Hamam Šejha Bahaija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
حمام شیخ بهایی
Opšte informacije
MestoIsfahan  Iran
Koordinate32° 19′ 17.38″ N 51° 39′ 27.86″ E / 32.3214944° S; 51.6577389° I / 32.3214944; 51.6577389
Vrsta spomenikaKulturno dobro
Vreme nastankaXVII vek
Tip kulturnog dobraHamam (Javno kupatilo)

Hamam Šejha Bahaia je istorijski hamam (javno kupatilo) u gradu Isfahanu, u Iranu. Hamam datira iz perioda dinastije Safavida i nalazi se u aleji Šejha Bahaia u ulici Abdorazaka. To je najpoznatiji hamam u Isfahanu. Njega je izgradio Šejh Bahai 1616. godine u periodu vladavine Šaha Abasa I. Nalazi se između Džame džamije i Harunije u starom bazaru, blizu Darb-e Imam. Zbog svoje jedinstvene karakteristike, postoje mnoge priče i legende u vezi sa hamamom.

Način grejanja kupatila[uredi | uredi izvor]

Narod u Isfahanu je još od starih vremena verovao da je Šejh Bahai izgradio peć ovog hamama, tako da se mogao zagrejati samo jednom svećom koja se stavljala pod kazan peći. On je izgradio prazan zatvoren prostor i zapalio sveću u njemu, i sveća je gorela veoma dugo vremena i zagrevala vodu hamama. Postoje različite priče o gorivu za grejanje vode u kupatilu, koje se ne mogu dokazati jer nije urađeno potpuno istraživanje o tome.

Najrealnija pretpostavka o gorivu za grejanje vode u kupatilu jeste da su se koristile podzemne keramičke cevi između javnog toaleta Džame džamije i hamama i da su se verovatno koristili gasovi kao što su metan i sumpor oksid koji se direktnim sagorevanjem bili izvor grejanja ili gasovi dobijeni od otpadnih voda hamama. Prema rečima starih stanovnika u susedstvu, postojala je veštačka močvara iza kotlarnice i otpadne vode su oticale u ovu močvaru a potreban gas je dobijan iz ove močvare.[1] Hamam Šejha Bahaia je imao dve svlačionice, veću i manju. Beća je bila za muškarce i manja za žene. Hamam je imao i bazen koji se grejao i rezervoar za vodu.

Prostor za bazen se koristi u ovom trenutku, kao privatna tekstilna fabrika, ali je do pre 20 godina hamam Šejha Bahaia bio u upotrebi, posle je zatvoren i nakon 10 godina došao u posed Organizacije za kulturnu baštinu, rukotvorine i turizma. Od 2007. godine ova organizacija je započela restauraciju hamama.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „راز گرم شدن حمام شیخ‌بهایی تنها با یک شمع/ توقف تعمیرات حمام”. خبرگزاری مهر - اخبار ایران و جهان - Mehr News Agency (na jeziku: persijski). 21. 5. 2015.