Frans-Pres

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Frans-Pres
[[Datoteka:‎|230p]]
Sedište Frans-Presa u Parizu
OsnivačCharles-Louis Havas
Datum osnivanja1835. (kao Havas)
Tipnovinska agencija
SedištePariz,
 Francuska
Područje delovanjaširom sveta
RukovodiociFabrice Fries
(predsednik i glavni izvršni direktor)
Broj zaposlenih2.400 (2018)
Veb-sajtwww.afp.com

Frans-Pres (franc. AFP - Agence France-Presse) je francuska novinska agencija.[1] Osnovao ju je Šarl Luj Havas (franc. Charles-Louis Havas) 1835. godine u Parizu i važi za najstariju svjetsku novinsku agenciju.[1]

Treća je po veličini u svijetu, posjeduje predstavništva u 110 zemalja svijeta i vijesti nudi na sedam svjetskih jezika. Zapošljava oko 1200 novinara (oko 250 fotografa) i preko 2000 slobodnih saradnika u 165 zemalja svijeta. Time posjeduje jednu od najgušćih novinarskih mreža na svijetu.

Status javno-pravnog servisa u Francuskoj, dobija 1957. godine, čime postaje nezavisna od države ali i od privatnih suvlasnika agencije. Upravni odbor (franc. conseil d'administration) agencije se sastoji od 10 predstavnika iz medija (8 iz novinskih kuća i 2 sa radio-stanica), 3 iz francuske vlade i 2 predstavnika radnika AFP-a. Stvarnu finansijsku nezavisnost AFP ipak ne posjeduje, pošto oko 40% njenog dohotka dolazi iz pretplata državnih institucija.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Zgrada na adresi 62, rue de Richelieu u Parizu, koju je izgradiloSociété générale des Annonces i koju je Ava koristio od 1921. godine kao sedište svojih reklamnih operacija, još uvek poznatih kao Ažans Ava.[2]:14

Agencija Frans-Pres ima svoje poreklo u Agenciji Ava, koju je 1835. godine u Parizu osnovao Šarl Luj Ava, što je čini najstarijim svetskim novinskim servisom.[3][4] Agencija je bila pionir u prikupljanju i širenju vesti kao robe,[3] i uspostavila se kao potpuno globalni entitet do kasnog 19. veka.[5] Dva radnika Ažans Ave, Pol Julijus Rojter i Bernhard Volf, osnovali su sopstvene novinske agencije u Londonu, odnosno Berlinu.[3]

Godine 1940, kada su nemačke snage okupirale Francusku tokom Drugog svetskog rata, novinsku agenciju su preuzele vlasti i preimenovala je u „Office français d'information“ (Francuska kancelarija za informisanje); samo je privatna reklamna kompanija zadržala ime Ažans Ava.[6] Dana 20. avgusta 1944, dok su se savezničke snage kretale ka Parizu, grupa novinara francuskog Pokreta otpora zauzela je kancelarije FIO i izdala prvu depešu vesti iz oslobođenog grada pod imenom Agencija Frans-Pres.

Osnovan kao državno preduzeće, AFP je posvetio posleratne godine razvoju svoje mreže međunarodnih dopisnika. Jedan od njih je bio prvi zapadni novinar koji je izvestio o smrti sovjetskog vođe Josifa Staljina 6. marta 1953. godine.[7] AFP je želeo da se oslobodi svog poluzvaničnog statusa i 10. januara 1957. godine Francuski parlament je usvojio zakon kojim se utvrđuje nezavisnost agencije. Od tog datuma, udeo prihoda agencije ostvarenih pretplatama iz vladinih službi je postojano opadao. Takve pretplate su predstavljale 115 miliona evra u 2011. godini.[8]

Agencija je 1982. godine počela da decentralizuje svoje uređivačko donošenje odluka osnivanjem prvog od svojih pet autonomnih regionalnih centara, u Hongkongu, tadašnjoj britanskoj zavisnoj teritoriji. Svaki region ima svoj budžet, administrativnog direktora i glavnog urednika. U septembru 2007. godine pokrenuta je AFP fondacija da promoviše više standarde novinarstva širom sveta.

Arhiv Mitrohin je identifikovao šest agenata i dva poverljiva kontakta KGB-a unutar agencije Frans-Pres koji su korišćeni u sovjetskim operacijama u Francuskoj.[9]

Godine 1991, AFP je osnovao zajedničko preduzeće sa Extel-om za stvaranje finansijskog servisa vesti, AFX News.[10] Prodato je 2006. godine kompaniji Thomson Financial.[11]

U oktobru 2008, Vlada Francuske je najavila poteze za promenu statusa AFP-a, čime je obuhvaćeno uključivanje spoljnih investitora. Dana 27. novembra te godine, glavni sindikati predstavljeni u matičnoj bazi kompanije u Francuskoj – CGT, Force Ouvrière, Syndicat national des journalistes,[12] Union syndicale des journalistes CFDT[13] i SUD, pokrenuli su onlajn peticiju protivljenja onome što vide kao pokušaj privatizacije agencije.

Francuski ministar kulture Frederik Miteran je 10. decembra 2009. objavio da osniva Komitet eksperata pod vođstvom bivšeg generalnog direktora AFP-a Henrija Piža da bi se oformili planovi za budući status agencije.[14] Dana 24. februara 2010. Pjer Luet je neočekivano najavio svoju nameru da podnese ostavku na mesto generalnog direktora do kraja marta i pređe na posao u Frans Telekomu.

U novembru 2013, AFP-u i Getty Images-u je naloženo da plate 1,2 miliona dolara kompenzacije slobodnom fotoreporteru Danielu Morelu za korišćenje njegovih slika objavljenih na Tviteru u vezi sa zemljotresom na Haitiju 2010. bez njegove dozvole, što predstavlja kršenje autorskih prava i uslova korišćenja Tvitera.[15][16]

Statut AFP-a je promenjen 2015. godine kako bi se uskladio sa evropskim zakonodavstvom kroz Zakon br. 2015-433 od 17. aprila 2015. godine.[17] Državno finansiranje AFP-a je tako modifikovano i strukturirano u dve komponente:

  • Finansijska nadoknada za misije Agencije od opšteg interesa
  • Komercijalne pretplate od države

Trenutni izvršni direktor i predsednik je Fabris Friz, a direktor globalnih vesti je Fil Četvind.[18]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Godine 1983, nagrada Albert Londres dodeljena je Patriku Meniju,[19] koji je napisao seriju članaka o 600 Francuza koji su bili prisilno zatočeni u Gulagu posle Drugog svetskog rata. Godine 1984, objavljena je njegova knjiga Les Mains coupées de la Taïga.

Godine 1988, Semi Kec je dobio sledeću nagradu Albert Londres.[19] Zajedno sa svojim kolegom iz oslobodilačkog pokreta Seržom Šalandonom, on je 6 godina pratio događaje iz Libijskog građanskog rata.

Dana 17. oktobra 2014, međunarodna direktorka AFP-a Mišel Leridon dobila je nagradu za istraživanje i izveštavanje na Međunarodnom kongresu novinarstva i informisanja. Mišel Leridon je bila autorka članka „Pokrivanje ISIS-a“, koji je postavljen na blog agencije.

U decembru 2014. godine, Bulent Kilič je proglašen za fotoreportera godine časopisa Tajm zbog svog izveštavanja o događajima na Bliskom istoku i u Evropi.[20] Fotograf je dobio isto priznanje od lista The Guardian.[21]

Statuti[uredi | uredi izvor]

AFP posluje prema zakonu iz 1957. godine kao komercijalno preduzeće nezavisno od Francuske vlade. AFP-om upravlja izvršni direktor i odbor koji se sastoji od 15 članova:

Misija AFP-a je definisana u njegovom statutu:[22]

  • Agencija Frans-Pres ne sme ni pod kojim okolnostima uzeti u obzir uticaje ili razmatranja koja mogu da ugroze tačnost ili objektivnost informacija koje pruža; ni pod kojim okolnostima ne sme biti pod kontrolom, de fakto ili de jure, bilo koje ideološke, političke ili ekonomske grupacije;
  • Agencija Frans-Pres mora, u meri u kojoj njeni resursi to dozvoljavaju, da razvija i unapredi svoju organizaciju kako bi francuskim i stranim korisnicima pružala tačne, nepristrasne i pouzdane informacije na redovnoj i neprekidnoj osnovi;
  • Agencija Frans-Pres mora, u meri u kojoj to njeni resursi dozvoljavaju, da obezbedi postojanje mreže objekata dajući joj status svetske informativne službe.

Broj zaposlenih[uredi | uredi izvor]

Sa sedištem u Parizu, AFP pokriva 151 zemlju, sa 201 kancelarijom, 50 lokalnih dopisnika i pet regionalnih centara: Vašington (Severna Amerika), Hongkong (Azija-Pacifik), Montevideo (Latinska Amerika), Nikozija (Bliski istok), Pariz (Evropa i Afrika).

AFP kaže da zapošljava 2.400 ljudi 100 različitih nacionalnosti, uključujući 1.700 novinara. Pruža informacije na šest jezika (francuski, engleski, španski, nemački, portugalski i arapski), dvadeset četiri sata dnevno.[23]

Investicije[uredi | uredi izvor]

Značajne investicije uključuju:

  • thAFP GmbH
    AFP GmbH je podružnica AFP-a u Nemačkoj, koja proizvodi usluge na nemačkom jeziku za lokalnu štampu, internet i korporativne klijente.
  • SID
    Sport-Informations-Dienst (SID) proizvodi sportske usluge na nemačkom jeziku.
  • Citizenside
    AFP je 2007. godine kupio 34% udela u Skuplajvu, foto i video agenciji za građane na internetu. Osnovan u Francuskoj 2006. godine, Skuplajv je preimenovan u Citizenside nakon ove investicije, ali je AFP ubrzo prodao svoje akcije agregatoru vesti Newzulu.[24]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 13. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ Isabelle Brot (1967), „Les archives de l'Agence Havas”, La Gazette des Archives, 56: 11—24, doi:10.3406/gazar.1967.1946 
  3. ^ a b v Toal, Gerard (2014). Thrift, Nigel; Tickell, Adam; Woolgar, Steve; Rupp, William H., ur. Globalization in Practice. Oxford: Oxford University Press. str. 199. ISBN 978-0199212620. 
  4. ^ James F. Broderick; Darren W. Miller (2007). Consider the Source: A Critical Guide to 100 Prominent News and Information Sites on the WebNeophodna slobodna registracija. Information Today, Inc. str. 1. ISBN 978-0-910965-77-4. 
  5. ^ Kuhn, Raymond (2011-03-01). The Media In Contemporary France. New York: McGraw-Hill Education. str. 3. ISBN 978-0335236220. 
  6. ^ Palmer, M. B. (1976). „L'Office Français d'Information (1940-1944)”. Revue d'Histoire de la Deuxième Guerre Mondiale. 26 (101): 19—40. JSTOR 25728734. 
  7. ^ „‘Stalin is dead’: the story behind the scoop”. AFP Correspondent. 2023-03-03. 
  8. ^ „N° 3806 tome VII – Avis de M. Michel Françaix sur le projet de loi de finances pour 2012 (n°3775)”. Pristupljeno 19. 1. 2016. 
  9. ^ Andrew, Christopher, Vasili Mitrokhin (2000). The Sword and the Shield: The Mitrokhin Archive and the Secret History of the KGB. Basic Books. ISBN 0-465-00312-5. str. 169-171.
  10. ^ AFP and Financial Wires Encroach on Original Market : Reuters News: Clients Defect. By Erik Ipsen, Published: February 13, 1992 Ipsen, Erik (13. 2. 1992). „nytimes.com”. The New York Times. 
  11. ^ Thomson Financial acquires AFX. Publication: Information World Review Publish date: July 10, 2006, „highbeam.com”. Arhivirano iz originala 5. 11. 2012. g. 
  12. ^ „Bienvenue sur le site du SNJ”. Pristupljeno 19. 1. 2016. 
  13. ^ „Actualités”. Pristupljeno 19. 1. 2016. 
  14. ^ „December 2009: Government Sets up Committee to Study Agency's Future”. Arhivirano iz originala 16. 1. 2011. g. Pristupljeno 19. 1. 2016. 
  15. ^ Ax, Joseph (22. 11. 2013). „Photographer wins $1.2 million from companies that took pictures off Twitter”. Reuters. Pristupljeno 25. 11. 2013. 
  16. ^ Laurent, Olivier (24. 11. 2013). „Getty Images disappointed at $1.2m Morel verdict”. British Journal of Photography. Incisive Media. Arhivirano iz originala 26. 11. 2013. g. Pristupljeno 25. 11. 2013. 
  17. ^ Légifrance (18. 4. 2015). „Loi n° 2015-433 du 17 avril 2015 portant diverses dispositions tendant à la modernisation du secteur de la presse”. Pristupljeno 16. 3. 2017. .
  18. ^ Agence France-Presse (17. 1. 2012). „AFP management”. 
  19. ^ a b „Les lauréats”. www.scam.fr. Arhivirano iz originala 21. 10. 2021. g. Pristupljeno 18. 04. 2023. 
  20. ^ „Photos: TIME Picks Bulent Killic as the Best Wire Photographer of 2014 | Time”. 
  21. ^ Desk, Picture (29. 12. 2014). „Photographer of the year 2014: Bulent Kilic – in pictures | Art and design | The Guardian”. The Guardian. 
  22. ^ „Full Text of AFP's Statutes in English”. Agence France-Presse. 12. 6. 2017. Pristupljeno 22. 10. 2018. 
  23. ^ Agence France-Presse (2020). „L'AFP en chiffres”. Arhivirano iz originala 1. 1. 2020. g. 
  24. ^ Aubert, Aurélie; Nicey, Jérémie (2017). Allan, Stuart, ur. Photojournalism and Citizen Journalism: Co-operation, Collaboration and Connectivity. New York, NY: Taylor & Francis. str. 238. ISBN 978-1351813457. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]