Crvene stijene
Crvene stijene su planinska turistička atrakcija na Romaniji u Republici Srpskoj. Lokacija se nalazi na području opštine Sokolac[1].
Alpinistička staza[uredi | uredi izvor]
Turisti i planinari dolaze na Crvene stijene kako bi isprobali adrenalinski i planinarski projekat "Via Ferata", u dužini od 350 metara. Polazna "stanica" ferate nalazi se u samom podnožju Crvenih stijena, odakle vodi do planinarskog doma "Glasinac" na Ravnoj Romaniji.
Za prolazak feratom obavezna je oprema, koja uključuje pojas, šljem i via ferata set. Nije dozvoljeno kretanje feratom neiskusnim penjačima i maloljetnim licima, bez pratnje punoljetne osobe.
Visinska razlika koju jedan planinar prelazi na ferati jeste oko 160 metara. Pri kraju ferate zahtijeva se prelazak preko visećeg mosta, koji spaja dvije stijene između usijeka i nakon kojeg slijedi posljednji uspon do vrha[2].
Istorijat[uredi | uredi izvor]
Na Crvenim stijenama nalazi se stanište sokolova, a po njima je nazvana alpinistička staza "Sokolov put”.
Na ovom području se nalazi i Novakova pećina, koja ime nosi po čuvenom hajduku Starini Novaku, a koji je vodeći neumoljivu borbu protiv Turaka u 16. vijeku, zajedno sa svojom družinom koristio ovu lokaciju kao sklonište.
U blizini pećine nalaze se Carske vode - važan kulturno-istorijski spomenik. Sastoji se od četiri korita i osam kamenih oluka. Česma je izgrađena pored starog "Carigradskog puta", nekada dijela najvažnije saobraćajne rute Otomanskog carstva. Tim putem često su prolazili brojni karavani, koji su bili na meti hajduka kojima je planina služila kao sklonište. Legenda kaže da su ljudi nekad vjerovali da voda sa romanijskih izvora podmlađuje.
Mnogo kasnije, 1943. godine, preko romanijskih puteva prošli su se partizani nakon proboja na Sutjesci. Taj istorijski period ovjekoviječen je fotografijom Josipa Broza Tita i Ivana Ribara ispred Bogovićke pećine na Romaniji u blizini Crvenih stijena gdje su boravili kratko u junu pomenute godine. Tito je imao zavoj na ruci jer je bio ranjen na Sutjesci. Na ulazu u pećinu još stoji ploča koja podsjeća na ovaj događaj[3].