Hargita–Madaraš
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Δ
|
„Zemlja Sekelja“ na mapi |
Hargita–Madaraš (mađ. Madarasi-Hargita rum. Harghita-Mădăraș) je planinski vrh na Hargiti. Sa visinom od 1801 m predstavlja najvišu kotu u istorijskoj zemlji Sekelja i vrh nekadašnjeg stratovulkanskog kratera.
Ostali vrhovi na ivici vulkanskog kratera su Oltarke (Oltárkő) (1358 m), Rakoci-Hargita (Rákosi-Hargita) (1755 m), Madefalvi-Hargita (Madéfalvi-Hargita) (1709 m) i Čičoi-Hargita (Csicsói-Hargita) (1756 m).
Širina vulkanskog kratera iznosi 5 km. Sa južne strane izvire najduži hargitski vodeni tok Varđaš potok (Vargyas-patak). Istorijski nazivi za ovaj planinski vrh su:
- Galusov krov (Galusz-tető)
- Velika Hargita (Nagy-Hargita)
- Snežnik (Havas)
- Veliki snežnik (Nagy-havas)
- Velik šuma (Nagyerdő)[1]
- Naziv „Sveta planina Sekelja“ (székelyek szent hegye) je prvi uveo Peter Tofalvi (Tófalvi Péter) 1998. godine. Ovaj naziv se koristi često u literaturi ali nije prihvaćen kao zvaničan.
Turizam
[uredi | uredi izvor]Na Hargiti ovaj vrh je najposećeniji i najpogodniji za turizam. Na severozapadnoj strani, na nadmorskoj visini od 1650 m se nalazi planinarska kućica. Planinarska kuća je izgrađena 1941. godine i odatle se pruža širok pogled na okolne planine i planinske bazene.
Na nadmorskoj visni od 1500-1760 m se nalaze skijaški tereni i skijaška sezona traje od sredine devembra pa sve do sredine aprila. Dužina staza se kreće od 100 m pa do 1500 m
Galerija slika
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Imena navedena na srpskom jeziku su prevod sa mađarskog jezika
Pisani izvori
[uredi | uredi izvor]- Torjai Rácz Zoltán: Erdély hegyei 2: Hargita-hegység (Pallas-Akadémia Könyvkiadó, Csíkszereda, 1998)
- Hargita megye útkönyve (Csíkszereda, 1973)