Finale Konkakafovog zlatnog kupa 2011.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Konkakafov zlatni kup 2011 — finale
2011 CONCACAF Gold Cup Final
Final de la Copa de Oro de la Concacaf 2011
Rouz boul je bio domaćin finala.
DogađajKonkakafov zlatni kup 2011.
Datum25. jun 2011. (2011-06-25)
StadionRouz boul, Pasadena
Igrač utakmiceHavijer Ernandez
SudijaHoel Agilar Salvador
Posećenost93.420
VremeSunčano, 82 °F (28 °C)
2009.
2013.

Finale Zlatnog kupa Konkakafa 2011. bilo je 11. finale Zlatnog kupa Konkakafa, međunarodnog šampionskog turnira Konkakafa, upravnog tela fudbalske asocijacije u Severnoj i Centralnoj Americi. Utakmica je odigrana 25. juna 2011. a finalna utakmica je igrana na Rouz boul u Pasadena , Kalifornija, Sjedinjene Američke Države. U trećem uzastopnom finalu, Sjedinjene Države i Meksiko su se takmičili u finalu, a Meksiko je bio branilac titule. Finale je bilo sedmo za Meksiko u istoriji Zlatnog kupa, dok je za Sjedinjene Države bilo osmo finale i njihovo četvrto uzastopno finale.

Drugu godinu zaredom, Meksiko je odbranio titulu Zlatnog kupa protiv Sjedinjenih Država, pobedivši ih u finalu rezultatom 4 : 2. Meksikanac Pablo Barera postigao je prvi i treći gol Meksika, dok su Andres Gvardado i Đovani dos Santos postigli drugi, odnosno četvrti gol. Majkl Bredli i Lendon Donovan postigli su golove za Sjedinjene Države na ovoj utakmici. Ovo je bio drugi put u 12 godina da su Sjedinjene Države izgubile od Meksika na svom tlu. Kao šampion Zlatnog kupa, Meksiko je izborio mesto na FIFA Kupu konfederacija u Brazilu za 2013. godinu kao predstavnik Konkakafa.[1][2][3]

Put do finala[uredi | uredi izvor]

SAD Kolo Meksiko
Protivnik Rezultat Grupna faza Protivnik Rezultat
 Kanada 2 : 0 Utakmica 1  Salvador 5 : 0
 Panama 1 : 2 Utakmica 2  Kuba 5 : 0
Gvadelup Gvadelup 1 : 0 Utakmica 3  Kostarika 4 : 1
Reprezentacija Uta Pob Ner Izg GD GP GR Bod
 Panama 3 2 1 0 6 4 +2 7
 Sjedinjene Države 3 2 0 1 4 2 +2 6
 Kanada 3 1 1 1 2 3 −1 4
Gvadelup Gvadelup 3 0 0 3 2 5 −3 0
Krajnja tabela
Reprezentacija Uta Pob Ner Izg GD GP GR Bod
 Meksiko 3 3 0 0 14 1 +13 9
 Kostarika 3 1 1 1 7 5 +2 4
 Salvador 3 1 1 1 7 7 0 4
 Kuba 3 0 0 3 1 16 −15 0
Protivnik Rezultat Nokaut faza Protivnik Rezultat
 Jamajka 2–0 Četvrtfinale  Gvatemala 2–1
 Panama 1–0 Polufinale  Honduras 2–0 (p.s.n.)

Meksiko[uredi | uredi izvor]

Selektiran u grupu A Zlatnog kupa, Meksiko je započeo svoju turnirsku kampanju 5. juna 2011. protiv reprezentacije Salvadora.[4]

Pre njihovog drugog meča grupne faze protiv reprezentacije Kube, otkriveno je da su petorica igrača u meksičkom timu, Antonio Naelson Sinha, Kristijan Bermudez, Edgar Duenas, Fransisko Havijer Rodrigez i Giljermo Očoa, svi bili pozitivni na klenbuterol. Petorica igrača su kasnije suspendovana iz tima za Zlatni kup i poslata kući.[5] Iako su bili pozitivni na supstancu, meksički zvaničnici su verovali da je lek nenamerno uzet, tvrdeći da su pozitivni rezultati testa uzrokovani konzumiranjem mesa uprljanog aminom.[6] Kasnije istog dana, uprkos nedostatku, Meksiko je ipak ostvario drugu pobedu na turniru protiv Kube, ponovo pobedivši rezultatom 5 : 0. I Havijer Ernandez i Đovani dos Santos su poostigli po dva pogodili za Meksiko. Treći strelac, Aldo de Nigris, postigao je pogodak za minut nakon što je ušao kao zamena u igru.[7]

Sledećeg dana, generalni sekretar Konkakafa Čak Blejzer zakazao je sastanak komiteta reprezentacija konfederacije, koji takođe služi kao organizacioni komitet Zlatnog kupa, koji je trebalo da bude sazvan kako bi se razmotrila situacija sa dopingom, uključujući eventualno omogućavanje Meksiku da zameni petoricu suspendovanih igrača. Međutim, sastanak je odložen kako bi se prikupilo više informacija.[8]

I dalje bez odluke iz Konkakafa, meksički tim je završio svoju grupnu utakmicu 12. juna pobedom od 4 : 1 nad Kostarikom. Sva četiri gola Meksika su postignuta u prvom poluvremenu. Meksička fudbalska federacija je 14. juna saopštila da su „B“ uzorci tih pet igrača negativni.[9]

Kao pobednik Grupe A, Meksiko je 18. juna igrao protiv trećeplasirane ekipe iz grupe B, Gvatemale. U rangiranju trećeplasiranih ekipa Gvatemala se plasirala dalje zbog bolje gol razlike u odnosu na Kanadu. Svoju pozitivnu gol razliku i plasman u četvrtfinale Gvatemala je izborila zahvaljujući pobedi od 4 : 0 nad Grenadom. U petom minutu igre, Karlos Ruiz iz Gvatemale, dao je gol i doveo Los Čapines u vođstvo od 1 : 0. Za Meksiko je to bio prvi put na celom turniru da su zaostajali za svojim protivnikom. U trećem minutu drugog poluvremena, de Nigris je postigao pogodak za Meksiko, izjednačivši na 1 : 1. Dvadeset minuta kasnije, Hernandez je postigao drugi i pokazalo se pobednički gol, čime je Meksiku omogućio plasman u polufinale.

Sledećeg dana, Organizacioni komitet Zlatnog kupa objavio je 19. juna da će Meksiku biti dozvoljeno da zameni suspendovane igrače.[10] Zamene su uspele da doputuju na vreme za polufinalni meč Meksika protiv Hondurasa.

Prethodnom polufinalnom utakmicom između SAD i Paname, određeno je da će pobednik meča igrati protiv SAD u finalu Zlatnog kupa. Bez golova u produžetku, Meksiko i Honduras su morali da igraju 30-minutni produžetak. U prva dva minuta, Meksiko je postigao dva gola i time poveo sa 2 : 0. Opet, de Nigris i Ernandez su dali po gol za El Tri, a obojica su postigli na isti način kao i protiv Gvatemale. Meksiko je uspeo da zadrži prednost od dva gola tokom ostatka prvog produžetka i celog drugog perioda, što im je omogućilo treći uzastopni plasman u finale.

Sjedinjene Američke Države[uredi | uredi izvor]

Domaćini Zlatnog kupa izvučeni su u grupu C, zajedno sa reprezentacijama Paname, Kanade i Gvadalupe.

Kao poslednja grupa koja je započela grupnu fazu, domaćini Zlatnog kupa otvorili su ovu fazu turnira 7. juna 2011.godine utakmicom protiv Kanade na Ford fildu u Detroitu. Pred publikom od 29.000 ljudi, Sjedinjene Države su postigle dva gol, svaki u različitim poluvremenima, što je bio i konačan rezultat i pobeda od 2 : 0 nad Kanadom. Amerikanac Džozi Altidor postigao je gol u 15. minutu, primivši loptu u šesnaestercu i pucao ispod kanadskog golmana Larsa Hiršfelda. U drugom delu igre, gol Klinta Dempsija u 62. minutu doveo je Sjedinjene Države do vođstva od 2 : 0, što bi bila njihova prva pobeda u grupnoj igri.

Četiri dana kasnije, Sjedinjene Države su pretrpele poraz u grupnoj fazi izgubivši od Paname rezultatom 1 : 2 na stadionu Rejmond Džejms u Tampi. Uz sve golove date u prvom poluvremenu, Panama je povela autogolom, u 19. minutu, Klarensa Gudsona. U 36. minutu jedanaesterac je dosudio zvaničnik Marko Antonio Rodrigez, omogućivši panamskom igraču Gabrijelu Gomezu da udvostruči vođstvo Paname. Njihovo vođstvo od dva gola je prepolovljeno zahvaljujući Gudsonu iz Sjedinjenih Država, koji je u 68. minutu pogodio Lendon Donovana iz kornera, čime je SAD smanjio vođstvo Panama na 1 : 2. Panamci su uspeli da se izbore sa talasom napada Amerikanaca i ostvarili pobedu rezultatom 2 : 1. Ovo je bio prvi poraz u grupnoj fazi Sjedinjenih Država u istoriji Zlatnog kupa. Sa Kanadom koja je pobedila Gvadalupe rezultatom 1 : 0, Sjedinjene Države su se našle za dlaku ispred Kanade za poziciju drugog mesta u grupi, istisnuvši Kanadu samo zbog gol razlike.

Iako su šanse da Sjedinjene Države ne uspeju da uđu u nokaut rundu bile male, čak i ako bi tim izgubio od Gvadalupa, pobeda u poslednjem grupnom meču bila je neophodna da bi tim prošao u četvrtfinale. Utakmica je odigrana u Lajvstrong sporting parku u Kanzas Sitiju 14. juna 2011. godine. reprezentacija Gvadelupe je krenula snažno i Stefan Ovraj igrač Gvadalupe je već u 4. minutu igre pogodio stativu. Uprkos ranom talasu napada Gvadalupea, Sjedinjene Države su postigle gol pri svom prvom udarcu na gol, zahvaljujući udarcu Altdora u 10. minutu, koji je pogodio sa 25 jardi. Rani gol je na kraju bio jedini gol na utakmici. Pošto je Panama remizirala 1 : 1 protiv Kanade, Sjedinjene Države su se plasirale u četvrtfinale kao vicešampioni grupe, po prvi put u istoriji Zlatnog kupa.

Nedelju dana kasnije, 19. juna 2011. godine, Sjedinjene Države su u četvrtfinalu igrale protiv pobednika Grupe B, reprezentacije Jamajke. Mediji su reprezentaciju Jamajke smatrali jednim od najjačih timova na turniru. U grupnoj igri, Jamajka je postavila rezultat 3 : 0 : 0, postigla je sedam i nije primila nijedan gol. Njihove najzapaženije pobede uključivale su pobedu od 2 : 0 protiv Hondurasa i od 4 : 0 nad Grenadom. Neki su čak smatrali Jamajku favoritom meča, sa visokom formom Jamajke i lošijom formom Sjedinjenih Država. Ipak, Sjedinjene Države su u četvrtfinalu izbacile Jamajku pobedom od 2 : 0. Pred rasprodatim tribinama na stadionu RFK u Vašingtonu, SAD su povele u 49. minutu autogolom i u 79. minutu golom Dempsija postavili konačan rezultat meča. Utakmica Paname i Salvadora u grupi je odlučivla ko će se pridružiti reprezentaciji SAD u daljnjem takmičenju, polufinalu. Panama je pobedila i time zakazala novu utakmicu protiv SAD.

Polufinalna utakmica između SAD i Kanade je odigrana 22. juna 2011. godine na stadionu Rilijant u Hjustonu, dve ekipe su bile dosta izjednačeni tokom skoro cele utakmice. Ipak u 76. minutu utakmice Dempsi je, na centaršut Donovana, postigao gol za svoju ekipu i doveo SAD u vođstvo od 1 : 0, što se na kraju ispostavilo da je to postao pobednički gol koji je SAD odveo u finale.

Finalna utakmica[uredi | uredi izvor]

Sjedinjene Države 2 : 4 Meksiko
Majkl Bredli Gol 8
Landon Donovan Gol 23
Izveštaj Pablo Barera Gol 2949
Andres Gardado Gol 36
Đovani dos Santos Gol 76
Gledalaca: 93.420
Sudija: Hoel Agilar (Salvador)
SAD
Meksiko
GK 1 Tim Hauard
RB 6 Stiv Kerundolo Izašao iz igre — zamenjen 11
CB 3 Karlos Bokanegra (c)
CB 21 Klarens Gudson
LB 14 Erik Ličaj
CM 4 Majkl Bredli
CM 13 Džermejn Džons Žuti karton 90
RW 22 Alehandro Bedoja Izašao iz igre — zamenjen 63
LW 8 Klint Dempstej Žuti karton 87
SS 10 Landon Donovan Žuti karton 33
CF 20 Fredi Adu Izašao iz igre — zamenjen 86
Zamene:
DF 12 Džonatan Bornstejn Ušao u igru 11
FW 9 Huan Agudelo Ušao u igru 63
MF 16 Saša Klještan Ušao u igru 86
Selektor:
Bob Bredli
GK 12 Alfredo Talavera
RB 16 Efrej Huarez
CB 4 Rafael Markez(c) Izašao iz igre — zamenjen 43
CB 15 Ektior Moreno
LB 3 Karlos Salsido Izašao iz igre — zamenjen 28
CM 6 Herardo Torado
CM 8 Izrael Kastro
RW 7 Pablo Barera Izašao iz igre — zamenjen 75
LW 18 Andres Gvardado
SS 10 Đovani dos Santos
CF 14 Havijer Ernandez
Zamene:
DF 20 Horhe Tores Nilo Žuti karton 81 Ušao u igru 28
DF 2 Ektor Rejnoso Ušao u igru 43
MF 13 Hesus Zavala Kastanjeda Ušao u igru 75
Selektor:
Hose Manuel de la Tore

Pomoćni sudija:
Ektor Vergara (Kanada)
Vilijam Tores (Salvador)
Četvrti sudija:
Volter Lopez Kasteljanos (Gvatemala)


centrado
Meksiko
Šampion
 Meksiko
6. titula

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Barrera rallies Mexico to Gold Cup crown”. concacaf.com. 2011-06-25. Arhivirano iz originala 1. 7. 2011. g. Pristupljeno 2011-06-25. 
  2. ^ „In an Early 2-0 Hole, Mexico Storms Back to Win the Gold Cup”. New York Times. 26. 6. 2011. Pristupljeno 27. 6. 2011. 
  3. ^ „Mexico claim Gold Cup glory”. ESPN Soccernet. 26. 6. 2011. Arhivirano iz originala 26. 10. 2012. g. Pristupljeno 27. 6. 2011. 
  4. ^ Schaerlaeckens, Leander (24. 6. 2011). „Another chapter in a heated rivalry”. ESPN.com. ESPN Internet Ventures. Pristupljeno 24. 6. 2011. 
  5. ^ „Mexico suspends five players”. CONCACAF.com. 2011-06-09. Arhivirano iz originala 12. 6. 2011. g. 
  6. ^ „Mexican team insists doping was accident”. CONCACAF.com. 2011-06-10. Arhivirano iz originala 13. 6. 2011. g. 
  7. ^ „Cuba 0-5 Mexico”. Global Sports Media. CONCACAF. Arhivirano iz originala 18. 6. 2011. g. Pristupljeno 6. 9. 2011. 
  8. ^ „Meeting on Mexican suspensions postponed”. CONCACAF.com. 2011-06-11. Arhivirano iz originala 13. 6. 2011. g. 
  9. ^ „Mexican "B" samples test negative”. concacaf.com. 2011-06-15. Arhivirano iz originala 18. 6. 2011. g. Pristupljeno 2011-06-15. 
  10. ^ „Gold Cup Organizing Committee authorizes Mexico to replace up to five players”. CONCACAF.com. 2011-06-20. Arhivirano iz originala 22. 6. 2011. g. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]