Franc Jegeršteter

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Franc Jegeršteter
Franc Jegeršteter
Ime po rođenjuFranc Huber
Datum rođenja(1907-05-20)20. maj 1907.
Mesto rođenjaSankt Radegund
 Austrougarska
Datum smrti9. avgust 1943.(1943-08-09) (36 god.)
Mesto smrtiBradenburg
 Treći rajh
Uzrok smrtiOdsecanje glave
SupružnikFrancicka Švaninger (1913 – 2013)
Deca3

Franc Jegeršteter (nem. Franz Jägerstätter; Sankt Radegund, 20. maj 1907Brandenburg, 9. avgust 1943) bio je austrijski zemljoradnik koji je odbio da služi u nemačkoj vojsci u Drugom svetskom ratu, zbog čega je bio osuđen na smrt i naposletku ubijen u zatvoru Brandenburga. Rimokatolička crkva ga je kasnije beatifikovala, proglasivši ga blaženikom i mučenikom.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Seoska kuća u Sankt Radegundu gde je živeo Franc Jegeršteter

Franc Jegeršteter je rođen u Sankt Radegundu, seocetu između Salcburga i Braunaua na Inu, kao vanbračno dete Rozalije Huber, sobarice, i Franca Bahmajera, zemljoradnika.[1] Odgojili su ga baba i deda. Njegov biološki otac je poginuo na ratištu u Prvom svetskom ratu. Kada mu se majka udala 1917. godine, Franca je zakonski usvojio očuh Hajnrih Jegeršteter, čije je prezime poneo.

U mladosti je bio divljeg temperamenta, ali se njegova svakodnevica nije mnogo razlikovala od života austrijskih omladinaca tog vremena. Radio je zemljoradničke poslove, a povremeno i kao rudar u Ajsenercu, sve do 1933. godine kada je nasledio očuhovo domaćinstvo. Oženio se sa Franciskom Švaninger (1913 – 2013) na Veliki četvrtak 1936. godine. Nakon crkvenog venčanja mladi bračni par se uputio na hodočašće u Rim. Franciska je bila duboko religiozna devojka, te je Franc pod njenim uticajem počeo da čita Bibliju i žitija svetaca. Sa njom je dobio tri ćerke.

Kada su nemačke trupe došle u Austriju marta 1938. godine, Jegeršteter je odbio mesto predsednika Sankt Radegunda. Bio je jedina osoba u selu koja je glasala protiv Anšlusa 10. aprila, ali su vlasti odbile da uračunaju njegov glas i proglasile su stopostotnu podršku sela. Iako je učestvovao u vojničkoj obuci u vojničkom garnizonu Ensa, bio je od početka antinacistički orijentisan. Priključio se Trećem redu Svetog Franje 8. decembra 1940. godine. Na leto 1941. godine postao je crkvenjak u lokalnoj parohijskoj crkvi, što mu je omogućilo da vojni poziv odbije četiri puta. Ne bi li našao podršku u svom antinacističkom stavu, posetio je biskupa u Lincu, ali se razočarao kada je shvatio da se crkveni velikodostojnici rimokatoličke crkve drže podalje od javne osude nacističkih zločina.[1][2]

Hapšenje i smrt[uredi | uredi izvor]

Jegeršteter je primio konačni vojni poziv 23. februara 1943. godine. U to vreme, najstarija ćerka mu je imala nepunih 6 godina. Čvrsto je ostao pri stavu da ne želi da se priključi vojsci nacističke Nemačke, te je, došavši u kasarnu Vermahta u Ensu 1. marta, odbio da položi zakletvu pozivajući se na prigovor savesti. Ponudio se da služi kao bolničar u vojci, ali je molba bila odbijena.[3] Istog dana je uhapšen i zatvoren, prvo u Lincu, a potom je premešten u Berlin 4. maja. Sveštenik iz njegovog sela ga je obilazio u zatvoru pokušavši da ga odgovori, ali u tome nije uspeo. Kada je Jegeršteter čuo da su sveštenika Franca Rajniša pogubili jer je odbio da položi zakletvu Hitleru, još više se učvrstio u svom pacifističkom stavu.

Optužen za podrivanje vojnog morala, Franc Jegeršteter je osuđen na smrt u vojnom sudskom procesu 6. jula 1943. godine. Premešten je u zatvor u Brandenburgu 9. avgusta, gde je istog dana bio giljotiniran, stradavši u svojoj 36. godini. Njegov pepeo je položen na groblje u Sankt Radegundu 1946 godine.

Nasleđe[uredi | uredi izvor]

Spomen-ploča na zgradi nekadašnjeg vojnog suda gde je Jegeršteter bio osuđen na smrt

Tokom rata i neposredno nakon njega, Austrijanci, a posebno oni koji su služili u ratu, negativno su se odnosili prema Jegeršteterovom činu i smatrali su ga izdajnikom. Seoski živalj Sankt Radegunda prvobitno je odbio da se njegovo ime upiše na zajedničkom spomeniku poginulima u ratu, dok su njegovoj udovici odbijali da dodele penziju sve do 1950. godine.

Sudbina ovog pacifiste nije bila poznata široj javnosti sve do 1964. godine, kada je američki sociolog Gordon Zan objavio njegovu biografiju pod imenom „U samotničkom svedočenju” (engl. In Solitary Witness). Tomas Merton, trapistički monah i mirovni aktivista, uključio je poglavlje o životu Jegerštetra u svoju knjigu „Vera i nasilje” iz 1968. godine.

Austrijski televizijski film u režiji Aksela Kortija pod imenom Odbijanje (nem. Verweigerung) prikazan je 1971. godine i u njemu je Kurt Vajncirl tumačio Franca Jegerštetera.

Bronzana tabla sa njegovim citatom je postavljena u pacifističkom spomen-parku u Šerbornu, država Masačusets, 1994 godine.

Jegeršteter je bio predmet godišnje konferencije Braunauer Zeitgeschichte-Tage 1995. godine.

Sud ga je zvanično rehabilitovao 7. maja 1997. godine.

U junu 2007. godine papa Benedikt XVI ga je proglasio mučenikom. Iste godine 26. oktobra Jegeršteter je beatifikovan u obredu koji je vodio kardinal Žoze Saraiva Martinš u Novoj katedrali u Lincu.[4] Proslavlja se 21. maja, što je bio dan njegovog krštenja.

Dokumentarac Franc Jegerešteter: čovek od savesti (Franz Jaegerstaetter: A Man of Conscience) prikazan je 2011. godine.

Igrani film Ukradeni život (engl. A Hidden Life), iz 2019. godine, poetski tematizuje život i stradanje Franca Jegerštetera. Film je režirao i scenario napisao američki reditelj Terens Malik. Scenario je zasnovan na pismima koja su Frandž i njegova žena Franciska razmenjivali, a koje je posthumno priredila Erna Puc. Glavne uloge tumače August Dil i Valeri Pahner, dok sporedne uloge tumače Matijas Šunarts, Karl Markovič, Jirgen Prohnov, Franc Rogovski, kao i Majkl Nikvist i Bruno Ganc, kojima su ovo bile ujedno i poslednje uloge za života.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Popham, Peter (26. 10. 2007). „Austrian farmer executed for defying Nazis on path to sainthood”. The Independent. [mrtva veza]
  2. ^ "Franz Jägerstätter 1907 – 1943 - Martyr" Arhivirano 2014-09-15 na sajtu Wayback Machine
  3. ^ „Bl. Franz Jägerstätter (1907-1943) - Biography”. Pristupljeno 8. 10. 2016. 
  4. ^ „Franz Jägerstätter- Against the Stream” (PDF). ¡Presente!. sv. 13 br. Spring. 2008. str. 3. Arhivirano iz originala (PDF) 31. 1. 2013. g. Pristupljeno 28. 2. 2010. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]