Cao Sjuećin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Statua Cao Sjuećina

Cao Sjuećin (kin: 曹雪芹, Cao Xueqin, oko 17241763) je bio kineski pisac i filozof iz 18. veka.

Rođen je kao Džan (kin: 曹霑, Zhan) u bogatoj porodici, da bi ubrzo potpuno osiromašio. Potom je, živeći u bedi u Pekingu, napisao osamdeset poglavlja romana „Kamen“, ali ga nije dovršio. Nakon njegove smrti roman je u periodu između 1791. i 1792. nadopunjen sa četrdeset novih poglavlja a naslov mu je promenjen u „San u crvenom paviljonu“. Roman se smatra remek-delom kineske romaneskne književnosti i delom autobiografskim tekstom. U njemu junak, mladi i lepi Bao Ju, živi u plemićkoj palati raskošno i bezbrižno sa svojim rođakama i sluškinjama da bi odjednom tajanstveno nestao[1] .

Beskonačni san Bao Jua[uredi | uredi izvor]

Bao Ju je sanjao da se nalazi u vrtu istovetnom njegovom. „Je li moguće“, govoraše, „da postoji vrt koji je jednak mom?“ Nekoliko sluškinja mu se približi. Bao ostade zbunjen: „Zar još neko ima sluškinje tako nalik Hsi Jen, Bin Er i svima onima u mojoj kući?“ Jedna od sluškinja povika: „Evo Bao Jua. Kako je došao dovde?“ Bao Ju pomisli da su ga prepoznale. Krenu napred i reče sluškinjama: „Šetao sam. Slučajno sam došao ovamo. Prošetajmo malo.“ Sluškinje se stadoše smejati: „Kakva zaslepljenost! Zamenili smo te s Bao Juom, našim gospodarem, ali ti nisi privlačan kao on.“ Behu to sluškinje nekog drugog Bao Jua. „Drage sestre“, reče im on, „ja sam Bao Ju. Ko je vaš gospodar?“" „Bao Ju“, odgovoriše one. „To su mu ime dali njegovi roditelji, a sastavljeno je od dvaju značenja: Bao (dragocen) i Ju (nefrit) kako bi mu život bio sretan i dug. Kako si se usudio uzeti njegovo ime?“ One se udaljiše smejući se. Bao Ju ostade zaprepašten. „Još niko sa mnom nije tako loše postupao. Zašto me te devojke preziru? Postoji li doista drugi Ju? Moram se u to uveriti.“ Moren tim mislima, nađe se u nekom dvorištu koje mu se učini čudno poznatim. Pope se uza stepenice i uđe u sobu. Ugleda nekog mladića kako leži. Pokraj kreveta devojke se smejahu zabavljajući se s njime. Mladić uzdahnu. Jedna od sluškinja reče: „O čemu sanjaš, Bao Ju? Jesi li nesretan?“ „Usnio sam nadasve čudan san. Sanjao sam da sam bio u vrtu i da me nijedna među vama nije prepoznala. Ostavile ste me samog. Pratio sam vas do kuće i tamo otkrio jednog drugog Bao Jua kako spava u mom krevetu.“ Čuvši taj razgovor, Bao Ju se ne mogaše uzdržati te uzvikne: „Tražio sam jednoga Bao Jua i to si ti.“ Mladić ustane, obujmi ga rukama i poviče: „To nije bio san, ti si Bao Ju.“ Uto, iz vrta zovnu neki glas: „Bao Ju!“ Oba Bao Jua uzdrhtaše. Sanjani Bao Ju iščezne, a drugi mu reče: „Vrati se brzo, Bao Ju.“ Bao Ju se probudi. Njegova sluškinja, Hsi Jen, ga upita: „O čemu sanjaš Bao Ju, jesi li nesretan?“ „Usnuo sam nadasve čudan san. Sanjao sam da sam bio u nekom vrtu i da me nijedna od vas nije prepoznala...“[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Zbornik radova „San, java i buđenje“ (priredio Dušan Pajin), Dečje novine, Gornji Milanovac, 1991.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]