Flegija
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Flegija (grč. Phlegyas) (lat. Phlegyas) je sin boga rata Aresa i orhomenske princeze Hrise, kralj Lapita.[1]
Mitologija[uredi | uredi izvor]
Flegija je vladao krajevima koji su nekada pripadali Eteoklou, pre nego što je poginuo u ratu sedmorice protiv Tebe, a nasledio ih je tasta Alma.
Flegija je imao sina Iksiona, koji je bio otac kentaura i kćerku Koronidu, koja je postala majka Asklepija.
Kada mu je bog Apolon, zaveo kćerku, Flegija je zapalio njegov hram u Orhomanu. Ljut zbog toga, Apolon je Flegija ubio strelom, a zbog toga ga je Zevs kaznio večitom kaznom u podzemnom svetu. Kakva je to kazna bila nije poznato, pa čak ni Pindar, koji je prvi opisao Flegija o toj kazni ne iznosi nikakve detalje.
Neki autori Flegija nisu smatrali za kralja Lapita, već su njegove podanike nazivali Flegijevcima, a pod tim imenom srećemo ih i kod Homera. Pausinije ih opisuje kao razbojnike koje je Zevs istrebio uz pomoć munja, gromova i zemljotresa. Preživeli su stradali od kuge koje je na njih poslao bog Apolon.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Zamarovski 1985, str. 108.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb.