Fazil Ahmed-paša Ćurpilić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fazil Ahmed-paša Ćurpilić
Datum rođenja(1635-00-00)1635.
Mesto rođenjaVeles
Datum smrti3. novembar 1676.(1676-11-03) (40/41 god.)
Mesto smrtiIstanbul
RoditeljiMehmed-paša Ćuprilić

Fazil Ahmed-paša Ćuprilić (Veles, 1635Istanbul, 3. novembar 1676) bio je veliki vezir Osmanskog carstva iz dinastije Ćuprilića.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Fazil Ahmed-paša je bio sin Mehmeda-paše Ćuprilića. Obavljao funkcije namesnika Erzeruma i Damaska. Njegov vezirat (1661-1676) jedan je od najdužih u osmanskoj istoriji. Fazil je stekao visoku reputaciju. Stvorio je biblioteku Keprili koja je postala jedna od najvažnijih istorijskih biblioteka u Istanbulu. Tokom Fazilove vladavine izbila je afera sa Sabatajem Zevijem. Sebe je proglasio za novog mesiju i privukao je veliki broj sledbenika. Time je izazvao neprijateljsko raspoloženje prema Jevrejima. Veliki vezir pozvao je Zevija u Istanbul, bacio ga je u tamnicu u Jedrenu, a potom primorao da pređe na islam pod pretnjom smrtne kazne. Sabataj Zevi je umro u Albaniji 1675. ili sledeće godine. Njegova sekta ga je nadživela, posebno u Solunu, a iz nje su proistekle donme (preobraćeni). Fazil se interesovao za spoljnu politiku. Najpre je rešio pitanja Transilvanije. Podržavajući novog vladara Mihaila Apafija (1662), Osmanlije su zaratile protiv Austrijanaca i nakon niza pobeda i poraza sa njima zaključili mir u Vašvaru 1664. godine. Potom se osvetio osvajanju Krita. Ofanzivu je pokrenuo iz Moreje 1666. godine. Frančesko Morozini je pokrenuo pregovore o predaji Kandije 1669. godine. Mlečanima je omogućeno da zadrže Sudu, Karabuzu i Spinalongu na ostrvu, kao i Klis, na granici sa Bosnom. Tako su Turci posle 24 godina konačno osvojili ostrvo. Vezir je pokušao da iskoristi nesuglasice između Kozaka sa Dnjepra i iz Zaporožja. Prve su podržavali sultan i krimski kan, a druge kralj Poljske. Fazil se okrenuo protiv Poljske (1669) i uz pomoć Kozaka sa Dnjepra osvojio 1672. godine tvrđavu Kamenjec i opseo Lavov. Mir je sklopljen u Žuravni 1676. godine. Jan Sobjeski predao je Ukrajinu i Podoliju. Nekoliko dana nakon sklapanja sporazuma umro je Fazil Ahmed-paša. Jedno od njegovih dostignuća je i sklapanje Sporazuma o trgovinskim olakšicama sa smanjenjem carinskih dažbina sa 5% na 3% sa francuskim vlastima. Engleske kapitulacije obnovljene su bez ikakvih poteškoća, a Levantska kompanija izvlačila je korist od smanjenja obima posla sa Mlečanima, kao i od teškoća koje su imali Francuzi.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Rober Mantran, Istorija Osmanskog carstva, Klio, Beograd (2002)