Pređi na sadržaj

Falkao (futsaler)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Falkao
Falkao 2007.
Lični podaci
Puno ime Alesandro Rosa Vieira
Datum rođenja (1977-06-08)8. jun 1977. (47 god.)[1]
Mjesto rođenja Santa Kruz de Rio Pardo, Brazil
Državljanstvo Brazil
Visina 1,78 m
Pozicija krilni napadač
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
1989—1991 Gvarapira 47 (50)
1992—1996 Korintijans 132 (189)
1997—1998 GM—ševrolet 38 (45)
1999 Atletiko Mineiro 30 (38)
1999 Rio de Žaneiro 29 (38)
2000 Sao Paulo 32 (39)
2000—2002 Banespa 51 (70)
2003—2005 Malve/Haragva 62 (97)
2005 Sao Paulo (fudbal) 2 (0)
2005–2010 Malve/Žaragva 168 (220)
2011 Kotijana/Santos 28 (36)
2012–2014 Inteli 48 (66)
2014 Madvereira
2015 Brazil kirin
2015 Vasko da Gama
2016 Čenaj 5s 4 (5)
2020 Gremio 7 (1)
Ukupno 701 (1005)
Reprezentativna karijera**
1998—2018 Brazil 258 (401)
Nagrade
Predstavljajući  Brazil
Futsal
Panameričke igre
Zlatna medalja — prvo mesto Rio de Žaneiro 2007. Brazil
Svjetsko prvenstvo
Zlatna medalja — prvo mesto Brazil 2008. Brazil
Zlatna medalja — prvo mesto Tajland 2012. Brazil
Srebrna medalja — drugo mesto Gvatemala 2000. Brazil
Bronzana medalja — treće mesto Tajvan 2004. Brazil
Kopa Amerika
Zlatna medalja — prvo mesto Brazil 2000. Brazil
Zlatna medalja — prvo mesto Urugva 2008. Brazil
Zlatna medalja — prvo mesto Argentina 2011. Brazil
Srebrna medalja — drugo mesto Paragvaj 2003. Brazil
* Datum aktuelizovanja: 16. novembar 2022.
** Datum aktuelizovanja: 16. novembar 2022.

Alesandro Rosa Vieira (port. Alessandro Rosa Vieira; 8. jun 1977), poznatiji kao Falkao (port. Falcão), bivši je brazilski futsaler koji je igrao na poziciji krilnog napadača. Poznat je po svojim dobrim vještinama driblinga i snažnoj i preciznoj lijevoj nozi.[2][3] Najbolji je strijelac svih vremena u međunarodnim utakmicama, sa postignutih preko hiljadu golova; proglašen je za najboljeg futsalera na svijetu četiri puta (2004, 2006, 2011 i 2012),[4] dok je osvojio zlatnu kopačku za najboljeg strijelca Svjetskog prvenstva 2004. godine,[5] kao i dva puta zlatnu loptu, za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva — 2004. i 2008.[5] Sa reprezentacijom Brazila, dva puta je osvojio Svjetsko prvenstvo, tri puta Američki kup, deset puta Futsal gran pri, a po jednom Međunarodni kup, Kup nacija i Kup Latinske Amerike. Sa klubovima, devet puta je osvajao Futsal ligu, šest puta prvenstvo Paulista, pet puta prvenstvo Metropolitan, po tri puta Kup Sao Paula i Kup brazilskih klubova, dva puta prvenstvo Južne Amerike i jednom Kopa libertadores. Godine 2016. dobio je FIFA priznanje za nevjerovatnu karijeru.

Pokušavao je da izgradi i fudbalsku karijeru; tokom 2001. bio je na probi u Palmeiras, gdje nije zadovoljio, dok je 2005. odigrao dvije utakmice za Sao Paulo, ali se nije snašao i vratio se futsalu.[6]

Smatra se najboljim futsalerom svih vremena,[7][8] kao i Peleom futsala,[9] a učesnik je i dvije utakmice na kojima je bilo najviše gledalaca u istoriji futsala.[10]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Futsal je počeo da igra sa 13 godina, kada je počeo da igra za klub iz sjevernog dijela grada — Gvarapiru, gdje je proveo tri sezone nakon čega je prešao u Korintijans i postao profesionalac sa 16 godina.[11] Godine 1997. prešao je u klub GM—ševrolet, u vlasništvu kompanije General Motors.[11] Godine 1999. prešao je u Atletiko Mineiro, a zatim u Rio de Žaneiro, dok je 2000. prešao u Sao Paulo, a zatim i u Banespu.[11] Tokom 2001. godine, pozvao ga je fudbalski klub Palmeiras na probu; odigrao je 59 minuta prijateljske utakmice protiv Flamengo de Gvaruljosa i postigao je jedan gol, nakon čega je tražio izmjenu zbog jakih grčeva.[11] Nakon utakmice, izjavio je: „Potražiću savjete i poslušati šta trener ima da mi kaže. Možda sam pogriješio, ali mislim da sam pokazao određene kvalitete.“ Ipak, uprkos obećanju, nije dobio ugovor od Palmeirasa i vratio se futsalu u Banespu.[12]

Godine 2003. prešao je u Žaragvu, dok je 2005. ponovo pokušao da počne fudbalsku karijeru. Njegov brat Pedro bio je majstor za klima uređaje, koji je imao svoju firmu. Ugrađivao je uređaje u prebivalištu predsjednika fudbalskog kluba Sao Paulo — Marsela Žouvea, sa kojim sa kojim je pričao o svom bratu i organizovao im sastanak.[11] Žouve je predložio Falkau da bez ikakve prethodne probe potpiše šestomjesečni ugovor sa klubom, što je on prihvatio i došao u tim u kojem su bili Rožerio Seni, Dijego Lugano, Sisinjo i Grafite.[11] Žouva je doveo Falkaa iz marketinških razloga, ne pitavši trenera Emersona Leaa, kome se to nije svidjelo.[11] Debitovao je protiv Ituane i upisao je asistenciju. Navijači su bili oduševljeni i skandirali su mu, poručivši treneru da hoće da on igra.[11] Na naredne dvije utakmice nije igrao, a kada nije bio u timu ni na trećoj utakmici zaredom, navijači su zviždali treneru, nakon čega je izjavio da je Falkao loš na treninzima.[11] Nakon što je to izjavio i Sisinjo, navijači su se smirili, Falkao je povremeno ulazio u igru u nastavku sezone, nakon čega se vratio futsalu u Žaragvu.[11]

Godine 2011. prešao je u Santos, dok je 2012. prešao u Inteli, gdje je ostao dvije godine. Tokom 2014. i 2015. igrao je za Madvereiru, Brazil kirin i Vasko da Gamu. Na dan 26. juna 2015. privremeno se pridružio futsal tim Notingem Foresta, kako bi igrao na turniru u Kuvajtu.[13] Godine 2016. prešao je u indijski Čenaj, sa kojim je učestvovao na Azijskom prvenstvu u futsalu, na kojem je postigao pet golova, nakon čega je završio karijeru.

Godine 2020. nakon četiri godine pauze, odigrao je jednu utakmicu za Gremio i postigao het trik.[11]

Reprezentativna karijera[uredi | uredi izvor]

Za reprezentaciju Brazila debitovao je 1998. i igrao je do 2018. postigavši 401 gol na 281 utakmici. Na Svjetskim prvenstvima 2004. i 2008. proglašen je za igrača prvenstva. Sa reprezentacijom, osvojio je dva Svjetska prvenstva — 2008. i 2012. Na Svjetskom prvenstvu 2016. Brazil je prošao grupnu fazu sa svim pobjedama, nakon čega je u osmini finala igrao protiv Irana. Falkao je postigao tri gola, ali je utakmica završena 4:4, a Iran je pobijedio na šesterce.[14] Odmah nakon utakmice, svi igrači Irana su prišli Falkau i počeli da ga bacaju u vis, odajući mu priznanje zbog toga što završava karijeru.[11] Na prvenstvu, postigao je deset golova, dva manje od Rikardinja i dobio je bronzanu kopačku,[15] a sa 48 golova ukupno, postao je najbolji strijelac u istoriji Svjetskog prvenstva.[11]

Uspjesi[uredi | uredi izvor]

Klupski[uredi | uredi izvor]

  • Južnoameričko prvenstvo (2): 2001, 2004
  • Futsal liga (9): 1999, 2005, 2007, 2008, 2010, 2011, 2012, 2013, 2014
  • Kup brazilskih klubova (3): 1998, 2003, 2004
  • Kup Sao Paula (3): 1995, 1998, 2002
  • Prvenstvo Paulista (6): 1995, 1997, 2000, 2001, 2014, 2017
  • Prvenstvo Mineiro (1): 1999
  • Prvenstvo Katarinense (1): 2003
  • Prvenstvo Metropolitan (5): 1997, 1998, 1999, 2000, 2001
  • Kup tiper Sao Paulo: (2) 1997, 2001
  • Kopa libertadores (1): 2005
  • Šampionat Paulista (1): 2005

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

  • Svjetsko prvenstvo (2): 2008, 2012
  • Mundijalito (1): 2001
  • Kup nacija (1): 2001
  • Međunarodni kup rdž (1): 1998
  • Američki kup (3): 1998, 1999, 2011
  • Južnoameričke kvalifikacije (2): 2000, 2008
  • Latinski kup (1): 2003
  • Tajgers turnir Singapur (1): 1999
  • Turnir u Egiptu (1): 2002
  • Turnir na Tajlandu (1): 2003
  • Panameričke igre (1): 2007
  • Gran pri de futsal (10): 2005, 2006, 2007, 2008, 2009, 2011, 2013, 2014, 2015, 2018
  • KL svjetska serija 5s — Malezija (1): 2008
  • ODESUR igre (2): 2002, 2010

Individualno[uredi | uredi izvor]

  • Futsal igrač godine (4): 2004, 2006, 2011, 2012
  • FIFA zlatna kopačka (1): 2004
  • FIFA zlatna lopta (2): 2004, 2008
  • FIFA srebrna lopta (1): 2008
  • FIFA bronzana kopačka (1): 2016
  • FIFA nagrada za izuzetnu karijeru (1): 2016

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Falcão”. transfermarkt.com. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  2. ^ „VIDEO: Best of Falcão at Santos, the king of futsal”. BeSoccer. 17. 5. 2020. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  3. ^ „Where is the next futsal superstar?”. dougreedfutsal.com. 16. 1. 2014. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  4. ^ „Annual Futsal Awards”. www.futsalplanet.com. Arhivirano iz originala 25. 11. 2016. g. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  5. ^ a b „FIFA Tournaments - Players & Coaches - FALCAO”. FIFA.com. Arhivirano iz originala 13. 2. 2016. g. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  6. ^ „Oproštaj najvećeg u istoriji futsala: Falkao rekao zbogom!”. meridianbetsport.rs. 29. 10. 2018. Arhivirano iz originala 27. 11. 2022. g. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  7. ^ „Las Idas y Vueltas de Alessandro Rosa Vieira, 'Falcao'”. eurosport.com (na jeziku: španski). 18. 5. 2020. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  8. ^ „Falcão, Futsal God”. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  9. ^ „Falcao, the 'Pelé of futsal'”. World Soccer. 3. 5. 2014. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  10. ^ „The most attended futsal match in history: Brazil vs Argentina”. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  11. ^ a b v g d đ e ž z i j k l „B92.net GOAT – Čarobnjak”. b92.net. 29. 1. 2022. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  12. ^ Junior, Roberto (3. 10. 2016). „Falcão revela o que impediu ele de ficar no Palmeiras e lamenta: “Era meu melhor momento””. torcedores.com (na jeziku: španski). Pristupljeno 16. 11. 2022. [mrtva veza]
  13. ^ Richardson, Nick. „Alessandro Rosa Vieira Falcão signs for Nottingham Forest Futsal”. nottinghamforest.co.uk. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  14. ^ Leiva, Juanma. „Iran eliminate Brazil from the Fifa Futsal World Cup”. as.comdate=23. 9. 2016. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  15. ^ „FIFA Futsal World Cup Colombia 2016 - Awards”. FIFA.com. 10. 10. 2016. Arhivirano iz originala 20. 10. 2008. g. Pristupljeno 16. 11. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Фалкао_(футсалер)&oldid=27813175”