Ušno-slepoočni živac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Donjovilični živac

Ušno-slepoočni živac (lat. nervus auriculotemporalis) je senzitivna grana donjoviličnog nerva, koja se odvaja od njegove zadnje završne grane.[1][2] Živac inerviše kožu ušne školjke i slepoočne regije, ali takođe prima i parasimpatička vlakna iz jezično-ždrelnog živca za inervaciju parotidne pljuvačne žlezde.[3]

Ušno-slepoočni živac nastaje iz dva korena, koja obuhvataju srednju moždaničnu arteriju i oko nje grade tzv. prstenastu zamku. Nakon što se korenovi spoje u jedno stablo na spoljašnjoj strani krvnog suda, živac se prostire unazad i upolje ispod krova infratemporalne jame, prolazi iza vrata donje vilice i ulazi u parotidnu ložu. Nakon toga on pravi zaokret pod pravim uglom, prolazi kroz gornji deo parotidne žlezde i ulazi u žleb između tragusa (trouglastog ispupčenja) ušne školjke i viličnog zgloba. U žlebu se živac pruža naviše (paralelno sa arterijskim i venskim sudovima) i dolazi do slepoočnog predela gde se deli u završne grančice.

Bočne grane ušno-slepoočnog živca su:

  • spojnične grane sa živcem lica (lat. rami communicantes cum nervi faciali), kojih ima od 1 do 4;
  • parotidne grane (lat. rami parotidei), za inervaciju parotidne žlezde;
  • prednji živci ušne školjke (lat. nervi auriculares anteriores), za inervaciju kože tragusa i prednjeg dela ušne školjke,
  • živac spoljašnjeg ušnog kanala (lat. nervus meatus acustici externi), za inervaciju kože kanala i
  • grana za bubnu opnu (lat. ramus membranae tympani) za inervaciju kože bubne opne.

Završne grane ušno-slepoočnog živca su površinske slepoočne grane (lat. rami temporales superficiales), koje se zrakasto šire i inervišu kožu slepoočnog predela.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Slavoljub V. Jovanović, Nadežda A. Jeličić (2000). Anatomija čoveka – glava i vrat. Beograd: Savremena administracija. ISBN 86-387-0604-9. 
  2. ^ Slavoljub V. Jovanović, Neva L. Lotrić (1987). Deskriptivna i topografska anatomija čoveka. Beograd, Zagreb: Naučna knjiga. 
  3. ^ Susan Standring, ur. (2009) [1858]. Gray's anatomy: The Anatomical Basis of Clinical Practice, Expert Consult. illustrated by Richard E. M. Moore (40 izd.). Churchill Livingstone. ISBN 978-0-443-06684-9. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Slavoljub V. Jovanović, Nadežda A. Jeličić (2000). Anatomija čoveka – glava i vrat. Beograd: Savremena administracija. ISBN 86-387-0604-9. 
  • Slavoljub V. Jovanović, Neva L. Lotrić (1987). Deskriptivna i topografska anatomija čoveka. Beograd, Zagreb: Naučna knjiga. 


Moždani živci
0 krajnji živac | I mirisni živci | II vidni živac | III živac pokretač oka | IV trohlearni živac | V trograni živac (oftalmični, gornjovilični, donjovilični živac) | VI živac odvodilac | VII živac lica | VIII tremno-pužni živac | IX jezično-ždrelni živac | X živac lutalac | XI pomoćni živac | XII podjezični živac