Pređi na sadržaj

Crkve u Mušutištu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Crkve u Mušutištu kojih je bilo ukupno 11, u kulturno- istorijskom i verskom pogledu predstavljaju vekovima unazad jako Pravoslavno uporište srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, koje pruža mnoštvo dragocenih podataka, koje prevazilaze nacionalni značaj, jer objašnjavaju pojave iz prošlosti i kulture Srba i drugih Slovena, sve do nasilnog zaposedanja teritorije od strane albanskih separatista, koji su znatan broj ovih svetinja oskrnavili, oštetili i porušili.[1]

Opšti podaci[uredi | uredi izvor]

Mušutište je bilo selo sa 188 srpskih kuća na Kosovu i Metohiji. Selo je razmešteno na oko desetak kilometara jugoistočno od Suve Reke, ispod planine Presla, u njenoj dolini, i na valovitom i brdovitom terenu.

U istorijskim izvorima Mušutište se pominje početkom 14. veka, tačnije 1315. godine, kada se smatralo jednim od najvećih sela na Kosovu i Metohiji. Poznato je da je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić (1308-1355), 1348. godine, zajedno sa crkvom Svete Bogorodice Odigitrije i crkva Svetog Simeona, darovan njegovoj zadužbini, manastiru Svetog Arhangela kod Prizrena.

O značaju ovog sela tokom vladavine poslednjih vladara iz dinastije Nemanjića svedoče brojni ostaci sakralne arhitekture, nekoliko crkava izgrađenih u Mušutištu i okolini, od kojih je najstarija bila posvećena Bogorodici Odigitriji.

Osam mahala koliko ima selo: Gornju, Donju, Kovačevu, Bitićevu, Ramićevu, Pašinu, Micićevu i Dragićevu maálu, opsluživalo je u duhovnom pogledu kroz vekove pravoslavne vernike 11 pravoslavnih crkava, dva crkvišta od kojih su neke bile pod zaštitom Republike Srbije

Spisak manstiri crkave crkvišta i grobalja[uredi | uredi izvor]

Red.
br.
Naziv Lokacija Pos. list
Kat parcela
Stanje objekta
1 Manastir Svete Trojice Proplanak na planini Rusenica
  • Pos. List br.139 K. O. Mušutište
  • Kat. Par. Broj 2437
U junu 1999, pre dolaska nemačke divizije KFOR-a u rejon manastira, prvo u junu 1999. manastirska crkva je opljačkana, a potom 10. jula 1999. podmetanjem eksploziva, od strane Albanaca, potpuno uništena. Vatra je nakon eksplozije zahvatila i sve zgrade u manastirskoj porti u kojima su uništeni i svi drevni rukopisi i ikone, koje su tu čuvane.
2 Crkva Bogorodice Odigitrije Crkvena mahala
  • Pos. List br.139 K. O. Mušutište,
  • kat. Par. Broj 3080
Posle povlačenja jugoslovenskih snaga bezbednosti, iseljavanja lokalnih Srba i dolaska nemačkih snaga KFOR-a, crkva Bogorodice Odigitrije je opljačkana i oskrnavljena od strane lokalnih Albanaca.
Sveštenikova kuća i parohijski dom su opljačkani i zapaljeni, a crkva je dignuta u vazduh i spaljena,[2] a zapaljeni su i stari borovi koji su se nalazili u crkvenoj porti.[2]
3 Crkva Svetog Arhangela Crkvena mahala
  • Pos. List br.139 K. O. Mušutište,
  • Kat. Par. Broj 2632
Crkva je spaljen i delimično srušena nakon dolaska nemačkih snaga KFOR-a.
4 Crkva Svetog Atanasija Crkvena mahala
5 Crkva Svetog Nikole Crkvena mahala
  • Pos. List br.139 K. O. Mušutište,
  • kat. Par. Broj 2594)
6 Crkva Svetog Nikole Gornja mahala
  • Pos. List br.139 K. O. Mušutište,
  • Kat. Par. Broj 3007)
7 Ostaci crkve Svetog Simeona Gornja mahala
  • Pos. List br.139 K. O. Mušutište,
  • Kat. Par. Broj 387)
8 Crkve Svetog Đorđa Ispod sela Mijovac
9 Crkva Svetog Spasa Mecićeva mahala
  • Pos. List br.139 K. O. Mušutište,
  • Kat. Par. Broj 2442
10 Crkva Svete Petke Oko 1 km severozapadno od sela Mušutište na polju zvanom Makiš
  • Pos. List br.139 K. O. Mušutište,
  • Kat. Par. Broj 589
Crkva je opljačkan, oskrnavljen i zapaljena po dolasku nemačkih snaga KFOR-a 1999. godine.
11 Nestala i nepoznata crkva Na mestu „Carevac“
12 Isposnice: Matos ili Rusenica Visoko u planini iznad Mušutišta u Ruseničkoj gori Ove isposnice poznate i kao Matoske pećine-isposnice, kod sela Mušutišta, kojih u liticama stena visokim preko 60 metara, ima osam. One u luku u pet-šest redova penju se jedna iznad druge, međusobno povezane stepeništima klesanim neposredno u stenama.

Ovo je jedan od najvažnijih i najmanje istraženih delova mušutiškog versko-istorijskog kompleksa Ruseničke Gore, neke vrste srpske Svete Gore. Nalaze se u izvorišnom delu Matoskog Potoka koji sa severnih planina Rusenice sliva u selo Mušutište.

Utvrđeno je da je s proleće 1995. godine, grupa srpskih mladića iz Crkvene mahale u selu Mušutište, uspela da se uzpentra do Matoskih isposnica, i uništi deo zatečenih artefakata.

Kod crkve Svetog Atanasije postoji vrlo staro groblje. U njemu se sahranjivalo do pre 150 godina. Postoji još jedno staro groblje koje je takođe napušteno oko 1950. godine. Danas se u Mušutištu sahranjuju u zajedničkom groblju kod crkva Svete Bogorodice.

Devastiranje svetinja u Mušutištu[uredi | uredi izvor]

Sistematsko uništavanje kulturne baštine na prostoru Mušutišta, izvršili su pripadnici OVK nakon povlačenja snaga SRJ i dolaska KFOR-a 1999. godine.

Oslobodilačka vojska Kosova, svojim terorističkim aktivnostima izbrisala je sa lica zemlje, između ostalog, nekoliko jedinstvenih srednjovekovnih bisera srpske svete arhitekture u Mušutištu i njegovoj okolini.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pravoslavlje, 1999, Beograd, br. 775, br. 776. i br. 780.
  • Pravoslavlje, 2002, Beograd, br. 846.
  • Pravoslavlje, 2003, Beograd, br. 872.
  • Pravoslavlje, 2004, Beograd, br. 889.
  • Puzović 2006: P. Puzović, Kosovo i Metohija u crkvenoj štampi u poslednjih deset godina (1995-2005), Foča.
  • Raspeto Kosovo, Beograd, 1999.
  • Dragana Janjić, 2013: Kosovski problem i položaj hrišćanskih zajednica na Bliskom i Srednjem istoku, Baština, Priština – Leposavić, sv. 35, (2013). str. 117-133.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]