Hram u Denderi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hram u Denderi

Hram u Denderi
Informacije o hramu
Država Egipat
Noma Gornji Egipat
Božanstva Hator (glavno), Izis
Istorijske informacije
Period Šesta dinastija, Srednje kraljevstvo, Ptolemejidi
Izgradnja započeta Staro kraljevstvo (Pepi I)
Opis

Šema hrama
Širina glavnog hrama 35 metara
Dužina glavnog hrama 81 metar

Hram u Denderi je staroegipatska grupa hramova u Denderi, 55 km severno od Luksora u Gornjem Egiptu. To je jedan od najpoznatijih hramova Egipta i bio je posvećen boginji Hator. Nalazi se u oblasti antičke provincijske prestonice Tentirisa, koji je važio za važan religijski centar. Danas očuvani kompleks hramova spada u najbolje očuvane egipatske hramove.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Danas očuvani hram potiče iz doba dinastije Ptolemejida, ali se bazira na ranijim građevinama, koje su tu postojale od Starog kraljevstva. Kult boginje Hator postojao je u Denderi, po nekim izvorima, još u praistoriji. Tekstovi u kripti pominju da je hram osnovan u predinastičko vreme. On se pominje u doba Keopsa na jednoj kutiji u kraljevskoj palati u Memfisu.[1] Najraniji poznati hram je izgrađen u vreme vladavine Pepija I, koji je bio prvi faraon nosilac titule „Sin (boginje) Hator, gospodarice Dendere“, što ukazuje na poseban značaj koji je Dendera imala u vreme šeste dinastije.

Najraniji ostaci potiču iz Srednjeg kraljevstva i nalaze se u kapeli božanstva Ka Mentuhotepa II. U jednom dekretu Amenemheta I po prvi put se pominje festival hrama u Dendari. Neki reciklirani kameni blokovi nose imena faraona od Mentuhotepa II u doba Srednjeg kraljevstva, do Šebitka u dvadesetpetoj dinastiji. Tokom osamnaeste dinastije hram je obnovljen u vreme Tutmosa III, a dekoraciju su dodali različiti vladari Novvog kraljevstva, kao to su Amenofis III, Ramzes II i Ramzes III-[1]

U vreme kasnih Ptolemejida došlo je do izgradnje potpuno novog glavnog hrama, što je izvedeno u tri etape. Prva etapa počela je 16. jula 54. godine p. n. e.[1] sa izgradnjom centralne građevine u vreme Ptolemeja XII. Godine 29. p. n. e. hram je bio skoro sagrađen, i sveštenici su počeli da obavljaju svoje dužnosti. Car Tiberije je započeo izgradnju pronaosa sa stubovima boginje Hator, na kojima se nalaze i imena careva Kaligule, Klaudija i Nerona.

Treća etapa izgradnje je bila u vreme Nerona, kada je uređena unutrašnjost hrama, dvorište sa stubovima i kapija. Ovaj projekat nije dovršen. Za vreme vladavine Domicijana i Trajana nastala je kapija na severnom ulazu. Kasnije su izgrađeni bazen sa svetom vodom, sanatorijum i rimske cisterne. Poslednja građevina bila je koptska bazilika iz petog veka.[2]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Cauville: Encyclopedia of the Archaeology of Ancient Egypt, 1999, S. 252
  2. ^ Cauville: Encyclopedia of the Archaeology of Ancient Egypt, 1999, S. 252-253