebne kolekcije.

Fond biblioteke, zbirke, spomen sobe i legati[uredi | uredi izvor]

Biblioteka (sa ograncima) ima 371.391 tomova knjiga, 7.788 naslova časopisa i 2.042 naslova novina, od toga:

  • oko 300.000 tomova knjiga, ili veći deo zbirke je na hrvatskom jeziku
  • 50.000 svezaka, je na italijanskom jeziku
  • oko 14. 000 tomova na nemačkom jeziku (od toga 3.615 tomova periodike),[b]
  • mali broj knjiga na engleskom, latinskom i drugim jezicima.

Inkunabule i stare knjige iz perioda od 16. do 19. veka smeštene su u Zbirci starih i retkih knjiga i rukopisa i u Mornaričkoj biblioteci. Biblioteka ima četiri inkunabule, 155 tomova knjiga iz 16. veka, 49 tomova iz 17. veka i oko 300 tomova iz 18. veka.[5]

Istorija fondova iz kojih potiče građa Biblioteke[uredi | uredi izvor]

Pokrajinska biblioteka Istre u Puli (1930)

Pokrajinska biblioteka Istre (ital. Biblioteca Provinciale dell’Istria) osnovana je 1930. godine u Puli, oko koje su vlasnici biblioteko formirali konzorcijum, čiji začetnik i osnivač je bio italijanski političar Frančesko Salata (1876–1944), a prvi upravnik istoričar Camillo De Franceschi (1868–1953). Po svojoj suštini ona je bila biblioteka opšteobrazovnog karaktera, s naglaskom na istorijske nauke, posebno na istoriju Istre. Većina raritetnih knjiga koje su do danas sačuvane potiču iz ove biblioteke.

Pokrajinska biblioteka Istre danas objedinjava sledeće fondove:

  • Fond Pokrajinske biblioteke Istre iz Poreča (ital. Biblioteca Provinciale dell’Istria).
  • Fond Opštinske biblioteke (ital. Biblioteca Comunale),
  • Fond Istarskog društvo za arheologiju i domovinsku istoriju (ital.Società istriana di archeologia e storia patria).

Fond knjiga ove biblioteke je povećavan kupovinom, poklonima i razmenom, tako da je 1937. godine Biblioteka imala 41.096 svezaka knjiga. Knjige su bile pretežno na italijanskom, manjim delom i na latinskom jeziku, a oko 4.000 svezaka i knjiga na nemačkom i na drugim jezicima preuzetih iz biblioteke Mornaričke kasine (ital. Marine-Kasino – Bibliothek). Na hrvatskom jeziku bilo je samo desetak knjiga, jer se najveći broj stanovnika Pule školovao u Italiji.

Godine 1943., kada je biblioteka prestala sa radom, imala je oko 18.000 naslova knjiga i časopisa, znatno manje nego 1937. godine, jer je počev od 1943. godine pa sve do 1947. godine deo fonda biblioteke odnesen u Italiju.

Pokrajinska biblioteka Istre u Poreču (1861)

U originalu, Pokrajinska knjižnica Istre (ital. Biblioteca Provinciale dell’Istria) osnovana je 1861. u Poreču, pri Pokrajinskom odboru Istre (ital. Giunta Provinciale dell’Istria). Knjigama je popunjavana putem donacija pojedinih uglednih porodice iz Istre, među kojima su najvažnije bile donacije poorodice Kandler (rukopisi arheologa i konzervatora Pjetra Kandlera (1805–1872) i donacije rukopisa Karla Kombija (1827–1874) i Tomasa Lučijanija (1818–1894).

Prilikom spajanja sa istoimenom bibliotekom u Puli 1930. godina Biblioteka je imala 19.295 svezaka knjiga i periodike, uglavnom istorijskog i pravnog karaktera. Tokom rada biblioteka je stekla pravo primanja svih publikacija koje su objavljene u Istri od 1861. do 1830. godine.

Opštinska biblioteka (1903)

U originalu, Općinska knjižnica (ital. Biblioteca Comunale) osnovana je u Puli 1903. godine poklonima uglednih pulskih porodica, uglavnom beletristike.

Kada je spojena (do 1929) sa Opštinskim arheološkim muzejom (ital. Museo archeologico comunale), sledilo je njeno popunjavanje delima iz oblasti arheologije. Iako je u načelu Biblioteka bila bila javna jer je financirala pulska opština, nisu nabavljane knjige na hrvatskom jeziku za pripadnike manjinske hrvatske etničke zajednice. Kada je 1930. godine ušla u sastav Pokrajinske Biblioteku Istre u Puli Biblioteka je raspolagala se 10.233 svezaka.

Biblioteka istarskog društva za arheologiju i domovinsku istoriju (1884)

U originalu, Knjižnica Istarskog društva za arheologiju i domovinsku povijest (ital. Società istriana di archeologia e storia patria), osnovana je 1884. godine u Poreču. U svom fondu biblioteka je posedovala uglavnom istorijska dela.

Nakon spajanja sa pulskom Pokrajinskom bibliotekom Istre, raspolagala je sa 3.277 svezaka, pretežno naučnih časopisa koji su primani razmenom za poznati časopis ital. Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria koji ovo društvo izdaje od 1884. godine.

Deo fonda Mornaričke kasine

U momentu osnivanja Pokrajinske biblioteke Istre u Puli (1930) nekadašnja biblioteka Mornaričkog kasina (ital. Marine-Kasino – Bibliothek) sa 4.269 tomova knjiga uključila se 1930-tih godina u osnivački fond ove biblioteke.

Mornarički kasino osnovan je u Puli 1870. godine; kao zatvoreni klub, namenjen isključivo časnicima i građanskim osobama zaposlenim u carskoj i kraljevskoj (austrougarskoj) Mornarici.

Biblioteka je uglavnom posedovala beletristiku, pretežno onu na nemačkom jeziku i drugim svetskim jezicima – manjim delom i na hrvatskom jeziku. Do propasti Austrougarske Monarhije 1918. godine biblioteka je raspolagala sa oko 25.000 svezaka knjiga. Danas se iz tog fonda u Univerzitetskoj biblioteci u Puli čuva oko 3.000 svezaka knjiga iz ove biblioteke.

Mornarčka biblioteka
Za osnivanje biblioteke zaslužan je nadvojvoda Karlo od Austrije (1802)
Mornarička baza u Puli u kojoj je 1865/66. preseljena Mornarčka biblioteka iz Venecije

Mornarička knjižnica (ital. K. u. k. Marine-Bibliothek), odnosno Biblioteka carske i kraljevske Mornarice osnovana je 1802. godine u Veneciji, pri vrhovnoj komandi austrijske Ratne mornarice, na predlog nadvojvode Karla (1771–1847), ministra mornarice i rata, i poklonom od 20 svezaka naučnih dela u svrhu osnivanja biblioteke austrijske Ratne mornarice. Nadvojvodi Karlu su se pridružili časnici koji su više godina ustupali deo svojih plata za biblioteku, a kasnije i država (Habzburška monarhija) koja preuzela njeno finansiranje. Od samoga osnivanja to je bila centrala naučna i stručna biblioteka namenjena potrebama Mornarice, a posedovala je knjige i periodiku iz oblasti pomorstva.[6]

Šezdesetih godina 19. veka Pula postaje glavna ratna luka carske i kraljevske Ratne mornarice. U tim uslovima 1865/66. u Pulu je preseljena i Mornarčka biblioteka iz Venecije.

Biblioteka je delovala unutar naučnih i stručnih ustanova carske i kraljevske Ratne mornarice – Hidrografskog zavoda (1869–1885) i Mornaričko-tehničkog odbora (1885–1918). Krajem 1918. godina biblioteka je raspolagala sa 18.472 naslova knjiga i periodike.

Kada je 1918. godine Pulu osvojila italijanska vojska, ona je zajedno sa gradom preuzela ovu biblioteku (jedan deo knjiga ostao je u Puli a druge de fonda odnesen je u Italiju).

Pred kraj Drugog svetskog rata, 1944. godine Nemačka vojska je vozom preselila celokupni fond Mornaričke bibliotekee na područje Češke; odakle je po završetku rata od 1949. do 1950. godine preseljena u Ratni arhiv u Beču.

Godine 1975. veći deo sačuvanog fonda (oko 20.000 svezaka) vraćen je u Pulu kao poklon Republike Austrije i dodeljen je Univerzitetskoj biblioteci, dok je manji deo fonda (oko 11.000 svezaka) ostao u biblioteci Austrijskog državnog arhiva u Beču. Nakon što je 1992. godine ovaj fond registrovan – kao posebna zbirka Univerzitetske biblioteke – i spomenik kulture Republike Hrvatske, napokon 1996. godine ova zbirka je preseljena u Dom hrvatskih oružanih snaga (zgrada nekadašnjeg Mornaričkog kasina, sagrađena 1913. godine), u kome je 1997. ponovno otvorena za javnost.[7]

Zbirke[uredi | uredi izvor]

Zavičajna zbirka „Histrica“[uredi | uredi izvor]

Zavičajna zbirka „Histrica“ sadrži dela o Istri, dela autora iz Istre i dela koja su do 1945. godine objavljena u Istri. Kolekcija je nastala odvajanjem od zbirke Biblioteca Provinciale dell'Istria pedesetih godina 20. veka.

Zbirka sadrži oko 15.000 tomova monografija, oko 2.200 tomova časopisa i 384 naslova novina. Oko 80% fonda čine publikacije iz oblasti duhovnih nauka, posebno istorijska građa (oko 35% fonda).

Publikacije (među kojima ima oko 100 naslova knjiga iz 16. veka) objavljene su do 1945. godine i pretežno su na italijanskom jeziku,[v] a u manjoj meri na hrvatskom i nemačkom. Ostale publikacije, koje čine većinu bibliotečke građe, objavljene su nakon 1947. godine,Kada je Istra 1947. godine pripojena Hrvatskoj. na hrvatskom jeziku.

Među knjigama iz ove zbirke posebno se izdvajaju 27 naslova (u 34 toma), poznata kao Flacijana - dela Matije Flačića Ilirika (Mathias Flacius Illyricus, 1520.-1575), rođenog u Labinu, koji je radio kao reformator u Nemačkoj (Clavis Scripturae sacrae, Basel 1580.-1581).

Zbirka retkih i vrednih knjiga i rukopisa[uredi | uredi izvor]

Među brojnim delima Mornaričke biblioteke nalaze se mnoga vredna i retka dela (oko 200 tomova knjiga), pre svega najranija izdanja stručne literature iz oblasti tehničkih i prirodnih nauka,[8] iz 16. i 17. vek) izdanja iz oblasti brodogradnje, mehanike i hemije (iz 17. i 18. veka).[9] U vrlo vredna izdanja spadaju i udžbenici stručnih sadržaja koji su štampani s početka 20. veka u izdanju Mornaričke tehničke škole u Puli i Mornaričke akademije u Rijeci.[10] Najveći deo fonda ove zbirke nastao je izdvajanjem iz fonda Biblioteca Provinciale dell'Istria.[11]

Među najstarije knjiga u ovoj zbirci spadaju ove izdate u 16. i 17. veku:[10]

  • Orationi militari raccolte per Remigio Fiorentino, da tutti gli historici greci e latini, antichi e moderni. Con gli argomenti che dechiarano l'occasioni, per le quali elle furono fatte. Con gli effetti, che elle fecero ne gli animi di coloro, che l'ascoltarono: dove sommariamente si toccano le historie de tutti i tempi. Con l'aggiunta de molti historici, e orationi. Vineggia (Venecija) 1585. (Vojni govori; najstarija knjiga iz sačuvanog pulskog dela Pomorske biblioteke)
  • Adriani, Giovanni Batista. Istoria de'suoi tempi: divisa in libri ventidue. Di nuovo mandata in luce. Venezia 1587. (Naslov dela; Istorija svoga vremena)
  • Busca, Gabriele. L'archittetura militare. Nella quale si contenzza ad ogni professore, e seguace della guerra tanto di grande, quanto di basso titolo. Del modo di fotificaticare luochi deboli, cinger cittadi, fabricare fortezze, cosi al minte, come alla piendura, e della marina, a difenderle da qualsivoglia batteria etc. Milano 1619. (Naslov dela: Dela o vojnim utvrđenjima)
  • Rohan, Henri II duc de. Mémoires de duc de Rohan, sur les choses adventues en France depuis la mort de Henry le Grand jusqu ŕ la paix faite avec les reformez au mois de Juin 1629. 1646.
  • Schott, Caspar. Cursus mathematicus sive absoluta omnium mathematicerum disciplinarum encyclopedia in libros XXVII digesta. Bambergae 1677. (Naslov dela: Tečaj matematike)
  • Calligrafia oratoria linguae grecae ad proprietatem, elegatiam et copiam sermonis parandam utilissima. Patavii 1692.
  • Gallicius, Josephus. Geometria militaris in qua linearum, planorum ac solidorum quantitates in operibus militaribus existentes considerantur. Omniaque geimetricis demonstartionibus, et ratiocinio triangolarum petractantur. Monachii (München) 1676. (Naslov dela; Vojna geometrija)
  • Grienbergeri, Christophori. Catalogus veters affixarum longitudines ac latitudines conferens... Romae 1612.
  • Gualdo, Galeazzo. Historia delle guerre di Ferdinando II e Ferdinando III imperatori e, del re Filippo IV di Spagna, contro Gustavo Adolfo re di Svetia e Luigi XIII re di Francia sucesse dall'anno 1630, sino all'anno 1640. Bologna 1641. (Naslov dela: Iz istorije ratovanja)

Muzička zbirka[uredi | uredi izvor]

U originalu, Glazbena zbirka, koja sadrži oko 700 svezaka notnih publikacija i fonoteku s 2.480 zvučnih zapisa, pretežno klasične muzike. Najvrednija građa su 3 sveske autografa partiture opere Istarska svadba (Nozze Istriane) istarskog kompozitora Antonija Smareglijea.[12]

Cilj zbirke je prikupljanje, čuvanje i ustupanje na korišćenje rukopise, publikacija i audio zapisa istaknutih muzičara, među kojima su i istarski:

  • Antonio Smareglia (1854—1929),[13]
  • Andrea Antiko da Montona (Andrija Motovunjanin, 1480 - 1539),
  • Gabrielo Puliti (1575—1640),
  • Ivan Matetić Ronjgov (1880—1960),
  • Matko Brajša - Rašan (1859—1934),
  • Tihomil Vidošić (1902—1973),
  • Luiđi Dalapicola (1904—1975),
  • Luigi Donora (Vodnjan, 1935),
  • Nelo Miloti (1927—2011),
  • Slavko Zlatić (1910—1993),
  • Đeni Dekleva Radaković (Pazin, 1949).

Grafička zbirka[uredi | uredi izvor]

Grafička zbirka sadrži slikovnu građu: štampane otiske grafičkih mapa nekadašnje zanatske škole u Puli (541 svezaka na nemačkom i italijanskom jeziku), slike i grafičke mape umetnika iz Istre, stare razglednice, fotografije, plakate i dr.[14][15]

Zbirka geografskih karata i atlas[uredi | uredi izvor]

Zbirka geografskih karata i atlasa ima 821 jedinica građe, podeljene na stariju kartografsku građu i mape Istra i okolina,

  • rukom pisani kartografski materijal;
  • planove, katastarske mape i projekte;
  • savremeni kartografski proizvode;
  • brošure i turistički vodiče,
  • atlase i priručnike.

Od posebne vrednosti su tri izolara (knjige sa kartografskim prikazima ostrva i obala) koje takođe uključuju istočnu obalu Jadrana B. Bordone, S. Pinargentija i G. Rosacija iz 16. veka, kartografski prikaz mletačko-austrijske granice u Istri iz 1756. godine karte Istre J. Homana iz 18. veka. i A. Kapelari iz 1793. godine. Iz 18. i 19. veka. u zbirci se nalazi sačuvan i i manji broj planova gradova u Istri i planova i veduta grada Pule.

Spomen sobe[uredi | uredi izvor]

Spomen soba Mije Mirkovića[uredi | uredi izvor]

Spomen soba Mije Mirkovića, nakon što je otvorena 26. maja 2009. godine omogućila je zainteresovani građanima Pule i šire da vide i koriste 4.166 tomova knjiga i časopisa iz privatne biblioteke Mije Mirkovića - Mate Balote. Kao svestrana ličnost, ovaj ekonomista, istoričar, sociolog, diplomata, pisac, novinar ...ali i čovek iz naroda „ribar, mornar i fizički radnik kako je opisan u prvoj biografiji iz tridesetih godina 20. veka, za sobom je ostavio zbirku knjiga koje su danas pisani svedoci različitih interesa ove najsvestranije istarske erudite.[16]

Spomen sobu čini 7 polica i ormara iz Mirkovićeve radne sobe, antički radni sto, stolica, radio aparat iz 1930-tih, mastiljara, pepeljara, bugačica, nekoliko fotografija i kavez za ptice iz kojih su šezdesetih godina 20. veka (u kome je Mirković čuvao ljubimce - gardelini).[g][16]

Zaostavštinu Mije Mirkovića prvenstveno čine knjige i časopisi koje je sakupljao za života. Iako to nije njegova kompletna biblioteka, već dve trećine ukupnog broja Mirkovićevih knjiga, njihov sadržaj reprezentativno prikazuje njegova interesovanja - pre svega za poljoprivredu, ekonomiju, istoriju i politiku, ali postoje i knjige o književnosti. Spomen soba poseduje i Mirkovićeve originalne beleške i komentare na marginama knjiga, predmete koje je koristio, a može da se sedne i na stolicu potpisanu njegovim inicijalima...i pročita svih 18 pseudonima koje koristi Mijo Mirković.[16]

Spomen soba Antonija Smareglija[uredi | uredi izvor]

Univerzitetska biblioteka u Puli upravlja Spomen sobom i arhivom posvećenom kompozitoru Antoniju Smaregliju, koja je svečano otvorena, 5. maja 2004. godine, u njegovoj rodnoj kući u Puli, povodom 150-te godišnjice rođenja ovog istarskog kompozitora.[17]

Stalna postavka se nalazi se u sobi u prizemlju kompozitorove rodne kuće, i sadrži pisma, fotografije, partiture, audio zapise, publikacije, slike, grafike itd. Izložena su i umetnička dela posvećena kompozitoru, a posetioci mogu da slušaju ili gledaju audio i video zapise nekih njegovih kompozicija.[17]

Spomen biblioteka Eduarda Čalića[uredi | uredi izvor]

Spomen-biblioteka dr Eduard Čalić posvećena istraživanju nacizma, fašizma, antisemitizma, holokausta i uzroka i posledica Drugog svetskog rata, osnovana je u januaru 2004. godine Univerzitetskoj biblioteci u Puli. Osnovana je zahvaljujući donaciji biblioteke pokojnog dr. Eduarda Čalića koja sadrži 784 toma knjiga, koju je u skladu sa željom dr Čalića, poklonila njegova udovica, gospođa Elke-Marie Čalić iz Salcburga.[18]

Ova zbirka sadrži 784 naučne i publicističke knjige koje istražuju nacizam, fašizam, antisemitizam, holokaust i uzroke i posledice Drugog svetskog rata. Knjige su uglavnom na nemačkom, ali i na francuskom, engleskom, hrvatskom i drugim jezicima. Desetak knjiga objavljeno je pre 1945. godine, a ostale su objavljene od 1945. do 2000. godine. Pored toga, darivano je i oko dve stotine dokumentarnih fotografija, uglavnom kopiranih u nemačkim arhivima i muzejima. Snimljeni su tridesetih godina 19. veka i tokom Drugog svetskog rata i odnose se na pomenutu temu.[18]

Biblioteka koja u svojoj kolekciji čuva oko dve stotine tomova knjiga koje se bave ovim temama, namenjena je istoričarima, kao i svim građanima koji žele da saznaju istoriju ovih tragičnih događaja koji su obeležili 20. vek. Putem Interneta ova kolekcija postaje dostupan i dostupan širokom krugu korisnika u Hrvatskoj i širom sveta.[18]

Pored istorijske i istraživačke vrednosti ove kolekcije, ima za cilj da upoznaa i podigne svest o antifašističkim osnovama moderne Evrope, i ima i međunarodni značaj koji proističe iz višejezičnog karaktera ove kolekcije.[18]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ U novije vreme najvećim delom ove oduzete knjige vraćene su crkvenim vlastima.
  2. ^ Nemačka vlada je 1995. godine donirala oko 500 tomova novih knjiga (uglavnom leksikona i naučni radovi) objavljeni u Nemačkoj.
  3. ^ Jer je Istra u tom istorijskom razdoblju (od 1918. do 1943) bila deo Kraljevine Italije,
  4. ^ Ovaj svestrani akademik u to se doba intenzivno bavio pticama, a prema rečima njegovih sinova, u jednom trenutku je u njihovom zagrebačkom stanu imao čak 147 gardelina i kanarinaca.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tijana Barbić-Domazet, Bruno Dobrić, Aleksandar Ćatić, Damjana Frančić, Tea Grujić, Ivan Kraljević, Ester Krznarić, Ruža Šutalo, Loris Šorc, Vanessa Toić (2019) Sveučilišna knjižnica Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, 70 godina u službi znanosti, obrazovanja i očuvanja kulturne baštine (1949. – 2019) Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Sveučilišna knjižnica, ISBN 978-953-8278-33-4
  2. ^ „Sveučilišna knjižnica u Puli”. dnc.nsk.hr. Приступљено 9. 4. 2021. 
  3. ^ Puli, Sveučilišna knjižnica u (2006-09-08). „Sveučilišna knjižnica u Puli”. (SCHEME=URL). Архивирано из оригинала 13. 04. 2021. г. Приступљено 2021-04-09. 
  4. ^ Tijana Barbić-Domazet, Bruno Dobrić, Aleksandar Ćatić, Damjana Frančić, Tea Grujić, Ivan Kraljević, Ester Krznarić, Ruža Šutalo, Loris Šorc, Vanessa Toić (2019) Sveučilišna knjižnica Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, 70 godina u službi znanosti, obrazovanja i očuvanja kulturne baštine (1949. – 2019) Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Sveučilišna knjižnica, стр. 9-16 ISBN 978-953-8278-33-4
  5. ^ Vitomir Ujčić: Kazališni i kulturno-umjetnički život Pule u periodu od 1870. do 1918. godine, Pula, Naučna biblioteka, 1962.
  6. ^ „Sveučilišna knjižnica u Puli”. skpu.unipu.hr. Архивирано из оригинала 10. 04. 2021. г. Приступљено 2021-04-10. 
  7. ^ Walter Wagner - Bruno Dobrić: Mornarička knjižnica: knjižnica austrougarske mornarice – K.u.k. Marine-Bibliothek, Pula, Sveučilišna knjižnica, 1997.
  8. ^ Fran Radojica Barbalić: Brodarstvo Istre u doba propadanja jedrenjaka i stvaranja parobrodarstva, Pula, Naučna biblioteka, 197l.
  9. ^ Iz riznice Naučne biblioteke u Puli: izbor građe iz 16. i 17. stoljeća pohranjene u Naučnoj biblioteci u Puli (katalog izložbe), priprema građe i kataloga Eti Kalčić et al., Pula, Naučna biblioteka, 1987
  10. ^ а б „Rariteti Mornaričke knjižnice”. www.escape.hr. Архивирано из оригинала 10. 04. 2021. г. Приступљено 2021-04-10. 
  11. ^ „Zbirka starih knjiga i rukopisa - Sveučilišna knjižnica u Puli”. skpu.unipu.hr. Архивирано из оригинала 11. 04. 2021. г. Приступљено 2021-04-11. 
  12. ^ Đulijana Ličinić van Walstijn, Mariarosa Rigotti Longo, Fabio Vidali: Antonio Smareglia (1854-1929), posebno izdanje prigodom otvaranja spomen-sobe Antonia Smareglie, Pula, Sveučilišna knjižnica, 2004. (tekst na hrvatskom i talijanskom jeziku), (tekst na engleskom i njemačkom jeziku) 2006.
  13. ^ Paolo Petronio: Antonio Smareglia: život i skladateljski opus, prijevod s talijanskog Vanesa Begić, Vanda Radetić, ur. B. Dobrić, Pula, Sveučilište Jurja Dobrile, Sveučilišna knjižnica, 2013.
  14. ^ Iz fotoalbuma Richarda Schustera: 1914.-1917. = Aus dem Fotoalbum von Richard Schuster = 1914-1917, gl. ur. Andrej Bader; prijevod na njemački D. Brajković, Z. Freivogel, Pula, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Sveučilišna knjižnica, Arheološki muzej Istre, 2016.
  15. ^ Carski i kraljevski mornarički fotograf Alois Beer (1840-1916): Pulske fotografije, Pula, 2002. (katalog izložbe, tekst na hrvatskom i njemačkom jeziku)
  16. ^ а б в „Spomen-soba M. Mirkovića, Sveučilišna knjižnica u Puli”. skpu.unipu.hr. Архивирано из оригинала 11. 04. 2021. г. Приступљено 2021-04-11. 
  17. ^ а б Dobrić, Bruno. „Spomen-soba A. Smareglia - Sveučilišna knjižnica u Puli”. skpu.unipu.hr. Приступљено 2021-04-11. 
  18. ^ а б в г Dobrić, Bruno. „Memorijalna knjižnica dr. Eduarda Čalića”. skpu.unipu.hr. Архивирано из оригинала 18. 04. 2021. г. Приступљено 2021-04-11. 

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Projekt Bibliotečno-informacijski sustav Zajednice općina Rijeka. Pedagoški fakultet, Rijeka. 1985. str. 8-11
  • Prvi studij knjižničarstva u Hrvatskoj osnovan je 1986.godine u Zagrebu.
  • Rješenje o utvrđivanju mreže regionalnih matičnih biblioteka u SR Hrvatskoj. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 22, 1/4 (1976), str. 105-106.

Спољашње везе[uredi | uredi izvor]